Jesmo li vrijedni samo kada se ubijamo od posla?

radoholičarstvo

Osjećate li grižnju savjesti kada radite sporijim tempom od uobičajenog ili imate manji opseg posla od onog na koji ste inače navikli?

Ja svaki put…

Svi se mi želimo dokazati, o kojem god poslu se radilo, a posebice ako je u pitanju neko prvo zaposlenje, gdje još ne raspolažemo s velikim brojem “utakmica u nogama.” Znanje koje smo dobili u školama i fakultetima je većinom samo teoretsko, rijetko kad praktično, stoga smo primorani uložiti znatno veći trud kako bi stekli potrebne vještine.

Pa iako sam i sama nebrojeno puta čula rečenicu „radi pametno, a ne naporno“ i dalje se uhvatim kako izgovaram da nešto ne stignem jer „u gužvi sam, pišem izvještaj, analiziram podatke, smišljam teme, kreiram kalendar, jedinim malim slobodnim prstom tipkam mail, itd.“…

Danas kao da je u modi biti prezauzet i zatrpan poslom, tako izgleda svijet odraslih…

Ili ipak ne?

Od malena nam je usađena vrijednost kako je rad stvorio čovjeka, kako moramo naporno raditi da bi nešto postigli i ta uvjerenja je jako teško iskorijeniti.

Osim ako niste parazit, plaću, pohvalu, promaknuće želite zaslužiti i isključivo svojim radom kreirati pozitivne rezultate.

Međutim, radoholičarstvo nije jedina formula za uspjeh. Netočno je da svi uspješni ljudi rade naporno. Rade pametno, pravilno delegiraju poslove i učinkovito koriste svoje vrijeme.

Pametno raditi u suštini znači osvijestiti koje su naše jake, ali i slabe strane, stvoriti mrežu ljudi s kojima se nadopunjujemo i na najefikasniji i najbrži način postići zadane ciljeve.

Osoba koja puno vremena provodi radeći na određenom zadatku nije nužno produktivna. Kao studenti svi smo se suočili sa situacijom gdje sjedimo za knjigom i po nekoliko sati, ali zbog nedostatka fokusa, apsolutno ništa nam ne ulazi u glavu. To je naporan rad, ali ne i pametan. Utrošili smo vrijeme, rezultat nismo ostvarili. U tom slučaju produktivnost ne postoji, iako smo djelovali zauzeto.

Bill Gates je svojedobno rekao:

„Uvijek sam izabrao lijenu osobu za težak posao, jer će lijena osoba pronaći jednostavan način da to učini.”

Koliko god nam to na prvu zvučalo pomalo smiješno, kad malo dublje zagrebemo ispod površine složit ćemo se s navedenim.

Postaviti realne i mjerljive ciljeve

Neki poslovi jesu objektivno naporni i zahtijevaju puno sati rada i to je sasvim u redu. Isto tako, svaki rad sa sobom nosi rizik počinjenja greške, ali u tom slučaju moramo biti dovoljno pametni da iz te greške nešto naučimo.

Važno je pravilno rasporediti prioritete i fokusirati se na maksimalno dva cilja. Postaviti veliki broj ciljeva i sumanuto pokušavati ostvariti svaki je krajnje, da upotrijebim blagu riječ, neozbiljno.

Cilj mora biti realan, odnosno mora postojati realna mogućnost njegovog ostvarenja. Ukoliko se pravilno fokusiramo na jedan ili dva cilja rezultat zasigurno neće izostati. Trošeći energiju na nerealne ciljeve ili mijenjajući ih, uvijek iznova počinjući od nule, gubimo previše energije i samopouzdanja, a to sigurno neće dovesti do pametnog rada. Samo težeg.

Danas je dostupan jako velik broj alata koji nam olakšavaju organizaciju pa posegnite za njima, ako niste po prirodi organizirana osoba.

Burnout je out!

Budite pametni, vrijedni i precizni, ali nikada nauštrb vlastitog zdravlja. Birajte svoje bitke, jer u većini slučajeva važnije je biti u miru nego u pravu. Nemojte čekati da vas pogodi burnout  kako bi stali na loptu. Onda je već kasno…

burnout

Život sam po sebi je dovoljno kompliciran i bez našeg uplitanja, a uspjeh je ionako uvijek bio samo stvar perspektive. Radite da bi živjeli, a ne obratno. Ako nas ove prirodne katastrofe nisu natjerale da se preispitamo i usporimo tempo onda nam nema spasa! 🙂

 

Podijeli

O autoru

Tina Tomičić

Ljubiteljica pisane riječi i kreativka koja sve svoje misli stavlja na papir. U skladu s tim, rijetko ćete me vidjeti bez rokovnika. Život mi je neiscrpno vrelo inspiracije, a njegova nepredvidivost jak motiv za isti. Iako više volim knjige oduvijek živim u svom filmu. :) Najdraži citat mi je: "Samo ludi i usamljeni si mogu priuštiti da budu ono što jesu. Usamljeni jer im se nitko ne mora sviđati, a ludi jer ih nije briga!" (Bukowski)