Tino Tokić: Kroz startup-e možete dobiti neprocjenjivo znanje!

Tino Tokic today

Predstavljamo pobjednika prve Shift konferencije (Startup live Split)

Ususret novoj Codeanywhere Shift konferenciji, koja je od samog početka postojanja znatno izmijenila koncept, ali ostaje zabilježena kao jedan od začetnika splitske startup scene, razgovarali smo s članom pobjedničkog tima i začetnikom ideje koja je osvojila nagradu za najbolji startup na prvom izdanju navedene konferencije, tadašnjeg naziva Startup Live Split.

Tino Tokić danas živi i radi u Bugarskoj, a otkrit će vam zašto je dobro započeti start-up i zbog čega je, po njegovom mišljenju, trenutno bolje raditi u IT industriji izvan Hrvatske.

Molimo te da se ukratko predstaviš našim čitateljima.

Ja sam zaljubljenik u tehnologiju, koji je igrom slučaja postao programer i poduzetnik u IT-u. Iz ljubavi prema tehnologiji ušao sam u poduzetničke vode, najviše zahvaljujući poznavanju pravih ljudi u pravom momentu, ali i zahvaljujući konferenciji Startup Live Split, tako da me je jedan događaj vodio drugom i sada sam gadno zaglavio u start-up svijetu.

Kako si dospio na prvi Shift, kako je krenula ideja, kako si okupio ekipu?

To je zanimljiva priča jer sam tad radio u restoranu kao konobar; prije toga sam imao jedan neuspjeli poduzetnički pothvat pa sam trebao vratiti dugove.

pobjednička ekipa prvog shift conference
(Pobjednička ekipa: Robert Aronson, Tino Tokić i Andrey Shtylenko / Foto: Facebook)

Dok sam radio, upoznao sam Roberta Aronsona. Kako je Robert puno pitao, puno smo razgovarali i vidio sam da zna neke stvari o marketingu. Kad sam mu iznio svoju ideju, rekao je da poznaje programera koji bi nam mogao pomoći. To je bio Andrey Shtylenko, koji je u to vrijeme imao startup inkubator i tražio neke startup-e s kojima bi mogao raditi. Kad smo se nas trojica prvi put sreli, odradio sam pitch, a da nisam ni znao što je to, napravio sam neku prezentaciju i demo, dao neke brojke i estimaciju, a nakon toga smo se još nekoliko puta sastali. Andrey i ja smo odrađivali tehnički dio, a Robert ja bio zadužen za marketing.

Nakon tog početnog dogovora sam dao otkaz u restoranu te smo nakon nekoliko mjeseci imali mali demo u hotelu Luxe. Uskoro smo imali već 15-16 klijenata i nakon toga smo saznali za Startup Live.

O startup-ima nisam znao ništa, Andrey je  znao nešto, a Robert je bio u svijetu biznisa i spomenuo da postoji  natjecanje startup-a, gdje se može doći do nagrade i investicije, tako da smo se, sasvim slučajno, prijavili dva tjedna prije same Konferencije. Večer prije smo napravili prezentaciju, došli smo na stage i pitch-ali… i pobijedili.

Kakva su bila tvoja očekivanja?

Nikakva! Bilo je mnogo naprednijih ideja, poput aplikacije Fotomat i drugih, koje su po meni bile vrlo zanimljive i trendy, dok mi, zapravo, veze nismo imali…

Kad su nas proglasili pobjednicima, ostao sam iznenađen, ali to je svakako bio dobar osjećaj! Pitch je bio dobar, definitivno, i to je presudilo. Pogotovo kad je Robert gađao suca srolanom majicom ;-).

Tu se vidjela velika energija, veliki entuzijazam – možda je to presudilo?

Svakako. Drugi su imali i bolju tehnologiju, ali mi smo imali posebnu energiju, zbog koje smo na kraju pobijedili.

Što je Zzzzapp! ostvario?

U Hrvatskoj smo došli do 0-35 klijenata. Problem je bio što nismo mogli imati veći broj klijenata i održavati ih bez automatiziranih procesa, tako da nam je bila potrebna investicija za hardware i instalacije. Trebalo je klijentima posvetiti pažnju i postaviti biznis model. Nismo imali nekoga tko bi nas financijski podržao vezano za rad na razvijanju aplikacije, a nismo imali ni tim. isto tako, nismo mogli imati upgrade software-a i podešavanja routera, mogli smo samo ići tamo osobno I popravljati stvari, što bi bilo vrlo skupo i neodrživo.

Startup-eri skoče iz aviona i onda slažu padobran… Tako je kod nas bilo.

181073_314091892007766_1166574022_n
(Ekipa Zzzzapp! na proglašenju / Foto: Facebook)

Sve to skupa nismo mogli pohvatati bez investicije i zato smo krenuli u Bugarsku, gdje smo dobili investiciju od 190 000 kuna. Tu smo organizirali tim programera i kupili opremu (routere), ali smo shvatili da bismo trebali imati ambiciozniji plan i krenuti na druga tržišta dok su slobodna. Međutim, naletjeli smo na loš investicijski deal i drugu polovicu investicije nismo dobili, tako da smo izgubili pola godine i na kraju je sve propalo jer bez drugog dijela nismo mogli dobiti ni prvi. Nismo imali novca za nastaviti dalje i tu je puklo.

Ti si izašao, ali ostala ekipa je nastavila projekt. Kakva je tvoja situacija sada?

Tu sam naučio puno o tome što ne trebam raditi, a što trebam – to je izvrsna škola! U Bugarskoj sam mnogo naučio, vidici su se promijenili, dosta sam se promijenio i kao osoba. Loše je što sam napustio projekt, ali sam dobio toliko znanja o startup-u da je to nevjerojatno iskustvo za nekoga u mojim godinama.

Radim kao programer, ali mi je posao takav da mogu raditi na svojim startup-ima.

Nerealno je očekivati da netko može raditi samo u startup-u. Founderi su iskusni ljudi koji imaju prihode sa strane i razvijaju svoje vlastite startup-e. Uspješniji su ljudi u srednjoj životnoj dobi jer imaju iskustvo i znanje, a vjerojatno i neki vlastiti kapital sa strane. Ovi mlađi trebaju mnogo više sreće od njih da bi uspjeli.

Znači idealna prilika za mene (smijeh)?

Naravno, imaš iskustvo i biznis sa strane. Zuckerberg je priča za sebe, ali nitko ne priča o desetinama tisuća koji su nakon desetak godina iskustva rada kod drugog poslodavca i nekoliko propalih startup-a izgradili uspješne firme.

U kakvom si sad startup-u?

Krenuo sam u novi start-up, koji je za sada hobi. Radim na dokazivanju koncepta koji ću predstaviti ograničenoj publici; riječ je o aplikaciji vezanoj za restorane, odnosno food i life style, koja bi pomogla da da se dođe do dobre spize 😉

Za razliku od Trip Advisor-a, gdje se ocjenjuje ukupna usluga, ovdje čak ni cijena nije bitna. Bitno je da, kad dolaziš u novi grad, znaš što je najpopularnije od jela. Restoran može biti dobro ocijenjen na Tripadvisoru, ali tamo ne znaš što ćeš jesti i naručiš krivo jelo. Ovdje bi se imao uvid u recenzije svih jela restorana, uz fotografije, što bi svakako pomoglo pri dobivanju boljeg uvida u ono što ćeš dobiti za jelo, a na kraju i ti ostaviš svoju ocjenu.

Kroz nekoliko mjeseci će biti izrađena početna verzija, koja bi se mogla predstaviti široj publici.

Planiraš li se vratiti u Split?

Ne baš. Imam osjećaj da se, ako nisi u turizmu, ne isplati raditi u Splitu. Za biznis je u redu, ali za networking je Split dosta izoliran. Ako si u IT-u, bitno je da si na mjestu gdje imaš dobre kontakte.

Ne želim osnovati firmu u Hrvatskoj jer imam loših iskustava. Inače, da je malo drugačija poslovna klima, ne bi bilo loše poslovati u Splitu, ali dok sam mlad, skakat ću po Europi.

Scena se mijenja – tu su Startup.hr, Studentski poduzetnički inkubator, Poslovni inkubatori u Solinu i Klisu, razni meetupi…

Super je što ima entuzijazma, ali nedostaje komponenta korporativne prisutnosti tvrtki poput IBM i HP ili investicijskih fondova i akceleratora, nekoga tko dovodi ljude u Split.

U Bugarskoj država potiče IT, potrudili su se smanjiti poreze i teror javne uprave nad poduzetnicima, tako da se ljudi više ne boje otvarati firme. Doveli su 5-6 najjačih vodećih IT svjetskih tvrtki. Kad takve tvrtke dođu u neki grad i zaposle par stotina ili tisuća ljudi, automatski stvaraju vlastiti eko sistem, ljudi počinju doseljavati i to raste kao val.

Zato IT sektor raste u dvoznamenkastom postotku. Stvaraju se privatne škole za programiranje, a i same firme će educirati programere. Te firme plaćaju edukacije, a grad dobiva nekoliko stotina educiranih programera besplatno, sve zato jer je omogućio tim firmama da neometano posluju. Plaća u IT-u je tri puta veća od prosječne bugarske plaće. Ovdje se može ozbiljno unaprijediti karijera, a u Hrvatskoj još uvijek moraš znati neke ljude da se proguraš… Glavna prednost je što su deset godina ispred nas i nisu radili greške poput onih koje mi radimo. Trebali smo poticati, ali država nam je inertna, fondovi se ne povlače… To je simptom kako se država ponaša, a da ne govorimo o porezima…

Za kraj, bez obzira na sve, vrijedi li raditi na vlastitom startup-u?

Naravno da vrijedi, ali to ovisi i o vlastitim očekivanjima. Dobit ćeš školu i nešto vrijedno, novce ili znanje koje možeš upotrijebiti u daljnjoj karijeri. U startup svijetu moraš učiti brzo, vani se više cijeni poduzetničko iskustvo od fakultetske diplome.

Problemi su administrativne prirode, kao i porezi i doprinosi na plaće. Ljudi se boje ući u poduzetništvo jer se svašta loše može dogoditi ako nisi oprezan. Kad bi se sve to liberaliziralo i kad dođu fondovi, tu bi mogla biti eksplozija poduzetništva.

Nadamo se da ćemo se uskoro vidjeti u Splitu i da će biti prilike da svoja poduzetnička iskustva preneseš novim mladim poduzetnicima!

Svakako, baš se radujem, ukoliko to bude u skladu s terminima i ostalim obvezama.

O autoru

Nenad Matošević

Još uvijek nedovoljno poznat široj javnosti kao specijalizirani stručnjak, a pogotovo ne kao kolumnist, ali intenzivno prati startup scenu. Društveno angažiran i aktivan u mnogim projektima koji ponekad ostanu nedovr...