Split Tech City je zajednica sastavljena od tvrtki, udruga, institucija, meetupa i pojedinaca koji su posvećeni razvoju tehnološkog sektora u Splitu i regiji.
Postani član
Dizajn digitalnih proizvoda nije samo estetika i funkcionalnost. Ljudska psihologija prati u zasjedi.
Naše prepoznavanje lica, obrasci kretanja očiju, kapacitet pamćenja, motivacija za napredovanjem te iščekivanje i sjećanja određuju kako doživljavamo digitalni sadržaj.
Zato se volim redovito osvrnuti na ovaj aspekt dizajna.
U ovom članku izdvajam pet psiholoških hack-ova koji ti mogu pomoći da usmjeriš pažnju korisnika na poželjna mjesta i povećaš njihov angažman kroz intuitivniji dizajn.
Kao dizajneri moramo imati prste upletene i u prodaju. Naš dizajn je dio prodajne puzzle. Bilo da dizajniramo web stranicu za usluge ili za proizvod, možemo se poslužiti s par informacija koje pristižu s eye-tracking istraživanja.
Ova istraživanja pokazuju da ljudski mozak prvo primjećuje ljudska lica. Primjećuje ih prije proizvoda, teksta i svega ostalog na ekranu.
To je zato što imamo poseban dio mozga koji je zadužen samo za prepoznavanje lica — inferiorni temporalni korteks. Zanimljivo je da se nalazi baš pored amigdale koja je zadužena za naše emocije, što ukazuje na povezanost između prepoznavanja lica i naših emocija.
Pustimo bespotrebno pretenciozno izražavanje za ovaj kontekst i recimo to ovako… Način na koji, ovaj komad mozga kod zdravih osoba, radi i njegova pozicija objašnjavaju zašto ćemo prvo registrirati ljudsko lice u šumi pored svega ostalog. Još ćemo ga brže registrirati ako nam je to lice već poznato. Ne samo to, uz poznato lice nam stiže i emocija, jer ovaj dio korteksa je blizu emocionalnog centra mozga.
Neka ti na ekran iskoči lice susjeda Ilije s gornjeg kata, koji struže stolicama o pod i o tvoje moždane stanice, svaku večer iza Dnevnika. Uvjerena sam da će ti se pridružiti emocija s unutarnjim neumjerenim narativima.
Ovako pametni možemo navedene informacije primijeniti onda kada radimo s fotografijama u dizajnu. Ako na fotografijama imaš ljudske modele, baci oko na njihovo oko. To jest, obrati pažnju na smjer njihova pogleda.
Eye-tracking istraživanja pokazuju da naše oči slijede smjer pogleda modela. Ako model gleda u stranu ili prema proizvodu, i naš će pogled skrenuti u tom smjeru. Ako gleda izravno prema nama, namjera je uspostaviti emocionalnu povezanost s korisnicima.
Kada otvorimo web stranicu ili aplikaciju, naše oči automatski traže poznate točke za pronalazak relevantnih informacija. U zapadnoj kulturi, gdje se čita s lijeva na desno, korisnici obično počinju pregled s lijeve strane ekrana. Nasuprot tome, korisnici s područja gdje se čita zdesna nalijevo krenut će od desne strane.
Bez obzira na kulturološke razlike, većina korisnika očekuje da će navigacija biti smještena pri vrhu ili na lijevoj strani ekrana (ili oboje). Naučili smo gdje se obično nalaze logotipi, prazan prostor i sekundarne informacije, što nam omogućava brzo snalaženje.
S vremenom smo razvili obrazac pretraživanja ekrana, pa detalje tražimo na poznatim mjestima, prema ranijim iskustvima s drugim sučeljima.
Ako se pojavi problem ili greška, fokusirat ćemo se na uobičajene dijelove ekrana gdje očekujemo pronaći rješenje. Na primjer, postavke ćemo najčešće tražiti u gornjem desnom kutu, jer je ta pozicija postala standard. Možemo potražiti i unutar korisničkog profila ili u navigacijskom izborniku. Rješenja van ovih okvira nam ne padaju na pamet, niti je potrebno da se oduševimo neviđenim idejama.
S vremenom smo se navikli da su reklame smještene uz bočne rubove ekrana, što je dovelo do fenomena tzv. banner blindness — svjesnog ili nesvjesnog ignoriranja informacija poput bannera na web stranicama. Budući da korisnici često izbjegavaju rubove ekrana, gdje su ti banneri obično postavljeni, manje je vjerojatno da će primijetiti informacije u tim dijelovima.
Nastavno, iz primjera u praksi mogu reći da su rezultati korisničkog istraživanja pokazali kako korisnici teško primjećuju botune smještene na desnoj strani ekrana. Većina aplikacija ključne funkcionalnosti smješta u navigaciju na lijevoj strani ili u gornji dio ekrana, što je oblikovalo korisničke navike. Naši korisnici su se tada često zbunjivali i gubili pri pokušaju korištenja funkcionalnosti koje su bile smještene na desnoj strani.
Za bolju optimizaciju ekrana će ti pomoći:
Iz ovih razloga valja zapamtiti da UX/UI ne mora nužno biti kreativan ili umjetnički; prioritet su funkcionalnost i jasnoća.
Psiholog Alan Baddeley proveo je niz istraživanja o ljudskom pamćenju i obradi informacija, a na njegova se otkrića nadovezao psiholog Nelson Cowan. Ključna spoznaja iz tih istraživanja je da ljudi imaju ograničen kapacitet radnog pamćenja, obično za 3-4 informacije u jednom trenutku.
Zbog toga je poželjno rascjepkati informacije u manje, smislene skupine. Ovo je tehnika koja se često koristi za kontakt brojeve, brojeve bankovnih računa, identifikacijske brojeve i slično.
Ista spoznaja vrijedi i za prisjećanje informacija – lakše ćemo se prisjetiti onih koje su podijeljene ili kategorizirane u manje od četiri stavke.
Za poboljšanje pamćenja i obrade informacija, korisno je da ograničiš informacije na četiri ili manje dijelova. Ova strategija može spriječiti korisnike da pobjegnu od dugačkih formi, zakrčenih listi ponuda ili prezentacija biblijskih razmjera.
Ponekad se pitamo zašto neki ljudi provode toliko vremena pred ekranima bez očigledne koristi. Odgovor leži u činjenici da smo kao ljudska bića motivirani osjećajem napretka, stjecanja znanja i kontrole. Iako novčane nagrade i napredovanje u karijeri mogu biti snažni motivatori, unutarnje nagrade poput učenja i razvoja vještina također igraju veliku ulogu.
Mali znakovi napretka mogu značajno povećati motivaciju. Praćenje napretka i slavlje malih pobjeda pomaže korisnicima da ostanu angažirani i motivirani u korištenju proizvoda. Ovaj osjećaj napretka nema krajnji cilj, već je stalan proces koji možemo iskoristiti u dizajnu.
Postavljanjem zadataka, praćenjem napretka i prikazivanjem vizualnih oznaka postignuća, korisnici će biti motivirani da dovrše zadatke i nastave koristiti aplikaciju ili web. Tko zna, možda i najvećeg fijakera motiviraš na angažman.
Znaš ono kad jedva čekaš neki događaj i… i… iiiii… whatever. Stvar je u tome što iščekivanje često traje puno duže od samog događaja.
Iščekivanje gledamo s pozitivne strane, što održava osjećaj ugode. Sam događaj obično traje kraće, a često sadrži dijelove koji ne ispunjavaju očekivanja.
Ovaj fenomen, poznat kao paradoks iščekivanja, pokazuje da je ljudski um sklon romantizirati buduće događaje. No, postoji i druga strana. Nakon događaja, iz sjećanja obično ispare negativni aspekti. Khm, osim trauma. Uobičajeno se fokusiramo na pozitivne trenutke, ako nismo s Balkana.
Kada dizajniraš proizvode ili usluge povezane s planiranjem budućih događaja, razmisli o produljenju faze planiranja. Dodaj više detalja u izbor i razdijeli odluke na više koraka kako bi se uzbuđenje zadržalo što duže.
Također, obrati pažnju na vrijeme povratnih informacija i anketa o zadovoljstvu korisnika. Ankete provedene nakon događaja često donose pozitivnije rezultate, upravo zbog paradoksa iščekivanja.
Prošli smo kroz svih pet hack-ova koji ulaze u korisnikov mozak. Vjerujem da će ti neki dobro doći kao podsjetnik i biti od koristi, ali baš me zanima koji od njih ćeš zaboraviti.
Podijeli
