Što tehnologija brže napreduje, to se automatski od nas očekuje baratanje s većim brojem vještina kako bi se mogli prilagoditi i biti konkurentni na tržištu rada.

Namjerno nisam upotrijebila riječ „konkurentniji“ jer poslodavci imaju sve veća očekivanja od budućih članova tima, a paralelno s tim povećava se i broj vještina koje je nužno svladati da bi uopće mogli nešto očekivati kada jednom zakoračimo na tržište rada i apliciramo za određeno radno mjesto.

Tehnološki boom diktira pravila i strategije

Davno prije ovog tehnološkog „booma“ bilo je dovoljno da ste se specijalizirali za određeni segment i da u njemu postižete izvrsne rezultate. Danas to više (nažalost ili nasreću – ostavljam svakom od vas na procjenu) nije tako. Danas je poželjnije da ste tip osobe „u svemu se mogu snaći, ali nisam usko vezan/a za jedno područje.“ Kada o više stvari imate barem osnovno znanje puno ga je lakše nadograditi, nego kada ste ekspert u jednom, a apsolutno ste zanemarili sve ostalo.

O poželjnim vještinama na tržištu rada prema Svjetskom Ekonomskom forumu smo već pisali, a svladati ih nikada nije bilo lakše, naravno, pod pretpostavkom da znate u korisne svrhe upotrebljavati Google… ili bilo koju drugu tražilicu.

Nitko u svakom trenutku ne može znati apsolutno sve i potpuno je normalno tražiti pomoć mentora/kolega/poznanika ili već prethodno spomenutog Google-a.

IT sektor obiluje poslovnim prilikama, ali…

Iako je uska specijalizacija početak stagnacije u gotovo svakom poslu, pogotovo kreativnom, u ovom tekstu ću se držati IT struke. Složit će te samnom kad kažem da u IT-u nema straha; poslova je sve više, što automatski generira i veću potražnju za IT-evcima. Međutim, ukoliko radite kao programer, uska specijalizacija za primjerice samo jedan programski jezik nije baš najsretniji izbor, tj. radit će te uglavnom slične radnje, bit ćete manje plaćeni, a u konačnici i lako zamjenjivi!

S druge strane, ako ste već kao student shvatili ljepotu i raznolikost IT industrije i koristili slobodno vrijeme za profesionalno usavršavanje, veća je vjerojatnost da ćete se lakše zaposliti, ostvarivati dobre rezultate i biti ključan faktor rasta firme za koju radite. U tom slučaju, jednom kada (ako) odete na drugo radno mjesto, poslodavac će osjetiti gubitak, a ne olakšanje. 🙂

Love–hate odnos ili kvalitetna suradnja?

Prije nego što me optužite za veličanje generalista i podcjenjivanje specijalista probat ću se izvući 😛 ; generalisti i specijalisti dugoročno ne mogu jedni bez drugih. Dok su generalisti bolji u definiraju problema i imaju širinu znanja, specijalisti su bolji u rješavanju problema zahvaljujući upravo specifičnom znanju. (Dave Gray’s solution)

Nadalje, specijalisti bolje funkcioniraju u stabilnom okruženju, dok su generalisti, zahvaljujući širini područja u kojima posluju, fleksibilniji i bolje će se prilagoditi kada jednom dođe do promjena.

U skladu s tim, dok god su organizirani i pravilno usmjereni, svaki tim treba imati i generaliste i specijaliste, ali i težiti kontinuiranoj edukaciji kojom širimo znanja od specifičnih ka generalnim.

Ima li uopće pobjednika?

Kakvo je vaše mišljenje; jesu li pobjednici na tržištu rada specijalisti ili generalisti? Ili možda svatko od nas treba biti po malo od oboje? Pišite nam u komentare. 🙂