Healthtech Adria konferencija 1. i 2. listopada vraća se na Medicinski fakultet u Splitu, a ove godine organizatori posebno žele u publici vidjeti više ljudi iz tech zajednice – developere, dizajnere, product managere, AI stručnjake i startup foundere, pa i sve one koji su dosad mislili da healthtech nije za njih.

Zato su riječ prepustili nekome iz naših redova. Antonio Perić-Mažar iz Locastica, dugogodišnje lice splitske tech scene, u razgovoru s Markom Mimicom iz NetHuba objašnjava zašto Healthtech Adria nije konferencija samo za zdravstvene djelatnike i gdje se tech zajednica može pronaći u cijeloj priči. Intervju prenosimo u cijelosti.

Kad govorimo o healthtechu, prva asocijacija često su liječnici, bolnice i medicinske tehnologije. No razvoj suvremenih zdravstvenih rješenja danas sve više ovisi i o znanjima koja dolaze iz tech svijeta – od razvoja softvera i digitalnih proizvoda, UX-a i rada s podacima do umjetne inteligencije, cybersecurityja.

Upravo na povezivanju različitih perspektiva temelji se i Healthtech Adria konferencija, koja će se 1. i 2. listopada održati na Medicinskom fakultetu u Splitu. Konferencija na jednom mjestu okuplja zdravstvene ustanove i liječnike, istraživače, startupe, tehnološku i farmaceutsku industriju, investitore te druge dionike koji sudjeluju u razvoju i primjeni zdravstvenih inovacija. Ovogodišnje izdanje okupit će više od 300 posjetitelja, dok će u programu sudjelovati više od 50 govornika i panelista iz preko 15 zemalja te više od 20 startupa i scaleupa.

Program konferencije otvara teme razvoja i implementacije novih zdravstvenih tehnologija, primjene umjetne inteligencije i zdravstvenih podataka, razvoja proizvoda i poslovnih modela, komercijalizacije istraživačkih rezultata, suradnje s bolnicama i industrijom te pristupa investicijama.

Postavlja se pitanje gdje je u svemu tome splitska tech zajednica? Mora li netko već razvijati proizvod da bi mu healthtech bio relevantan ili upravo developeri, product manageri, dizajneri, AI stručnjaci i startup founderi imaju znanja i iskustvo koje zdravstvenom sektoru sve više treba?

Uoči konferencije, Marko Mimica iz NetHuba razgovarao je s Antoniom Perićem-Mažarom iz Locastica. Antonio iza sebe ima dugogodišnje iskustvo razvoja softverskih proizvoda za međunarodne klijente, poduzetničko iskustvo te snažan angažman u splitskoj tech zajednici.

U razgovoru su se dotaknuli toga što tech zajednica može konkretno donijeti zdravstvu, gdje se otvaraju prilike za ljude koji dolaze iz IT-a i startup svijeta, s kojim se izazovima healthtech startupi susreću, može li Split postati snažnija točka regionalnog healthtech ekosustava te zašto Healthtech Adria može biti relevantna i onima koji nužno ne rade u zdravstvenom sektoru.

Zašto je healthtech važan upravo sada i zašto nije rezerviran samo za zdravstvene profesionalce?

Zato što se sustav polako lomi pod teretom koji nije medicinske prirode. Populacija stari, liječnika i sestara je sve manje, liste čekanja rastu, a proračuni ne rastu istom brzinom. Nijedan od tih problema ne rješava se time da liječnici rade još brže ili kao što je slučaj kod nas da rade više. Rješava se time da se posao oko liječnika posloži bolje, da se digitaliziraju procesi.

Drugi razlog zašto baš sada je umjetna inteligencija. Zdravstvo je vjerojatno sektor u kojem će AI napraviti najveću razliku, i to iz jednostavnog razloga: to je sektor koji radi s ogromnom količinom podataka, a najveći dio posla oko pacijenta je i dalje ručan. Modeli danas čitaju medicinske slike na razini koja je usporediva sa specijalistom, pišu i strukturiraju dokumentaciju umjesto liječnika, rade prvu razinu trijaže, ubrzavaju istraživanje i razvoj lijekova s godina na mjesece. To više nisu demoi s pozornice, to su stvari koje su u nekim sustavima već u produkciji.

Ali tu je važno zadržati dozu opreza, jer ne volim hype oko AI-a. AI u zdravstvu ne pada s neba u bolnicu. Da bi model bio od koristi, netko mu mora dovesti čiste podatke, integrirati ga u postojeći tijek rada, osigurati da je odluka sljediva i da netko za nju odgovara. Model koji je devedeset i pet posto točan, a nitko ne zna zašto je odlučio to što je odlučio, u zdravstvu nije upotrebljiv. Znači, revolucija se neće dogoditi zbog modela nego zbog inženjerskog i produktnog posla oko modela. A to je točno onaj posao koji tech zajednica zna raditi.

I tu dolazi drugi dio pitanja. Ako pogledamo gdje se u zdravstvu stvarno gubi vrijeme, velik dio toga uopće nije medicina. To su papiri, dvostruko upisivanje istih podataka, sustavi koji međusobno ne komuniciraju, termini koji se dogovaraju telefonom, nalazi koji se printaju i nose u kuvertama. To su problemi procesa, podataka i korisničkog iskustva. Nitko od nas u techu nije završio medicinu, ali upravo takve probleme rješavamo svaki dan u drugim industrijama.

Dodaj na to regulatorni val koji dolazi iz Europe, od European Health Data Spacea do AI Acta, i dobiješ situaciju u kojoj zdravstvo mora digitalizirati u sljedećih nekoliko godina, htjelo ono to ili ne. A kad se nešto mora, otvara se prostor za ljude koji to znaju raditi odnosno tech tvrtke koje godinama rade na digitalizaciji i automatizaciji procesa.

Što tech zajednica konkretno može donijeti zdravstvu?

Nekoliko stvari, redom po važnosti.

Prvo, product thinking. Zdravstvo je puno projekata koji su krenuli od rješenja, a ne od problema. Naša industrija je zadnjih petnaest godina, prilično bolno, naučila kako se problem definira prije nego se napiše prva linija koda. Ako nemate problem koji je jasno definiran, nemate ni proizvod.

Drugo, korisničko iskustvo. U zdravstvu UX nije estetika nego sigurnost. Loše dizajniran ekran u bolnici na kraju znači krivi unos, već potencijalno razliku između života i smrti. To je razina odgovornosti na koju dizajneri iz drugih industrija nisu navikli, ali principi rada su isti.

Treće, podaci i integracije. Bolnica u pravilu ima nekoliko sustava koji se međusobno ne poznaju. Ljudi koji znaju standarde, interoperabilnost i kako se gradi ozbiljan data pipeline tamo vrijede puno više nego što sami misle.

Četvrto, sigurnost i privatnost. Zdravstveni podaci su najosjetljivija kategorija koja postoji, a security je i dalje prečesto nešto što se dodaje na kraju projekta, umjesto da se implementira u sam dizajn od početka kao kritičan zahtjev.

I peto, koje se najčešće zaboravi: brzina isporuke uz disciplinu. Mi znamo raditi u kratkim ciklusima i iterirati. Zdravstvo zna raditi validaciju i dokumentaciju. Cijela poanta healthtecha je naučiti to dvoje spojiti.

Ako ovo sumiramo u jednu rečenicu, tech zajednica donosi zdravstvu znanje i ekspertizu u digitalizaciji i izradi digitalnih proizvoda. Ono što tech zajednici fali je znanje iz domene zdravstva.

Zašto bi developeri, product manageri, AI stručnjaci i startup founderi trebali doći na Healthtech Adria?

Zato što je u healthtechu najskuplja stvar pristup domenskom znanju, a ne tehnologija. Zdravstvene standarde možeš naučiti u tri mjeseca ako si uporan, ali u tri mjeseca ne možeš naučiti što su problemi i kako ih riješiti. Upravo liječnici i osobe koje se bave time svaki dan imaju ovo domensko znanje, dok im fali tehničko. Idealno je da se ta dva svijeta ujedine i onda možemo pričati o ozbiljnim projektima i inovacijama u healthechu.

Na Healthtech Adriji su ti ljudi dva dana u istoj zgradi. Prvi dan ide više prema sustavu, javnom zdravstvu, istraživanju i regulatornim putevima. Drugi dan je poslovni: kako investitori gledaju healthtech, partnerstva s farmom i big techom, bolnički testbedovi, podaci i AI, izlazak na tržište. Ako dolaziš iz techa, drugi dan ti je vjerojatno bliži, ali prvi dan je onaj koji će ti objasniti zašto tvoja dobra ideja u praksi neće proći.

Konkretno bih rekao ovako: dođi da čuješ kako netko tko odlučuje o budžetu vlastitim riječima opisuje svoj problem. Tu informaciju ne možeš izguglati. I popričaj s tim ljudima uživo, otvori diskusiju o problematici i mogućim rješenjima.

Koje su najveće prepreke za healthtech startupe – i gdje tech ljudi mogu pomoći?

Prodajni ciklus. U zdravstvu se ne prodaje u tri poziva nego godinu i pol, kroz nabavu, kroz proračun koji se planira unaprijed i kroz nekoliko razina odlučivanja. Startupi u ovom sektoru najčešće ne umiru zbog proizvoda nego zbog runawaya.

Regulativa. Ako tvoje rješenje ulazi u kategoriju medicinskog proizvoda, imaš certifikaciju, procese i dokumentaciju prije prvog eura prihoda. Ovo je skup i mukotrpan proces, i nije prepreka koju samo možeš zaobići. Istina je da jednom kada uspiješ zadovoljiti regulative ona postaje tvoj prijatelj jer konkurencija mora proći isti proces, ali da je problem i da dosta startupa tu nastrada je istina. Uz runaway, rekao bi da je regulativa drugi najteži problem za inovacije.

Dokaz da stvar radi. U techu je dovoljan traction. U zdravstvu traže klinički dokaz. Drugi jezik, drugi standard, drugi tempo. Isto tako zastarjeli i postojeći sustavi su se dokazali u praksi i rade pouzdano, dok se novi (startup) sustav tek mora dokazati, a prihvaćanje rizika nije nešto što je uobičajeno u recimo javnoj bolnici.

Tko to plaća? Najčešće to nije onaj tko koristi. Korisnik je liječnik, korist ima pacijent, a plaća bolnica ili osiguranje. Ako to nisi razriješio, nemaš poslovni model nego demo. Ovo je značajno drugačije od klasičnog B2B ili B2C principa.

Gdje tech ljudi konkretno pomažu: arhitektura koja od prvog dana predviđa reviziju, praćenje i dokumentaciju umjesto da se to naknadno lijepi; integracija s onim što bolnica već ima, jer nitko neće baciti postojeći sustav zbog novog; i disciplina da se opseg prvog proizvoda suzi na jednu stvar koja se može dokazati. Mislim da treba postojati jasna podjela domenskog znanja; kirurg s 20 godina iskustva nije developer, i developer s 20 godina iskustva nije kirurg. Oboje imaju ekspertize koje u healthtechu mogu doprinijeti razvoju proizvoda, ali bi svatko trebao doprinijeti sa svojim znanjem. Često je ovdje problem nerazumijevanje jezika, i uplitanja u domenu koja se ne razumije s obje strane. Kako sam već naglasio, tech ljudi donose ekspertizu u građenju digitalnog proizvoda i digitalizacije, ali domensko znanje treba doći s druge strane.

Može li Split postati relevantna točka za regionalni healthtech ekosustav?

Split ima predispoziciju da bude regionalni ekosustav; imamo Medicinski fakultet, KBC Split, FESB i PMF, NetHub kao hub koji ih okuplja na jednom mjestu, i tech zajednicu koja se kroz Split Tech City posložila zadnjih desetak godina. Split je dovoljno mali da u dva poziva dođeš do bilo koga, a dovoljno velik da ti pozivi nešto znače. To je stvarna prednost i nedovoljno je koristimo.

Što nam fali? Generalno nam fali kapitala i uspjeha, a posebno kapital koji razumije zdravstvo, jer to nije isti novac koji ulaže u klasični SaaS. Iskustvo izlaska na strana tržišta, jer hrvatsko tržište nije dovoljno veliko ni za jedan ozbiljan healthtech proizvod. I promjena navike da bolnica bude partner u razvoju od početka, a ne samo kupac na kraju.

Nećemo biti Kopenhagen i ne moramo biti. Realna ambicija je da Split bude mjesto gdje se stvari brzo testiraju i validiraju, pa se onda prodaju vani. Za to nam ne treba više konferencija, nego nekoliko uspješnih priča koje su prošle cijeli put do kraja i o kojima se onda može pričati s brojkama. Najbitnije, treba nam puno više dostupnog kapitala. Možda će zvučati surovo, ali bez kapitala nema ni startup svijeta, pogotovo ne u healthtechu.

Što će startupi i tech publika moći dobiti na konferenciji – od pitch natjecanja do kontakata s investitorima i healthcare stakeholderima?

Tri konkretne stvari.

Prva je natjecanje. HealthTech Adria Awards je regionalno startup natjecanje, a pobjednik ide dalje na Startup World Cup. Mislim da je ovo idealna prilika za vidjeti što se događa u regiji i što drugi rade, a možda i kao inspiracija za neku novu ideju.

Druga su investitori u žiriju. To nisu ljudi koji su svratili, nego fondovi koji stvarno ulažu u zdravstvene inovacije. Povratna informacija od takvog žirija vrijedi neovisno o tome tko pobijedi. Upoznajte se s njima, popričajte, nebitno imate li projekt i pitchate li. Dobar kontakt uvijek zlata vrijedi.

Treća, i po meni najvažnija, su ljudi iz bolnica i iz sustava. Program ima preko 50 govornika iz više od 15 zemalja, mentor talkove, fireside chatove i pauze u kojima imate priliku se podružiti i upoznati sa svim sudionicima. Moj savjet svakome tko dolazi iz techa: pripremi tri pitanja unaprijed. Dvadeset minuta razgovora s pravom osobom bit će ti vrijednije od cijelog dana pasivnog slušanja.

Što biste poručili ljudima koji nemaju healthtech startup, ali žele istražiti sektor?

Dođi kao netko tko sluša, ne kao netko tko prodaje. To je jedina razlika između korisne i beskorisne konferencije.

Ako radiš u techu i razmišljaš o zdravstvu, najbolje pitanje koje možeš postaviti liječniku nije što misli o umjetnoj inteligenciji, nego što mu je danas oduzelo najviše vremena, a nije bilo medicina. Iz odgovora na to pitanje nastaju proizvodi.

I nemoj misliti da je jedina opcija osnovati startup. Možeš se zaposliti u kompaniji koja radi u tom prostoru, možeš raditi kao vanjski partner, možeš doprinijeti open source alatima oko zdravstvenih standarda, ili možeš samo naučiti vertikalu koja sigurno neće nestati u sljedećih trideset godina. Ulaznice za studente i startupe su namjerno pristupačne, što znači da je ovo jeftin način da provjeriš zanima li te sektor prije nego u njega uložiš godinu života.

---

Više o programu i govornicima pronađite na službenim stranicama konferencije, a ulaznice su dostupne putem Entrija. Vidimo se 1. i 2. listopada na Medicinskom fakultetu u Splitu!