Svake večeri, kada se upale gradske lampe, dok god vidimo kuda idemo, ne razmišljamo previše o gradskoj rasvjeti. Tko je taj sustav projektirao i je li to uopće dobro napravljeno…

I dok sve češće čitamo o svjetlosnom zagađenju, Ivan Milas, splitski dizajner i vlasnik dizajn kolektiva Beta&Co., počeo je postavljati upravo ta pitanja.

Rezultat je suradnja sa startupom Taman – taman.tech (pričajmo o odličnom imenovanju brenda), alatom za projektiranje i optimizaciju urbane rasvjete koji spaja 3D vizualizaciju, automatizaciju i AI-driven proračune.

Razgovarali smo s Ivanom o tome kako se dizajner koji nema iskustvo s projektima u rasvjetnoj industriji prihvatio jednog od privatno najzahtjevnijih UX izazova u B2B softwareu, zašto je ručno crtao stotine ikona od nule, i zašto vjeruje da bi upravo alati poput Taman mogli promijeniti ono što vidimo (ili ne vidimo) iznad svojih glava svake noći.

Kako je došlo do suradnje između tebe i Taman startupa?

Kako se već dugi niz godina bavim brandingom, produkt i UX/UI dizajnom, kroz razne projekte surađivao sam s većim tvrtkama i agencijama poput Notch, FIVE i američkog Prophet. Upravo sam kroz takve projekte upoznao nekoliko vrhunskih developera koji su me kasnije kontaktirali s pitanjem bih li bio zainteresiran pridružiti se razvoju Taman alata.

Taman je alat za projektiranje i optimizaciju vanjske, odnosno urbanističke rasvjete. Može ga se usporediti s alatima poput DIALux i Relux, ali s puno jačim fokusom na automatizaciju, optimizaciju i AI-driven proračune.

U početku je sve bilo svojevrsno “ispipavanje terena”: trebalo je osmisliti branding, logo, ključne poruke i inicijalni dizajn sučelja. Međutim, što sam dublje ulazio u priču, to mi je zanimljiviji postajao sam razvoj proizvoda.

Taman Catalogue: pregled rasvjetnih tijela po brandovima i serijama

Koji je bio „aha” trenutak kada si shvatio da urbano osvjetljenje nije samo tehnički, nego i UX problem?

Moram priznati da mi je u početku bilo dosta teško ući u samu materiju, od razumijevanja rasvjete i postojećih alata pa do shvaćanja problema koje industrija trenutno ima. Najvažnije je bilo prihvatiti činjenicu da rasvjeta više nije nešto statično i analogno.

Danas se može programirati, optimizirati i prilagoditi konkretnom prostoru, potrebama i ljudima koji taj prostor koriste.Budući da nikad prije nisam radio na sličnom projektu, to mi je zapravo pomoglo.

Nisam bio opterećen postojećim načinima razmišljanja pa sam mogao pristupiti problemu “out of the box”.

Upravo zbog toga došli smo do nekih funkcionalnosti i ideja koje dosad praktički nisu bile prisutne u alatima za projektiranje i optimizaciju rasvjete.

Možeš li izdvojiti konkretne izazove tijekom razvoja?

Kad sam prvi put vidio postojeće alate poput DIALuxa i Reluxa, iskreno, njihov UX/UI djeluje blago rečeno arhaično. To je s jedne strane bio problem jer nisam imao kvalitetnu referencu na koju bih se mogao osloniti, ali je s druge strane otvorilo prostor za potpuno novi pristup.

Bila su dva velika izazova: osmisliti novi model korisničke interakcije i dizajn ikona. Reorganizirao sam tokove korištenja i redefinirao način na koji korisnici dolaze do ključnih funkcionalnosti i sadržaja. Kod ikona sam krenuo potpuno od nule, najlakše bi bilo precrtati postojeće iz DIALuxa i Reluxa i samo ih vizualno modernizirati, ali to ne bi riješilo stvarni problem.

Kompletan set ikonografije dizajniran od nule: toolbar, layers, scene i navigacijski elementi

Problem je bio u tome što velik dio postojećih ikona ne komunicira jasno radnju koju korisnik očekuje nakon klika. Zato sam odlučio razviti novu logiku ikona, ali i cijeli sustav prečaca i načina kretanja kroz alat. To je bio riskantan potez, korisnici su godinama navikli na vizualni jezik DIALuxa i Reluxa.

Na početnim testiranjima postojao je određeni otpor, ali nakon kratkog vremena korištenja, logika novog sučelja i navigacije brzo je “sjela”.

Gdje će se prvi rezultati Taman alata moći vidjeti u praksi?

Taman ima nekoliko konkretnih područja primjene. Prvo se odnosi na inženjere, projektante i sve koji se bave planiranjem vanjske i urbane rasvjete. Zamislite projekt javne rasvjete za veliku površinu: cestu, parking ili pristupne zone oko zgrada, gdje je potrebno pravilno pozicionirati stotine rasvjetnih tijela.

Takvi procesi danas zahtijevaju puno vremena i ručnog rada. Uz Taman alat velik dio tog procesa može se automatizirati.

Taman Editor: autoposition funkcija koja automatski predlaže optimalnu poziciju rasvjetnih tijela

Drugi aspekt odnosi se na potencijalne uštede javnog novca. Programirana rasvjeta omogućava osvjetljavanje samo onih površina koje zaista trebaju biti osvijetljene, točno onoliko koliko je potrebno.

Treći aspekt direktno utječe na kvalitetu života: danas javna rasvjeta nepotrebno osvjetljava fasade, prozore stanova ili zelene površine, narušava privatnost, utječe na okoliš i ptice koje izbjegavaju područja s konstantnim svjetlosnim zagađenjem.

Tu dolazimo i do globalnog problema poznatog kao “Dark Sky”. Paradoksalno je da danas postoje turističke ture koje ljude vode na udaljene lokacije samo kako bi mogli vidjeti zvjezdano nebo.

Što će prosječna osoba osjećati drugačije u gradu za 5–10 godina, a da možda neće ni znati da dolazi od vas?

Ako uspijemo, to znači da smo omogućili kvalitetniji i učinkovitiji način planiranja javne rasvjete. Iskreno, nisam siguran hoće li Taman prije zaživjeti kod nas ili vani, logično bi bilo da krene lokalno, ali kako kod nas promjene često idu sporije, ne bi me iznenadilo da alat prvo pronađe primjenu u zapadnoeuropskim gradovima.

Jedna od dugoročnih ideja jest da ovakvi alati postanu dio javnih servisa i regulativa: da građani mogu provjeriti zadovoljava li rasvjeta u njihovom okruženju određene standarde i norme.

Ivan Milas, CEO i Lead Designer Beta&Co., u svom uredu u Splitu

Kako si se odlučio baviti produkt i UX/UI dizajnom?

Iskreno, sasvim slučajno. Pomoglo je što mi je diplomski rad bio revitalizacija spomen-svjetionika Katalinića brig, tkz. Katalinko. Taj projekt dobio je dosta medijske pažnje i ozbiljno se razmatrala njegova realizacija kroz gradske strukture u Splitu. Nakon toga su mi se kao mladom dizajneru otvorila vrata prema radu u novim medijima i digitalnim projektima.

Nikad me nisu previše zanimali repetitivni projekti i obrasci koji se stalno ponavljaju. Kad nešto postane previše predvidljivo i lako rješivo, meni nestane izazova.

Volim si zakomplicirati život. Tako to ide kod mene.

Mladi dizajneri danas se često boje da će ih zamijeniti AI. Što misliš o tome?

Umjetna inteligencija još uvijek nema stvarno kritičko razmišljanje, a pitanje je hoće li ga ikada imati na ljudskoj razini. Dok god je tako, mislim da nema razloga za paniku.

Veći problem vidim u tome što se relativno mali broj mladih dizajnera ozbiljnije odlučuje za produkt i UX/UI dizajn. AI alati mogu biti izuzetno korisni, ali problem nastaje kada im se slijepo vjeruje. Ti sustavi su u velikoj mjeri dizajnirani da vam ugode, podilaze. Ako AI pitaš što misli o tvojoj ideji, odgovor će vrlo često biti pozitivan.

Da isto pitanje postaviš kolegama ili timu, puno je veća šansa da ćeš dobiti konstruktivnu kritiku i drugačije perspektive. A upravo su kritika, dijalog i propitivanje ključni za kvalitetan dizajn.

Kako bi sebe predstavio onima koji te ne poznaju?

Rekao bih da sam svestrani dizajner. Rođen sam i živim u Splitu, vlasnik sam dizajn kolektiva Beta&Co., završio sam Dizajn vizualnih komunikacija te master studij Dizajna novih medija. Sudjelovao sam na brojnim izložbama, imao vlastitu samostalnu izložbu i održao niz predavanja, između ostalog i u Le Carreau du Temple u Parizu, na što sam posebno ponosan.

Inspiraciju najčešće pronalazim kroz glazbu, imam svoju playlistu “BosaNoga” koja se stalno nadopunjuje, ali i kroz arhive skeniranih starih časopisa te radove dizajnerskih velikana poput Dieter Ramsa, Josefa Müller-Brockmanna i Otla Aichera.

U “Velom mistu” je picaferaj govorio “vrag odnija letriku”. Ako pričamo u kontekstu svjetlosnog zagađenja, svakako je ta replika bila proročanska. Ipak, vjerujemo da uz pristup koji nudi Taman i tim ljudi koji okuplja oko svoje priče, uključujući i našeg sugovornika, ipak postoji svjetlo na kraju tunela.

Kvalitetno, racionalno i vrhunski dizajnirano svjetlo.