Split Tech City je zajednica sastavljena od tvrtki, udruga, institucija, meetupa i pojedinaca koji su posvećeni razvoju tehnološkog sektora u Splitu i regiji.
Postani član
U prošloj kolumni pisao sam o financijskoj neovisnosti te mogućnosti ostvarenja iste.
Ako smo odlučili da želimo ići tim putem, iduće pitanje koje se nameće je: kako?
Na prvi pogled radi se o nepremostivom cilju za mnoge (pogotovo s rastom inflacije u posljednje vrijeme).
U teoriji bismo mogli ostvariti financijsku neovisnost samo štednjom, odnosno “čuvanjem novaca pod madracom”, bez ikakvog investiranja.
Naravno, ovaj pristup je još teži i zahtijeva velike količine ušteđenog novca.
Da bismo si znatno popravili izglede dolaska do iznosa potrebnog za ostvarivanje financijske neovisnosti, potrebno je investirati.
Danas ću se osvrnuti na neke osnovne investicijske koncepte. Posebno su bitna osnovna 4 koncepta:
Za lakše shvaćanje ovih i drugih osnovnih pojmova iz svijeta osobnih financija možete preuzeti moj besplatan e-book “Osnovni pojmovi osobnih financija i investiranja”.
Inflacija nam već valjda svima ovih dana izlazi na uši pa je ne moram posebno objašnjavati. Recimo samo da se protiv inflacije moramo boriti investiranjem. Ona je tzv. “tihi ubojica bogatstva” jer lagano nagriza vrijednost naših novaca tijekom vremena.
Trebamo biti svjesni da novci koji stoje na računu u banci, ispod madraca ili u čarapi dugoročno gube na vrijednosti.
Odluka da ne investiramo te novce može činiti razliku između rada do duboke starosti i postojanja opcije ranijeg umirovljenja.
Tu dolazimo do pojma složene kamate. To je, kolokvijalno rečeno, kamata na kamatu te je glavni pokretač stvaranja bogatstva. Pritom je najbitniji faktor vrijeme, odnosno koliko dug investicijski horizont imamo ispred sebe.
Ispočetka prinosi od npr. 7-8% godišnje ne izgledaju veliko, ali efektom kamate na kamatu, dugoročno gledano, mogu napraviti pravo malo čudo.
Čak i s relativno malim iznosima na duži vremenski period možemo značajno skratiti put do financijske neovisnosti.
Naravno, preduvjet je da te male iznose kvalitetno investiramo.
Sigurno se sad pitaš kako to točno napraviti. Diverzifikacija nam tu može uvelike pomoći.
To je koncept koji kaže: ne stavljaj sav kapital na jedno (ili samo nekoliko) mjesta!
Česta metafora je “Ne stavljaj sva jaja u jednu košaru, jer ako košara padne, sva jaja se razbiju”.
Ako raspršimo svoje investicije na više investicijskih klasa te dodatno unutar svake od tih klasa, značajno umanjujemo ukupan rizik kojem se izlažemo.
Kad smo već kod riječi rizik, bitno je napomenuti da apsolutno svaka aktivnost u našim životima donosi određenu dozu rizika.
Ako izađemo na ulicu, preuzimamo rizik da će nam se nešto loše dogoditi. Ako, pak, ostanemo doma, također preuzimamo neke druge rizike.
Ista analogija vrijedi i za investiranje, odnosno odluku da ne investiramo. Obje opcije donose određeni rizik i očekivanu korist (prinose).
U investiranju je poanta znati koliko rizika smo spremni podnijeti te kolike prinose možemo očekivati za tu dozu rizika. Ovo se često zove i određivanje osobne tolerancije na rizik. To je ponešto kompleksnija tema, koju sam detaljnije obradio ovdje.
Moramo biti svjesni da nema čarobne investicije koja daje visoke prinose uz nisku dozu rizika niti da se investirajući možemo obogatiti preko noći (čast iznimkama rođenima pod sretnom zvijezdom).
Naime, rizik i prinosi su neraskidivo povezani. Ako neka investicijska klasa, povijesno gledano, ima više prinose, imat će i viši rizik (npr. dionice). Isto vrijedi i za niži rizik i pripadajući niži prinos (npr. obveznice).
Određivanje osobne tolerancije na rizik je najbitniji faktor pri određivanju alokacije investicijskog portfelja. Alokacija jednostavno znači koliki udio u našem portfelju ima određena investicijska klasa (npr. 70% dionice i 30% obveznice).
Kako točno odrediti alokaciju za svoj portfelj? U koje investicijske klase se uopće isplati investirati? Isplati li se aktivno investirati ili je pasivni pristup optimalan za “malog čovika”? Kako razlikovati investiciju od špekulacije? Odgovore na ova pitanja dat ću u sljedećoj kolumni.
Fotografije: Vanessa Barač i Bruno Dubravec
Podijeli
