Split Tech City je zajednica sastavljena od tvrtki, udruga, institucija, meetupa i pojedinaca koji su posvećeni razvoju tehnološkog sektora u Splitu i regiji.
Postani članIvona Knaus
27.04.2021.
Bilo da se želite zaposliti u IT struci već kao student ili ste možda pri kraju studija pa tražite posao, savjeti te odgovori na pitanja koja sam prikupila od različitih kolega zasigurno će vam dobro doći.
Prvi razgovor za posao može biti jako stresan no ne paničarite. U ovom ćemo članku proći sve što trebate znati kako bi taj dan prošao što bezbolnije te sa što pozitivnijim rezultatom. 🙂
Dobro razmislite što točno želite raditi. Zanima li vas frontend, backend, full stack, mobilne aplikacije, nešto sasvim drugo? Dobro je poznavati makar osnove tog područja i imati pripremljeno nekoliko projekata na Git Hub-u. Ne moraju to čak biti ni cjeloviti projekti, ali poslodavcu će sigurno biti drago vidjeti da ste ipak nešto učili i pokušali. Svjesni ste sigurno i sami da vam fakultetsko znanje neće biti dovoljno za ovako dinamičan i opsežan posao.
Dakle, ne mogu ovo dovoljno jako naglasiti. Napravite i aktivno koristite LinkedIn profil!!! Ja sam posao dobila upravo preko njega, a i dan danas svako malo dobijem nekakvu poslovnu ponudu. LinkedIn vam može poslužiti kao mali CV, gdje možete navesti sva svoja iskustva i vještine te se povezati sa ljudima iz svoje struke. Članak o tome kako idealno optimizirati svoj LinkedIn profil imate na ovom linku, a nedavno smo održali i online radionicu na istu temu.
Posao jednog programera nije samo programiranje. Tu je i dogovor s kolegama, sudjelovanje na meetup-ima i konferencijama, izrađivanje i držanje prezentacija, timski rad… Meke vještine su nešto što vas može vinuti jako visoko, ako njima znate baratati. Nemojte ih zanemariti i nemojte se fokusirati isključivo na kodiranje i usavršavanje tvrdih vještina. Link na članak o mekim vještinama, tzv. “soft skills” imate ovdje.
Istražite nekoliko tvrtki koje vas zanimaju. Pogledajte čime se bave, tko su im klijenti, koje tehnologije koriste. Ovo je korak koji sam ja preskočila, jer sam doslovno uletjela “glavom kroz zid”. Skupit ćete ogroman plus ako na razgovoru pokažete da ste istraživali o njima i ako znate čime se bave. To im govori da ste itekako došli pripremljeni i da vam je stalo.
Na razgovor za posao dođite uredni, lijepo obučeni i ono najvažnije – s osmijehom na licu!
Stres, nervoza i znoj su normalni no ako ste se iti malo pripremali i znate koliko to želite, nemate se čega bojati. Osim toga, sve ako vas i odbiju, imate super iskustvo i već će vam idući intervju puno lakše “sjesti”.
Ako vas ponude pićem, prihvatite. Makar i čašu vode. Razlog je taj što će vam se usta od stresa vjerojatno sušiti, a i prilikom odgovora na neko pitanje, taj gutljaj koji “ukradete” prije nego odgovorite vam može pomoći da smislite odgovor prije nego ga izgovorite. Ispeci, pa reci. 🙂
Nemojte izbjegavati kontakt očima, ugodno se smjestite, opustite i pustite da razgovor ide svojim tokom. Previše razmišljanja vas može odvesti u krivom smjeru. Nakon razgovora se pristojno zahvalite i upitajte ih kada možete očekivati povratnu informaciju.
Dajte sebi jedan high-five. Preživjeli ste svoj prvi razgovor za posao!! Ipak nije bilo toliko strašno, zar ne?
Proces zapošljavanja u ovoj struci se većinom sastoji od više faza i više razgovora, no bez obzira na ishod, budite zadovoljni jer ste bogatiji za još jedno iskustvo i izvucite maksimum iz njega. Nakon prvog, uvodnog upoznavanja uglavnom slijedi tehnički intervju, u većim tvrtkama možda još pokoji intervju, ali generalno je proces svugdje više manje sličan.
Ukoliko vas odbiju – ne očajavate. Tražite feedback! Pitajte ih bez ustručavanja što misle koje su vam najslabije točke, gdje ste pogriješili i na čemu biste trebali dodatno poraditi. I nemojte odustati – ne uspiju svi iz prve. To nije ni poanta. Svaki savjet, greška i kritika koju prikupite u životu kasnije će vam dobro doći.
I za kraj, zamolila sam nekoliko svojih poznanika i kolega iz različitih tvrtki da odgovore na sljedeća pitanja, kako biste pobliže dobili sliku kako to sve skupa izgleda:
“Negdje na drugoj godini faksa sam shvatio da mi jezici koje učimo na fakultetu ne odgovaraju i da faks ne nudi puno drugih opcija, pa sam to ljeto uz sezonski posao odlučio učiti JavaScript. Malo po malo, ljeto je odmicalo te sam došao do neke točke gdje sam bio zadovoljan znanjem i htio prijeći na neki framework i odluka je pala na Reactu. Zatim je počela treća godina koja je donijela jako puno obaveza i neko vrijeme sam prestao učiti sa strane. Reactu sam se vratio nakon kraja prvog semestra te nakon par projekata sam krenuo tražiti posao.”– Gabrijel, web developer, SeekandHit
“Ovisi o vrsti firme i vrsti pozicije. U svom zadnjem ciklusu intervjuiranja sam se najviše fokusirao na algoritamske probleme i dizajn sustava. Koristio sam platformu LeetCode za usavršavanje algoritamskih vještina.”– Antonio, software engineer, Typeqast
“S početkom prvog lockdown-a sam počeo intenzivnije ulaziti u web development. U početku su to bili YT tutorijali, prvo jednostavniji, manji projekti (ako to možemo nazvati projektom), jednostavnije tehnologije, a onda sam s vremenom, šireći znanje, počeo raditi kompleksnije vježbe i koristiti sve više tehnologija. Na ljeto sam se već dosta oformio kao neki mladi web developer te sam se prijavljivao na razne natječaje i javljao se sam tvrtkama, molio ih barem razgovor. Bilo je puno odbijanja, ali onda sam se prijavio i na Extension Engine Internship. Bio sam primljen (6 kandidata). To je trajalo 2 mjeseca i tu sam stekao ogromno iskustvo, novo znanje, vještine, a sve to mi je pomoglo da netom nakon internshipa pronađem i posao. To je bio moj početak.” – Igor, junior web developer, Fuel Gaming
“Redovno studiranje na fakultetu, bez nekih velikih priprema. Sve projekte koje sam imao bili su vezani uz fakultet, nisam imao svojih projekata.” Ante, software developer, Ericsson
“Uz sve što se uči na fakultetu mi je bilo bitno naučiti razne jezike i tehnologije van onoga što smo na faksu učili. Na primjer Java, Javascript, React, .NET. Također, bilo mi je bitno imati nekakve projektiće. Moglo je to biti nešto jednostavno poput ToDo trackera u Reactu ili nešto veće poput Facebook klona u Spring Bootu. Izvora učenja ima jako puno, ali osobno sam preferirao tečajeve na stranicama poput Udemyja jer su strukturiraniji od besplatnih tečajeva na YouTube-u. Jednom kada sam se odlučio što mi najviše odgovara (u čemu je pomoglo to što sam isprobao razne jezike i tehnologije, cilj mi je bio napraviti kompletnu aplikaciju u tehnologiji koja mi je najdraža (Java i Spring Boot) prije prijave za posao.” – Luciano, junior software engineer, Infobip
“Razgovora je bilo svakakvih, nekih korektnih, nekih ne. Za trenutnu firmu je razgovor bio tipičan – 3 faze; prva faza je bila čisto upoznavanje, ja o sebi, oni o sebi. Druga faza je bio zadatak za koji sam imao tjedan dana međutim, uvijek se gleda tko će prvi pa sam ga napravio čim su poslali. Treća faza je bio tehnički razgovor, prolazili smo zadatak i objašnjavao sam zašto sam nešto riješio na određen način i što mi je bilo najviše izazovno.” – Gabrijel, web developer, SeekandHit
“U mom iskustvu bilo je između 4 i 6 faza. Prvi razgovor je većinom upoznavanje s recruiterom ili HR osobljem. Zatim najčešće slijede 2 razgovora u kojima se procjenjuju inženjerske vještine. Načini provođenja su razni, od domaćih radova do kodiranja uživo. Nerijetko se procjenjuje i “cultural fit” i generalne socijalne vještine u zasebnom razgovoru. Kada su svi prethodni razgovori odrađeni firma daje ponudu u verbalnom i pismenom obliku. Pregovaranje ponude se tada može rastegnuti na dodatnih nekoliko sastanaka ovisno o pregovaračkim vještinama uključenih strana.” – Antonio, software engineer, Typeqast
“Većina razgovora se sastojala od 2 dijela. Prvi je bio više upoznavanje, tko sam ja, tko su oni (firma), klasična pitanja gdje se vidim, moje ambicije, mane, vrline, a onda nakon toga drugi dio je vezan za tehnička pitanja, gdje bi se provjerilo znanje.” – Igor, junior web developer, Fuel Gaming
“Prvo se piše tehnički ispit. Ako je rezultat zadovoljavajući, iduća faza je razgovor s managerima, kako bi te bolje upoznali. Tehnički ispit je relativno težak, no uglavnom se uvijek vrte slična pitanja, pa ako si uzmete dovoljno vremena, može se. Idući razgovor su klasična pitanja poput “Gdje si do sada radio, kojeg iskustva imaš, što želiš raditi…” – Ante, software developer, Ericsson
“Razgovor za posao u Infobipu se odvio u 2 faze. Prva faza je bila telefonski razgovor sa sadašnjom kolegicom iz ljudskih resursa, koji traje oko pola sata, opuštenog je formata i cilj je zapravo generalno upoznavanje. Na tom intervjuu smo uglavnom pričali o tome čime sam se bavio tijekom faksa i prijašnjih iskustava/internshipa, na kakvim sam projektima radio, kakvi su mi interesi i slično.
Druga faza je bila tehnički intervju sa engineerima i ljudskim resursima. Tehnički intervju se sastojao od pitanja o bazama, Javi, JDK i/ili Maven i sličnih pitanja o tehnologijama s kojima sam imao iskustva, a nakon kojih je slijedio zadatak, odnosno live coding. Želio bih napomenuti da poznavanje Jave i specifičnih tehnologija nije bio preduvjet za intervju. Osobno znam kolege u Infobipu koje su se prijavile bez prijašnjeg iskustva u Javi, te je tada fokus bio više na prošlim projektima i nekim generalnim problemima u svakodnevnom programiranju. Bitno je pokazati poznavanje koncepata i kritičko razmišljanje, tehnologije je lako naučiti s vremenom!” – Luciano, junior software engineer, Infobip
“Ništa posebno, prvih par razgovora je definitivno je bila trema, ali kasnije se naučite. Ako vas ponude vodom/kavom, topla preporuka je da uzmete. Time dobiju dojam da niste pod stresom.” – Gabrijel, web developer, SeekandHit
“Moj cilj bio je razumjeti što tvrtka traži i na koji način određuju tko je dobar za određenu poziciju, a tko ne. Obično u inicijalnom razgovoru postavim pitanje o sljedećim koracima u procesu intervjuiranja. Na taj način imam bolji uvid u to kako tvrtka mjeri moje kvalitete i na što trebam obratiti pozornost.” – Antonio, software engineer, Typeqast
“Pripremao bih se jedino za onaj tehnički dio razgovora. Samo upoznavanje gledam da budem što više svoj, nema smisla stavljati maske i glumiti nešto što nisam. Ako me zaposle, mogu se razočarati u meni, što nikako nije dobro. Također, uvijek bih postavio neka pitanja vezano za firmu, njihove projekte i planove. Smatram da se time podsvjesno firmi govori “uistinu sam zainteresiran”. – Igor, junior web dev, Fuel Gaming
“Dan i pol, pripremao bih se duže da sam mogao, no malo su me iznenadili.” – Ante, software developer, Ericsson
“Za tehnički intervju sam se pripremio uglavnom gledajući primjere coding intervjua na YouTube. Preporučujem serijal videa Clementa Mihailescua. On je bivši programer Google-a i radi redovite inscenirane coding intervjue sa mladim programerima pa je bilo od velike pomoći. Također sam pročitao knjigu s nekoliko primjera intervju pitanja za Javu (preporučam ovu stranicu jer ima dosta besplatnih knjiga).” – Luciano, junior software engineer, Infobip
“Feedback nisam od svih dobio, neke sam dosta dugo čekao što smatram veoma neprofesionalnim. Od trenutne tvrtke sam dobio vrlo dobar feedback na kojem sam odmah poradio.” – Gabrijel, web developer, SeekandHit
“Prema mom iskustvu velike multinacionalne korporacije (FANG) ne daju gotovo nikakav feedback, a male i srednje tvrtke ga gotovo uvijek daju. Tvrtke generalno okolišaju u davanju feedbacka. Iskreno sam iznenađen kada firma pruži objektivne i konkretne razloge zašto smatraju da sam dobar/loš fit za ulogu” – Antonio, software engineer, Typeqast
“Većinom bih dobio feedback, makar i mailom: “Hvala, ali niste primljeni itd itd”. Međutim, često ne bih nakon slanja povratnog maila dobio nikakav odgovor, a dogodilo se par puta i nakon razgovora da ne dobijem niti mail u kojem navode svoje stajalište. Smatram da je feedback itekako bitan, pa taman i da nije pozitivan.” – Igor, junior web dev, Fuel Gaming
“Dobio sam dobar feedback i bio sam zadovoljan istim.” – Ante, software developer, Ericsson
“Ovisno u kojem pravcu želite ići, svima su zajedničke komunikacijske vještine. Svatko će u početku imati “imposter sindrom”, međutim to je normalna stvar i brzo se preboli kad shvatite da i najiskusniji programeri često “guglaju” svakodnevne stvari. – Gabrijel, web developer, SeekandHit
“Strpljenje, strpljenje, strpljenje. Kada te tvrtka zaposli praktički se kladi na to da ćeš postati vrijedan i produktivan član zajednice. Opravdaj to povjerenje najbolje što možeš. Pokušaj se okružiti kvalitetnim ljudima uz koje ćeš rasti iz dana u dan. Ti se prodaješ njima, ali i oni se prodaju tebi.” – Antonio, software engineer, Typeqast
“Po meni je bitno prije traženja bilo kakvog posla dosta svoje znanje izbrusiti praktičnim radom. Pogotovo jer na fakultetu toga nema. Pronaći barem jedno područje koje te baš zanima. Biti željan novog znanja u tim vodama, jer bez toga nema nikakvog uspjeha.” – Igor, junior web dev, Fuel Gaming
“Studentima računarstva nakon druge godine toplo preporučujem da se uhvate nečeg sa strane i uče o tome pomalo svaki dan. Dovoljan je makar sat ili dva. Do pete godine će naučiti zasigurno puno što će im odlično poslužiti kasnije za posao. Fakultet sam po sebi ne daje dovoljno dobru sliku i iznimno se razlikuje od poslovne realnosti, tako da nemaju baš prevelikog izbora osim učiti sami.” – Ante, software developer, Ericsson
“Radite i isprobajte sve i svašta. C, C++, Java, JS, Web, embedded, mreže… Nevjerovatno je, ali u Splitu za svaki jezik i tehnologiju ima nekog posla. Radite projekte s nekim ciljem i svrhom jer će vam ih tako biti puno lakše dovršiti. Jedan moj osobni projekt na kojemu sam radio prije zapošljavanja bio je discord bot u Kotlinu za zezanciju s ekipom i dan danas radim na njemu.” – Luciano, junior software engineer, Infobip
“Davno je to bilo, rekao bih možda mjesec dana. Malo sam upao u nezgodno vrijeme kad je dosta ljudi bilo na godišnjem pa se odužilo.” – Gabrijel, web developer, SeekandHit
“Obično između 2 i 4 tjedna. Ukoliko se radi o paralelnim pregovaranjima s više firmi taj raspon zna biti i veći.” – Antonio, software engineer, Typeqast
“Rekao bih 2-3 tjedna. Ovisno koliko se ljudi javilo za isti posao, jesam li morao napraviti nekakav zadatak nakon razgovora itd.” – Igor, junior web dev, Fuel Gaming
“Otprilike 2 tjedna” – Ante, software developer, Ericsson
“Proces zapošljavanja nije bio predug, od prijave za posao do ponude za posao je prošlo oko mjesec dana, a već nekoliko tjedana nakon ponude sam počeo raditi.” – Luciano, junior software engineer, Infobip
Selekcijski proces za Software Engineer poziciju u Infobipu sastoji se obično od dva do tri intervjua. Prvi intervju je telefonski s ljudskim resursima, tu nam je cilj proći generalno kroz iskustvo i interese te motivaciju i razloge za promjenu posla i prijavu u Infobip. Drugi intervju je tehnički intervju s ljudskim resursima i kolegama engineerima, tu prolazimo detaljnije iskustvo, projekte na kojima je osoba radila, tehnologije s kojima se susretala, nekakva generalna tehnička pitanja o konceptima u programiranju, te live coding dio (zadatak na kojem se kod piše tijekom intervjua). Kod live codinga je bitno naglasiti da tu ne gledamo sintaksu, osoba može koristiti bilo koju tehnologiju ili pseudocode, tu gledamo kako osoba pristupa rješavanju problema, kako razmišlja, kako optimizira, kako prima feedback, koja pitanja postavlja i slično. Na ovome razgovoru prolazimo još i interese, motivaciju. Po potrebi se organizira još jedan kraći intervju, ako na prethodnome nismouspjeli sve pokriti.
Ono što gledamo kroz intervju proces je tehnički fit i “culture” fit. Zapravo želimo dobiti odgovor na dva pitanja: “Je li osoba fit za nas?”, te “Jesmo li mi fit za osobu?”. Koliko god je bitno da mi procijenimo je li osoba fit za nas, toliko je još i bitnije da procijenimo jesmo li mi kao kompanija i pozicija fit za osobu.
Za studente bih imala dva savjeta. Prvi je da tijekom fakulteta pokušaju odraditi praksu/internship, ili raditi na nekim svojim projektima; to će im puno pomoći u kasnijoj potrazi za poslom. Drugi savjet je da prilikom potrage za poslom zadrže pozitivu. Jako puno faktora utječe na to hoće li biti pozvani na razgovor za posao (statistike govore da 1 od 6 kandidata dobije priliku za razgovor za posao) i hoće li odluka biti pozitivna, a na to ne utječe samo ono što oni pokažu na intervjuu. Savjetovala bih im da ne dopuste da ih odbijenice obeshrabre, da nastave potragu dalje, neka se slobodno prijave u istu kompaniju i više puta. Također, neka imaju na umu i da oni biraju te neka pokušaju saznati sve potrebne informacije o kompaniji da provjere je li to okruženje za njih.
Neki praktični savjeti su: srediti CV i LinkedIn profil (oni vam ne osiguravaju posao, ali vam pomažu da dobijete priliku za razgovor za posao); prilikom prijave za posao priložite projekte i GitHub profil; pokušajte se pripremiti za intervjue (istražite kompaniju u koju se prijavljujete, detaljno pročitajte oglas za posao), pripremite pitanja.
Pozivam studente ako trebaju bilo kakav savjet, da mi se slobodno jave na Linkedin.
Što se mog osobnog iskustva tiče, ja se nisam osobito previše pripremala i mnogo ovih koraka i savjeta što smo naveli sam preskočila. Meni je bilo važno sakupiti poneko iskustvo, dok sam još uvijek na fakultetu i dobiti osjećaj kako to izgleda, da u budućnosti otprilike znam što očekivati i kako se pripremiti. Nisam ni najmanje očekivala da ću biti primljena iz prve.
Nakon prvog razgovora i upoznavanja sa tvrtkom i timom, slijedio je tehnički intervju. Nakon njega smo ponovo zajedno sjeli te su prošli sa mnom moje dobre i loše strane. Također su mi omogućili sve potrebne materijale za učenje programiranja i onih tehnologija kojima se oni koriste. U bilo kojem trenutku, bilo kojem članu tima sam se mogla obratiti za pomoć. Također, dopustili su mi da se pronađem i dali mi vremena da pronađem ono što me zaista zanima, jer sam ipak bila bez nekog posebnog iskustva i bez vlastitih projekata na Git Hub-u.
Povratni odgovor sam čekala između tjedan do dva dana. Bila sam ugodno iznenađena cijelim njihovim pristupom i to mi je dalo motivaciju za dalje. Kada sam tek bila primljena, bila sam poprilično preplašena i izgubljena no cijela ekipa, uključujući pozitivne i veoma pristupačne šefove, mi je poprilično olakšala situaciju.
Da sada vratim vrijeme, bez obzira na pozitivan ishod, puno stvari bih drugačije napravila, bolje bih se pripremila i bolje bih istražila tvrtku koja me zanima.
Prvi razgovor za posao nije nimalo lagan izazov, no sve što smo moji kolege i ja prošli uvelike će vam koristiti i pomoći vam da se pripremite. Učite sa strane, istražujte tvrtke, prijavljujte se na razgovore i internshipe. Ne zaboravite razvijati i meke vještine, kreirajte LinkedIn profil. Kada počnete raditi, shvatit ćete kolika je zapravo razlika između fakulteta i pravog posla te s koliko izazova ćete se svakodnevno suočavati. Dok se fakultet više bazira na nekakve osnove i općenito samo na tvrde vještine, posao je mnogo zahtjevniji. No, ako imate u sebi volju, motivaciju i upornost, uz korektan tim i zadovoljstvo i vas i tvrtke u kojoj radite, vaš rast je neupitan.
Bit će teško, bit će neprospavanih noći, nervoze, imposter sindroma, preispitivanje vas i vaših odluka, no to je sasvim normalno. Nitko se nije naučen rodio. Sve te stvari se veoma lako prebrode, pogotovo ukoliko imate super ekipu na poslu s kojima vam svaki dan prolazi u smijehu, kao npr. meni.
Nadam se da su vam ovi savjeti i iskustva pomogli, želim vam svu sreću u pronalaženju posla i pozitivnom ishodu istog.
Također vas pozivam, ukoliko imate dodatnih pitanja, da me slobodno kontaktirate na moj osobni mail ivonaknaus@gmail.com ili mi se javite preko LinkedIn-a.
“Nitko vam neće pokloniti uspjeh. Morate sami da ga zaradite. Zato ste tu. Da osvajate i dominirate, kako svijetom, tako i sobom.”
Podijeli