Znaš li da se 21.3. u Splitu održava BEEP UP voyage – “sto posto iskrena konferencija koja spaja poduzetništvo i pogreške”?

S obzirom na to da mi u Split Tech Cityju već godinama rado dijelimo priče uspješnih poduzetnika o greškama koje na svom poslovnom putu čine (npr. Fuck Up Night i FuckUp panel rasprava na prvom Split Tech City Festivalu), rado ćemo posjetiti i ovu konferenciju.

I ne samo to; nekoliko svojih pratitelja na društvenim mrežama uskoro ćemo počastiti besplatnim ulaznicama!

Ipak, prije svega, donosimo ti priču o organizatoru ove konferencije. On je Emanuel Stojanov, mladi poduzetnik koji se bavi savjetovanjem o employer brandingu, a s obzirom na to koliko uspješno koristi LinkedIn upravo za tu svrhu, postao je i cijenjeni LinkedIn mentor.

Evo što nam je sve otkrio!

Emanuele, otkrij našim čitateljima nešto više o samim počecima svoje karijere.

Srednju školu završio sam u rodnom gradu Zadru. Upisao sam klasičnu gimnaziju s pravom javnosti jer sam na samom početku srednje škole planirao upisati medicinu, a klasična gimnazija je imala latinski jezik kroz sve 4 godine. Uz gimnaziju, završio sam i srednju glazbenu školu – smjer gitara.

Nakon srednje škole odlučio sam upisati Fakultet za menadžment u turizmu i ugostiteljstvu u Opatiji, a nedugo nakon toga sam odlučio ostvariti svoj san i studirati izvan RH.

Preselio sam se na fakultet u Austriji, točnije u Grazu, koji je bio usmjeren na marketing i međunarodno poslovanje. Tamo sam ujedno diplomirao i stekao svoj MBA s međunarodno priznatog sveučilišta.

Je li ti se bilo teško zaposliti nakon diplome?

Ja sam radio i tijekom fakulteta, a svoj prvi posao u korporaciji dobio sam za vrijeme studentske razmjene na Sveučilištu UIBE u Pekingu.

Za vrijeme studiranja u Austriji radili smo na brojnim projektima iz realnog sektora i kompanije su nam često nudile mogućnosti internshipa i zaposlenja.

Dakle, “mlade godine” ti nisu bile prepreka za stjecanje raznolikog radnog iskustva? 

Moje radno iskustvo kreće već od srednje škole, kad sam dvije sezone radio kao turistički animator, a druge dvije sezone kao recepcioner. Iako sam “dite s mora”, mislim da se ljetni praznici ne bi trebali provoditi samo “kuća-plaža-izlazak-kuća”, već da se mogu iskoristiti za zaraditi džeparac i steći radne navike, koje su meni itekako bile od koristi, kako na fakultetu, tako i u daljnjim poslovima.

Na samom fakultetu sam bio na internshipu na poziciji pripravnika u marketingu u nekoliko austrijskih kompanija koje su se bavile međunarodnim poslovanjem i financijama.

Na diplomskoj godini fakulteta dobio sam posao u korporaciji Booking.com na poziciji suradnika u marketingu. Na samom početku sam radio u Kini, gdje sam i bio na diplomskom studiju, a nakon završetka studija sam se preselio u Ujedinjeno Kraljevstvo, točnije u London.

Zbog obiteljske situacije, 2020. sam se odlučio vratiti u Hrvatsku, a nedugo nakon toga je ustupila pandemija te sam ostao bez posla; kao što svi znamo, upravo turistički sektor je bio prvi na udaru kad je u pitanju poslovanje.

Kako si se odlučio na samozapošljavanje? 

Kako sam već spomenuo, za vrijeme pandemije sam ostao bez posla i tada sam po prvi put krenuo u potragu za poslom na području Lijepe Naše.

Ono što sam u tom trenutku doživio, blago rečeno me je šokiralo;

prijave za posao na koje se nije odgovaralo po nekoliko mjeseci, selekcijski postupci koji od kandidata traže praktički gotova rješenja koja se kasnije mogu iskoristiti iako osoba ne dobije posao, nepostojanje povratnih informacija nakon odrađenog selekcijskog kruga…

U tom periodu sam aktivno koristio LinkedIn (pretežito kako bih pronašao posao) i nailazio sam na mnogo objava preko kojih se ljudi žale na iste probleme prilikom traženja posla.

Ipak, nitko nije htio otvoreno napisati tko su ti poslodavci kod kojih proces zapošljavanja baš i nije toliko bajan. Ja sam se odlučio, kako bi se reklo “iz dišpeta”, napisati objavu i

javno označiti 5 poslodavaca koji mi i nakon nekoliko mjeseci nakon prijave nisu dali nikakvu povratnu informaciju,

ali i 5 poslodavaca koji su pokazali visoku razinu stručnosti u svojim selekcijskim postupcima.

Ta objava je nakon cca. pola sata postala viralna, dosegnula je preko 150.000 pregleda, stotine komentara i tisuće reakcija te mogu reći da je upravo ona bila moj poguranac za aktivno korištenje LinkedIna u budućnosti!

Ubzo nakon toga si LinkedIn iskoristio kao platformu svoje kampanje za traženje posla?

Kako sam ja inače kreativac u duši, uvijek volim smišljati nešto što je drugačije i nije copy-paste, tako da je za vrijeme nažalost svima dobro znanog potresa u Banovini, nastala i moja LinkedIn kampanja za pokretanje posla.

Naime, u to se vrijeme na crowdfunding platformama skupljao novac za potresom stradale osobe. Listajući platformama, shvatio sam da su sve kampanje uglavnom namijenjene samo za humanitarne  svrhe (što je itekako potrebno), ali da nema apsolutno nikakvih poslovnih tema. Tako sam

došao na ideju da pokrenem svoju “Business shower” crowdfunding kampanju.

Kao što imate “Baby shower” ilitiga babinje, ja sam odlučio napraviti babinje za pokretanje svog posla.

Iako je od te kampanje prošlo više od 3 godine, ona je zaista ostavila traga jer me jako puno ljudi i dan danas pita kako je uopće došlo do te kampanje.

Kampanja je trajala 2 mjeseca, a cilj kampanje nije bio samo prikupiti novac i pokrenuti vlastiti posao, već proširiti svoj osobni brend i pojačati ga, kao i steći nove kontakte i poznanstva koja su mi i dan danas od velike koristi.

Kampanja je odjeknula u nekoliko najpoznatijih novina, a u jednima sam se čak našao i na naslovnici (tako da mogu s ponosom reći da sam bio i lice  s naslovnice haha).

Kampanja je bila uspješna i pokrenuo si svoj posao; možeš li nam približiti čime se zapravo baviš?

Trenutno imam fokus na dvije stvari kada je posao u pitanju, a to su LinkedIn i event management.

Što se tiče LinkedIna, mentoriram mikro, male i srednje poduzetnike da na što bolji način iskoriste LinkedIn kao platformu, izgrade svoj prepoznatljivi osobni brend i kroz svoj sadržaj koji plasiraju privuku klijente.

S druge strane, kada radim s kompanijama po pitanju njihovog employer brandinga, to su u većini slučajeva in-house korporativni treninzi na kojima se prolazi sve vezano uz stvaranje prepoznatljivog brenda poslodavca na LinkedInu, ali na “djelatnicima prirodan način”.

Uvijek volim naglasiti da se ovdje ne radi ni o kakvim čarobnim formulama i uspjehu preko noći, tako da i svi ovi programi traju minimalno 2 mjeseca jer u tom periodu postavljamo temelje za uspjeh koji se kasnije postiže kroz konzistentnost, dosljednost i autentičnost.

Na koji si se način specijalizirao u području employer brandinga?

Employer branding se definitivno provlačio kroz cijelu moju karijeru jer je usko povezan između marketinga i ljudskih potencijala.

Kada bih morao navesti jedan glavni razlog zašto sam se odlučio za to područje, definitivno bih rekao da je to moja visoka razina empatije (potvrđeno od strane kolega, ne od mene samoga haha), a nakon toga velika doza kreativnosti u svemu što radim.

Moja glavna misija, kada je employer branding u pitanju, je educirati ljude što to zapravo jest i ukazati na pogrešne prakse kod većine poslodavaca.

Većina kompanija i dalje misli da je dobar employer branding pizza party ili neka tematska zabava koja je fotogenična i može poslužiti za dobar branding na službenim kanalima.

Ovo gore navedeno je šlag na torti, ali prije tog šlaga u kompaniji treba vladati dobra i zdrava atmosfera među zaposlenicima jer su upravo zaposlenici pravi odraz stanja u kompaniji kada je u pitanju brend poslodavca.

Je li poduzetnicima moguće držati odvojenima poslovni i privatni život? Kakvo je tvoje iskustvo? 

Rekao bih da poduzetniku privatni i poslovni život rijetko kada može biti u potpunosti odvojen, ali bih naglasio bitnost postojanja granice između poslovnog i privatnog.

Otvoreno ću priznati da u samom početku nisam imao jasno definirane granice.

Odgovarao bih klijentima na poruke i mailove koje bi stizale u kasnim večernjim satima, sve u strahu da će, ako ne odgovorim sad i odmah, taj klijent odustati od rada sa mnom.

Nakon nekog vremena sam shvatio da su te granice itekako bitne i da te ljudi zapravo više poštuju kada shvate da imaš granice i da cijeniš samog sebe. Oni koji to ne cijene i ne poštuju, na kraju dana nisu moji klijenti.

Za mene biti samozaposlen znači samo jedno: imati slobodu.

Na raspolaganju imaš 24 sata, a na tebi je da si to vrijeme prilagodiš onako kako tebi najviše odgovara.

Kada radiš za nekoga, tvoj raspored u danu je najčešće već predodređen (u 7 se ustaješ, u 9 ideš na posao, radiš do 17, nakon toga privatne obaveze i sljedeći dan sve ispočetka).

Moj dan rijetko kada izgleda potpuno identično, upravo zbog te slobode koju imam kao samozaposlena osoba. Ja mogu u 11 h otići na trening, u 13 h otići prošetati sa psom i sl., što sigurno ne bih mogao da radim u nekom uredu.

S druge strane, znam da postoje ljudi koji itekako vole i cijene rutinu i utabane rasporede.

Mislim da ni korporativni posao, kao ni poduzetništvo, nije za svakoga.

Imaš li poruku za one koji razmišljaju o samozapošljavanju?

Nemojte previše razmišljati, jer od previše razmišljanja najčešće ćete ostati i dalje samo na razmišljanju. Krenite od nečega, pa makar to bila i najbanalnija sitnica, a onda gradite svoju priču i posao kroz vrijeme.

Ispitujte tržište, ne bojte se probati nove stvari, vodite računa da uvijek budete inovativni i autentični u svojoj prisutnosti, bilo na društvenim mrežama, bilo u privatnom/poslovnom životu.

Ono najvažnije za kraj:

Nemojte raditi nešto isključivo radi zarade i profita, ljubav prema onome što radite je itekako bitna, a klijenti će to svakako prepoznati.

Vezano za temu konferencije, možeš li podijeliti neku svoju poslovnu grešku koja ti je ostala u posebno gorkom sjećanju i/ili iz koje si najviše naučio?

Naravno da mogu! U ove tri godine poduzetništva grešaka je definitivno bilo i bit će ih još.

Mišljenja sam da su greške nešto najbolje što se može dogoditi jer nam upravo one mogu služiti kao odlična lekcija i “reality check”.

Na samom početku mog poduzetničkog puta bio sam uvjerenja da, kada ti netko kaže da je zainteresiran za suradnju, da je to praktički 100 % potvrđeno, te da klijent samo treba platiti račun i kreće suradnja.

Nakon nekog vremena sam shvatio da je konačna potvrda suradnje zapravo “čin plaćanja računa” i dogovaranja službenog datuma početka suradnje, a sve ono što prethodi tome nikako nije potvrda suradnje.

S vama ću podijeliti i jednu bonus grešku, jer upravo ja zalažem to otvoreno i iskreno pričanje o pogreškama, pa zašto ne podijeliti i još jednu!

Veoma često kada nekoga pratimo online, u svojoj glavi stvorimo određenu sliku i mišljenje o toj osobi, koje je najčešće idealizirano.

Upravo to se dogodilo i meni kada sam u svojim počecima promatrao sve te “velike face” na društvenim mrežama i mislio da su oni bića bez greške i savršeni primjeri poduzetništva.

Nažalost, nakon nekog vremena sam se počeo kretati u tim krugovima i uživo, bez filtera koje društvene mreže mogu pružiti, i shvatio da puno toga što se predstavlja u virtualnom svijetu, najčešće baš i ne drži vodu.

I za kraj, možeš li nam reći nešto više o samoj BEEP UP voyage konferenciji?

Nakon dvije godine održavanja konferencije u Zagrebu, ovog proljeća (21.3.) po prvi put BEEP UP voyage konferencija dolazi u Split, i to u najvišu zgradu u Hrvatskoj!

Ova konferencija je jedinstvena po tome što poduzetnicima iz prve ruke omogućuje učenje iz pogrešaka nekih od najuspješnijih poduzetnika.

Fokus konferencije je turizam, a namijenjena je mikro, malim i srednjim poduzetnicima, obrtnicima i onima koji razmišljaju o poduzetništvu.

Otvoreno i iskreno ćemo razgovarati o poduzetničkim pogreškama i lekcijama koje su poduzetnici iz njih naučili i primijenili u svom daljnjem poslovanju na putu do velikog poslovnog uspjeha.

Svoje lijepe, ali i one manje lijepe trenutke podijelit će neka od najpoznatijih imena poduzetničke scene na našim prostorima, a neki od njih su Antonio Ivičević (osnivač portala Putni Kofer), Ivana Vladović (direktorica TZ Splitsko-dalmatinske županije), Sandra Petrač (travel blogerica iza IG profila take.you.to), Ljubica Bauk (direktorica AC Hotel by Marriot Split), Ivo Vrdoljak (vlasnik restorana Zrno soli), Ivan Rakuljić (kapetan superjahte Freedom) i mnogi drugi.

Veliki bonus za sve sudionike je da u suradnji s Veleučilištem Aspira darujemo stipendiju od čak 4.000 eura za jedan od njihovih studijskih programa: Međunarodni menadžment u hotelijerstvu i turizmu, gastronomija, sport ili računarstvo (ako ste zainteresirani, pravilnik o stipendijskom natječaju i procesu prijave nalazi se na web stranicama Aspire).

Pridružite nam se 21.3. na BEEP UP voyage konferenciji u AC Hotel Split by Marriott i budite 100% iskreni s nama!

Emanuele, hvala na razgovoru i vidimo se 21.3. na BEEP UP voyage konferenciji!