Split Tech City je zajednica sastavljena od tvrtki, udruga, institucija, meetupa i pojedinaca koji su posvećeni razvoju tehnološkog sektora u Splitu i regiji.
Postani član
Može li programer biti odličan i bez formalnog obrazovanja? Jesu li samouki developeri mit? Odgovore na ova pitanja dobit ćete čitajući priču lokalne programerke (developerice) Nine Džeko.
Nina je krenula kao profesionalna sportašica te paralelno s tim upisala i završila studij fizioterapije. Završetkom sportske etape suočava se s problemima koje zanimanje fizioterapeuta nosi, od nemogućnosti pronalaska posla do generalno slabog vrednovanja rada u ovoj struci. Nakon godine dana bez uspjeha u pronalasku posla u struci, imala je vremena za razmišljanje o svojoj budućnosti i putevima kojima bi htjela ići.
Tada se počinju javljati ideje o promjeni karijere, a kako je kroz srednju školu imala doticaj s programiranjem to joj je bio znak da je karijera u IT-u moguća. Odluka je donešena, ali ne postaje se programer preko noći.
U međuvremenu kako život ide svojim tokom, pronalazi sezonski posao na brodu, ali sada kreće sa ozbiljnim učenjem, uzima prvi udemy tečaj, koji je bio generalno vezan za CSS i HTML. Svaki povratak s broda značio je slobodno vrijeme koje se može iskoristi za učenje, dakle ulaganje u novu karijeru. Shvatila je svoje učenje kao posao s punim radnim vremenom. Također pokreće svoj Instagram koji je bio isključivo programerske tematike, što je ujedno bio i način da pokaže svoj rad koji bi kreirala kroz učenje.
Drugi ključan korak bio je, što pored učenja, počinje pratiti lokalnu zajednicu kroz Split Tech City te dolazi na prvu Motivacijsku konferenciju za mlade na kojoj je imala priliku poslušati motivirajuća predavanja lokalnih stručnjaka. Ohrabrena njihovim pričama, u pauzi dolazi do osobe za koju je smatrala da je imala sličan karijerni put, ali ne biva najbolje shvaćena jer je doživljena kao da traži posao a ne savjet.
Po prirodi introvert, nakon toga se još više okreće Instagramu kao načinu povezivanja.
Možda je iza tipkovnice puno lakše iskomunicirati stvari.
Iza ekrana, iz udobnosti svog doma, na Instagramu stupa u kontakt s lokalnim developerom Filipom Krištom koji je prošao put kojim ona želi ići. Također samouki developer, stoga netko tko može dati najbolji savjet jer je i sam hodao tom stazom. Osim što je dobila korisne savjete, viđala ga je i na lokalnim meetupima, pa joj je sada bilo puno lakše probiti zid introvertizma.
Benefiti volontiranja su brojni, a tome svjedoči i sama Nina kojoj je volontiranje u splitskom volonterskom hackathonu bila odlična prilika za testirati postojeća i steći nova znanja.
Nakon već poprilično sati učenja iza sebe, definirala se za frontend developera jer ju je privlačio vizualni koncept te je bila završna slagalica u timu sa backend developerima. Projekt je bio za udrugu slijepih u Splitu, a zadatak je bio unaprijediti njihovu web stranicu. Nakon završenog hackatona uz dobro djelo također dolaze nova znanja i nova poznanstva.
Nakon već dvije godine aktivnog programiranja te nizom projekata iza sebe dobija poziv na intervju za posao, i to baš preko Instagrama gdje je objavljivala svoje projekte. Njen potencijal je primijećen te je na razgovoru dobila zadatak i rok od dva tjedna za rješenje. Nakon uspješnog odrađenog zadatka dobija ponudu za internship.
Učenje, rad, volontiranje, internship, networking Nini su bile ulaznice u IT svijet. Danas izvrsno pliva developerskim vodama te radi na ozbiljnim projektima.
Ovo je neizbježno pitanje.
Na Nininom primjeru vidimo da se može uspjeti i bez fakulteta i sigurno je većina pomislila: “Čemu trošiti vrijeme i novac na fakultetsko obrazovanje kada se može i bez toga?”
Može, ali ono što vam fakultet pruža je znanstveni način razmišljanja, matematičku i inženjersku podlogu, te uvodi u osnovne koncepte programiranja. Nadalje služi kao dobar način povezivanja sa budućim kolegama te otvara cijeli niz mogućnosti gdje se možete angažirati i lakše stjecati znanja koja će biti korisna na tržištu rada sutra.
Jedno je sigurno: Fakultet olakšava put prema programerskoj karijeri.
Ninina priča nam govori da nije tehnički fakultet nužan da biste postali programeri, ali zasigurno ovaj put nije za svakoga, jer zahtijeva čvrstu volju, strast i konzistentnost prije nego se dođe do prvog programerskog posla.
Uvijek će se diskutirati o ovom pitanju, posebno u IT sektoru jer ovo područje ne traži samo papir o završenom obrazovanju da bi uopće mogli započeti karijeru, nego konkretna znanja, a time ima motivacijsku notu.
Prije nego ozbiljno odlučite da krenete putem samoukog programera dobro je znati i izazove s kojima ćete se susretati. Neminovan je stres koji dolazi paralelno s rokovima i tehničkim problemima koje ne možete jednostavnim guglanjem rješiti. Iako stres prati svaku struku, programiranje je specifično zbog svoje dinamičnosti i traži konstantno učenje i razmišljanje u kojim ćemo tehnologijama razvijati znanja, u kojim timovima želimo raditi, a sve to uključuje i da se nakon posla izdvoji vrijeme za učenje kako bi se pratio tempo s cijelom industrijom.
Iz Ninine priče može se generalno vidjeti kojim koracima krenuti bilo da ste se odlučili ići putem samoukog programera, čak ako se još školujete, ili ste možda završili fakultetsko obrazovanje, a u procesu ste traženja posla.
Pa da sumiramo:
Dodatno, predlažem da pročitate članke nekadašnjeg volontera Split Tech Cityja Mensura Durakovića koji je svojim višegodišnjim iskustvom pokrio dosta programerskih tema, od intervjua do toga koji programski jezik se najviše isplati učiti kao početnik.
Ako su vam se javila dodatna pitanja na koja biste htjeli čuti odgovore, slobodno se javite Nini, koja će vam rado pomoći i dati vam detaljne odgovore jer zna iz prve ruke koliko znači dobar savjet.
Podijeli
