Split Tech City je zajednica sastavljena od tvrtki, udruga, institucija, meetupa i pojedinaca koji su posvećeni razvoju tehnološkog sektora u Splitu i regiji.
Postani članPosljednje predavanje u sklopu Abstrakta održala je u četvrtak (25.02.) mlada dizajnerica Eleonora Matijašević. Tema je bila “Kako sam spojila dvije ljubavi”, a kroz predavanje nam je približila povezanost dvaju, samo na prvi pogled, nespojivih interesa – dizajna i OPG-a.
Moderator događaja bio je Marko Borota, magistar dizajna vizualnih komunikacija splitske Umjetničke akademije i još uvijek aktivni član Udruge DVK.
Nakon završene srednje Umjetničke škole u Splitu, Ela upisuje prvu godinu preddiplomskog studija Sociologije, ali s mišlju kako će pokušavati upisati Akademiju koliko god puta treba. Nakon završene prve godine otišla je na prijemni i uspjela upasti na Akademiju. Tek kasnije postalo joj je jasno da joj je ta prva godine Sociologije kasnije puno pomogla i na Akademiji, ali i dalje u poslovanju.
Elin otac je pokrijeklom s Hvara, a njena obitelj je nastavila hvarsku tradiciju sadnje lavande, odnosno aromatičnog bilja. Cijela obitelj je uključena u posao, nema šefa, a svačije mišljenje se uvažava. Ela uživa u tom poslu koji je tjera na fizičku aktivnost za razliku od dizajna koji ju je prikovao za računalo.
Cijela priča oko dizajna OPG-a počela je prije otprilike 5 godina gdje je na kolegiju Slobodna tema mogla napraviti što god želi i tada je odlučila napraviti brand OPG-a. U razgovoru s mamom došle su na ideju da OPG nazovu FOR, jer je na hvarskog dijalektu Hvar “For”. Osim toga, ima prizvuk broja četiri, (engl. four) a četiri su biljke koje koriste u svojim proizvodima – lavanda, smilje, kadulja i gospina trava. Naknadno je dodala još i “Homegrown”, što u slobodnom prijevodu znači mjesto sadnje, nastanka.
Spajajući dizajn i OPG, Ela postaje sama svoj klijent što često zna biti dosta nezahvalno jer sebe ne shvaća ozbiljno pa određeni projekti čekaju dosta vremena na realizaciju. Prva lekcija koju je naučila na svom primjeru je određivanje cijene. Nakon što je napravila super etiketu i poslala tiskari ponudu doživjela je šok! Cijena je bila 6 kuna po komadu. Počela je gledati iz pozicije klijenta, a ne dizajnera i proradila je logistika – koliko je isplativo prihvatiti tu cijenu za etiketu proizvoda čija je tržišna cijena 20 kuna.
Dati trećinu tržišne cijene samo za etiketu nije imalo smisla i tada je shvatila da u razgovoru s budućim klijentima treba prvo ispitati u kojem je cjenovnom rangu sam proizvod – nižem, srednjem ili višem.
Za svoj OPG Ela je napravila puno grešaka i naučila se na teži način. Prva greška bila je promjena loga i to čak četiri puta. Mijenjala je boje etiketa i tiskare što je rezultiralo time da isti proizvodi imaju različite etikete. Taj put učenja na vlastitim greškama bio je teži i duži, ali danas je to iza nje, a za OPG je napravila i web stranicu kao i katalog proizvoda.
Ela kaže kako se ove dvije ljubavi savršeno nadopunjuju – priroda joj puni baterije vikendom, a kreativnost ispoljava preko tjedna. Više o samom OPG-u i proizvodima pogledajte na službenoj web stranici.
Snimku posljednjeg predavanja u sklopu Abstrakta možete pogledati ovdje.
Podijeli