Karijeru ste počeli 1997. kao IT konzultant u WM-dati (danas se zove CGI), radili ste za klijente poput Ericssona, Tetra Pak i Astra Zeneca, a 2002. ste osnovali System Verification. Što Vas je u tom periodu dovelo do odluke da iz sigurnog konzultantskog posla osnujete vlastitu firmu, i to u domeni osiguranja kvalitete softvera, koja u to vrijeme nije bila najseksi izbor? 🙂

Uvijek su me privlačile situacije u kojima postoji prilika da se promijeni postojeći način razmišljanja. Tijekom godina koje sam proveo kao konzultant radio sam s velikim međunarodnim kompanijama i vidio koliko njihovo poslovanje postaje ovisno o softveru. Istodobno se kvaliteta softvera često promatrala kao nešto što dolazi na kraju projekta, umjesto kao strateška sposobnost organizacije.

U tome sam prepoznao priliku. Osiguranje kvalitete možda nije bilo najpopularnije područje, ali rješavalo je stvaran i sve važniji poslovni problem. Loša kvaliteta softvera dovodi do kašnjenja, dodatnih troškova i nezadovoljnih korisnika. Vjerovao sam da specijalizirana tvrtka može pomoći organizacijama da kvaliteti pristupe sustavnije i profesionalnije.

Napuštanje sigurnog radnog mjesta podrazumijevalo je rizik. Ipak, više me motivirala mogućnost da izgradim nešto vrijedno nego što me plašio gubitak sigurnosti. Osnovao sam System Verification 2002. godine u Malmöu, kao jednu od ranih europskih tvrtki fokusiranih upravo na osiguranje kvalitete. Odluku nisam donio zato što je QA bio “seksi”, nego zato što sam bio uvjeren da će kvaliteta postati presudna za poslovanje kada softver postane temelj svake kompanije.

Nagrada Årets Nybyggare, koju uručuje kralj Carl XVI Gustaf u Kraljevskoj palači u Stockholmu, specifično je namijenjena poduzetnicima imigrantskog porijekla koji su izgradili uspješne tvrtke u Švedskoj. Što taj trenutak znači nekome tko je drugi naraštaj bosanske dijaspore i izgradio jednu od najvećih nezavisnih QA kompanija u Nordiji?

Bio je to duboko emotivan i važan trenutak. Priznanje nikada nije samo nagrada. Ono predstavlja put koji je prethodio tom trenutku, odricanja, ljude koji su vjerovali u vas i prepreke koje ste morali savladati.

Kao netko čiji su korijeni u Bosni i Hercegovini, a tko je karijeru i kompanije izgradio u Švedskoj, nagradu sam doživio kao potvrdu onoga što je moguće kada društvo ljudima pruži priliku i kada pojedinac prihvati odgovornost koja dolazi s tom prilikom.

Takvo priznanje nosi i širu poruku. Imigrantsko porijeklo ne treba promatrati samo kroz poteškoće ili pitanja integracije. Ono može donijeti otpornost, drukčije perspektive, međunarodne mreže i snažnu želju za doprinosom društvu. Za mene najveći uspjeh nikada nije bio naslov ili trofej, nego mogućnost da stvaram tvrtke, radna mjesta i prilike za druge.

Osjećao sam i odgovornost da mlađim ljudima iz dijaspore pokažem da ne moraju birati između svojih identiteta. Mogu biti potpuno integrirani u švedsko društvo, ostati ponosni na obiteljsku povijest i iskoristiti to iskustvo za povezivanje zemalja i zajednica. Moj poduzetnički put obuhvatio je osnivanje System Verificationa i Reeinventa, kao i ulogu direktora i suosnivača CodeScenea.

Imigrantsko porijeklo ne treba promatrati samo kroz poteškoće ili pitanja integracije. Ono može donijeti otpornost, drukčije perspektive, međunarodne mreže i snažnu želju za doprinosom društvu.

Stockholm je per capita drugi u svijetu, odmah iza Silicon Valleyja, po broju unicorna. Švedska ima 10 milijuna ljudi, a proizvela je Spotify, Klarnu, Minecraft, King. Zajedno vrijede preko 52 milijarde dolara. Što ta zemlja konkretno radi drugačije, i što bi od toga bilo primjenjivo u Hrvatskoj?

Švedska vrlo dobro povezuje nekoliko elemenata.

Prvi je visoka razina povjerenja. Ljudi uglavnom imaju povjerenja u institucije, od tvrtki se očekuje odgovorno ponašanje, a poslovni odnosi ne zahtijevaju uvijek više slojeva kontrole. Povjerenje smanjuje trenje i omogućuje brže donošenje odluka.

Drugi je kultura suradnje. Sveučilišta, velike kompanije, start-upovi, investitori i javne institucije relativno lako surađuju. Ljudi prelaze iz jednog okruženja u drugo i sa sobom donose znanje i kontakte.

Treće, Švedska ima malo domaće tržište. To na prvi pogled izgleda kao nedostatak, ali poduzetnike prisiljava da od početka razmišljaju međunarodno. Ako iz Švedske želite izgraditi veliku kompaniju, proizvod uglavnom morate odmah osmisliti za globalno tržište.

Važna je i relativno nehijerarhijska poslovna kultura. Dobra ideja može biti ozbiljno razmotrena bez obzira na to dolazi li od izvršnog direktora ili mladog inženjera. To pogoduje inovacijama.

Hrvatska ne treba kopirati Švedsku. Treba graditi na vlastitim prednostima, kao što su odličan tehnički talent, kvaliteta života, povezanost s ostatkom Europe i snažna dijaspora. Najprimjenjivije lekcije su jačanje povjerenja, čvršće povezivanje sveučilišta s industrijom, uključivanje iskusnih ljudi kao investitora i mentora te poticanje osnivača da od prvoga dana razmišljaju globalno.

Ključna je kontinuiranost. Ekosustav se ne stvara jednom konferencijom, jednim tehnološkim parkom ili jednom uspješnom kompanijom. Razvija se kada ljudi stalno razmjenjuju znanje, otvaraju vrata jedni drugima i svoja iskustva ponovno ulažu u sljedeću generaciju.

Istraživanja konzistentno pokazuju da je švedski socijalni sustav (besplatno školovanje, univerzalno zdravstvo, jake naknade za nezaposlenost) zapravo jedan od faktora koji omogućuje poduzetnicima da preuzmu rizik, jer pad nije potpuna katastrofa. Vi ste i sami to iskusili kao osnivač. Koliko je to zaista istina, a koliko mi izvana možda romantiziramo tu priču?

U toj tvrdnji ima istine, iako se švedski model ponekad romantizira.

Dostupno obrazovanje, zdravstvena zaštita i socijalna sigurnost mogu smanjiti osobne posljedice neuspjeha. Kada gubitak posla ili zatvaranje tvrtke ne znači automatski i gubitak pristupa zdravstvenoj zaštiti ili obrazovanju djece, psihološki je lakše preuzeti promišljen rizik.

Međutim, socijalni sustav ne uklanja poduzetnički rizik. Osnivači i dalje ulažu vrijeme, novac, ugled i često godine života. I dalje žive s neizvjesnošću, neprospavanim noćima te odgovornošću prema zaposlenicima i kupcima. Sigurnosna mreža ne stvara hrabrost, kupce ni održiv poslovni model.

Prednost Švedske stoga nije u tome što je poduzetništvo bez rizika. Prednost je u tome što neuspjeh ne mora postati trajna osobna katastrofa. Zato je sposobnim ljudima lakše pokušati ponovno.

Šira lekcija za Hrvatsku nije samo uvođenje određene naknade. Važno je graditi društvo u kojem se čestit poslovni neuspjeh smatra iskustvom, a ne doživotnom stigmom. Poduzetništvo se razvija kada ljudi mogu pogriješiti, nešto naučiti i vratiti se s većim znanjem.

Prednost Švedske nije u tome što je poduzetništvo bez rizika. Prednost je u tome što neuspjeh ne mora postati trajna osobna katastrofa.

Dok ste vodili System Verification, konzultantsku firmu s redovnim prihodima, paralelno ste ušli u CodeScene, SaaS proizvod koji zahtijeva sasvim drugačiji model rasta. Kako ste konkretno balansirali ta dva svijeta, i u kojem trenutku ste znali da je CodeScene spreman da postane Vaš primarni fokus?

Bila su to dva vrlo različita poslovna modela. Konzultantska tvrtka prvenstveno raste kroz ljude, odnose s kupcima i kapacitet isporuke. SaaS kompaniji trebaju skalabilan proizvod, ponavljajući prihodi, međunarodna distribucija i značajna ulaganja prije nego što može ostvariti puni potencijal.

Balansiranje tih dvaju svjetova zahtijevalo je jasne uloge i snažne rukovodeće timove. Jedna od najvažnijih lekcija koje sam naučio jest da osnivač ne smije pokušavati biti odgovor na svako operativno pitanje. Morate se okružiti sposobnim ljudima, dati im stvarnu odgovornost i omogućiti organizaciji da funkcionira bez vaše uključenosti u svaku odluku.

CodeScene nisam doživljavao kao udaljavanje od System Verificationa. Naprotiv, godine rada na kvaliteti softvera pomogle su nam prepoznati problem koji CodeScene rješava. Konzultantsko iskustvo omogućilo nam je duboko razumijevanje kupaca, razvojnih organizacija i poslovnog učinka nezdravog koda.

Trenutak kada je CodeScene zahtijevao moju primarnu pažnju nastupio je kada su rezultati pokazali da se proizvod može međunarodno skalirati i kada je kompaniji bio potreban snažniji komercijalni fokus. Korisnici u više od 75 zemalja i investicijska runda od 7,5 milijuna eura iz 2023. godine, koju je predvodio Neqst uz nastavak podrške Luminar Venturesa i Inventurea, pokazali su međunarodni doseg i povjerenje investitora.

U tom trenutku moja uloga više nije bila samo podržavati zanimljiv proizvod. Trebalo je oko tehnologije izgraditi globalnu kompaniju koja može utjecati na način na koji organizacije razumiju i unapređuju kvalitetu softvera.

CodeScene analizira i automatski ispravlja kod koji generiraju AI modeli i ljudi pomoću svoje patentirane tehnologije CodeHealth™, koja omogućuje istovremeno generiranje brzine i kvalitete. Istraživanje koje ste objavili pokazuje da AI generira najmanje 60% više nedostataka u nezdravom kodu. U svijetu u kojem svi žure koristiti AI za kodiranje, koliko je važnije prvo riješiti tehnički dug?

To je iznimno važno, ali preciznije bih rekao da kompanije ne trebaju ukloniti sav tehnički dug prije korištenja umjetne inteligencije. Trebaju utvrditi i prioritetno rješavati onaj tehnički dug koji predstavlja stvaran poslovni rizik.

Nije svaki tehnički dug jednako štetan. Neki dijelovi sustava mogu biti nesavršeni, ali stabilni i rijetko mijenjani. Drugi su poslovno kritični, često se mijenjaju i vrlo su složeni. Upravo na tim mjestima nezdrav kod usporava isporuku, povećava broj grešaka i stvara rizik.

Umjetna inteligencija pojačava okruženje u kojem djeluje. Kada radi sa zdravim i dobro strukturiranim kodom, može pomoći developerima da rade brže. Kada radi s nezdravim kodom, može velikom brzinom reproducirati postojeće probleme i stvarati nove. CodeScene navodi da AI agenti stvaraju najmanje 60 posto više nedostataka kada rade u nezdravom kodu, uz moguću znatno veću potrošnju tokena.

Zato CodeHealth™ mora postati zaštitna ograda razvoja uz pomoć umjetne inteligencije. Organizacijama je potreban objektivan način razlikovanja zdravog i nezdravog koda, određivanja prioriteta tehničkog duga, provjere promjena generiranih umjetnom inteligencijom i sprječavanja pada kvalitete.

Nije pitanje trebaju li tvrtke izabrati brzinu ili kvalitetu. Održiva brzina ovisi o kvaliteti. Ako AI omogućuje brže stvaranje koda, ali istodobno proizvodi više grešaka i složenosti, ubrzali smo aktivnost, ali ne nužno i stvaranje vrijednosti.

Umjetna inteligencija pojačava okruženje u kojem djeluje. Kada radi sa zdravim kodom, može pomoći developerima da rade brže. Kada radi s nezdravim kodom, može velikom brzinom reproducirati postojeće probleme i stvarati nove.

Pričali smo o Švedskoj i CodeSceneu, ali Vi imate i direktnu vezu sa Splitom. ReeInvent, tvrtka koju ste osnovali 2018. i koja se bavi razvojem softvera u domeni Business driven Agentic Development i Agentic Orchestrations, krajem 2023. je otvorio ured upravo ovdje, u Tehnološkom parku Dračevac. Treći ured nakon Malmöa i Sarajeva. Čovjek koji je pokrenuo splitski ured, Miljenko Baković, prethodno je bio u Rimcu gdje je gradio R&D ured od nule. Što Vas je konkretno privuklo u Split kao lokaciju: talent, blizina, trošak, nešto drugo?

Nije presudio samo jedan čimbenik. Radilo se o spoju ljudi, blizine, kulture i dugoročnog potencijala, kao i o činjenici da sam mnoge predivne praznike iz djetinjstva proveo u okolici Splita. Taj grad uvijek je zauzimao posebno mjesto u mom srcu, a osobni mi je cilj bio jednoga dana tamo otvoriti ured.

Talent je bio temelj. Lokacija ima smisla samo ako u njoj postoje sposobni ljudi koji žele graditi nešto ambiciozno. Split i šira regija imaju snažan inženjerski potencijal, kao i iskusne profesionalce koji razumiju tehnologiju i međunarodno poslovanje.

Važna je i blizina. Split, Sarajevo i Malmö mogu biti dijelovi povezanog regionalnog ekosustava, a ne izolirani uredi. Geografska udaljenost je prihvatljiva, postoji dobro kulturno razumijevanje, a suradnja se može graditi na dugoročnim odnosima.

Kvaliteta života također utječe na privlačenje i zadržavanje talenata. Ljudi se sve češće ne pitaju samo za koju će kompaniju raditi, nego i kakav život mogu izgraditi oko tog posla. Split tu ima jasnu prednost.

Trošak je, naravno, dio svake poslovne analize, ali nikada ne bi smio biti glavni razlog ulaska na određeno tržište. Ako se strategija temelji samo na nižoj cijeni, prije ili poslije pojavit će se netko jeftiniji. Nas je zanimalo stvaranje sposobnosti, odgovornosti i dugoročne zajednice.

Iskusno lokalno vodstvo bilo je još jedan važan čimbenik. Cilj nije bio samo otvoriti ured i upravljati njime na daljinu iz Švedske. Željeli smo stvoriti tim koji može razvijati vlastiti identitet, odnose s kupcima i stručnost.

Dolazite na Innovate Split 10. i 11. rujna. Iz perspektive nekoga tko je gradio tech ekosustav od Malmöa preko Sarajeva: što splitska tech zajednica radi dobro, a gdje vidite prostor za rast?

Ono što Split već radi dobro jest stvaranje prepoznatljivog osjećaja zajednice. Ljudi se poznaju, razmjenjuju informacije i ponose se razvojem grada kao tehnološke lokacije. Inicijative poput Split Tech Cityja, Innovate Splita i tehnološkog parka daju ekosustavu vidljivost i stvaraju razloge da se ljudi redovito susreću.

Sljedeća faza trebala bi donijeti veću gustoću i ambiciju. Potrebno je više veza između start-upova, etabliranih tvrtki, sveučilišta, investitora i dijaspore. Potrebno je i više ljudi s iskustvom međunarodnog skaliranja kompanija koji će se uključiti kao mentori, kupci, članovi uprava i investitori.

Postoji prilika da Split od grada poznatog po odličnim inženjerima postane centar u kojem se stvaraju proizvodi, intelektualno vlasništvo i globalne kompanije. Uslužne tvrtke donose znanje, radna mjesta i međunarodno iskustvo, dok proizvodne kompanije mogu stvoriti drukčiju razinu skalabilnosti i dugoročne vrijednosti. Zdravom ekosustavu potrebno je i jedno i drugo.

Poticao bih i snažniju regionalnu suradnju. Split se ne mora u svakoj prilici natjecati sa Zagrebom, Sarajevom, Ljubljanom ili Malmöom. Povezivanjem specijaliziranih talenata i tvrtki iz tih gradova regija može ponuditi sposobnosti koje nijedan grad ne bi mogao izgraditi samostalno.

Najvažnije je zadržati otvorenost zajednice. Uspješan ekosustav je velikodušan. Slavi uspjehe drugih, dijeli kontakte i razumije da jedna snažna kompanija može otvoriti prilike mnogim drugima.

Kad ste 2013. odlučili otvoriti prvi ured System Verificationa izvan Švedske, mogli ste birati bilo koji grad u Europi. A odabrali ste Sarajevo. Zašto?

Odluka je bila istodobno osobna i poslovna.

Moja povezanost s Bosnom i Hercegovinom nije apstraktna. Kao mladić koji je 1995. služio u švedskom bataljunu UN-a obećao sam sebi da ću se vratiti i na neki način doprinijeti zemlji. Otvaranje ureda System Verificationa u Sarajevu 2013. bilo je jedan od načina da to obećanje pretvorim u nešto konkretno.

Međutim, osobna motivacija sama po sebi nije dovoljna za izgradnju održive kompanije. Sarajevo je istodobno imalo iznimno sposobne, višejezične i međunarodno orijentirane ljude. Vjerovao sam da možemo izgraditi tim koji će biti integrirani dio kompanije, a ne jedinica za jeftini outsourcing.

Ta je razlika bila ključna. Ambicija je bila donijeti prilike, znanje i visoke profesionalne standarde u Sarajevo, a kupcima ponuditi vrhunske kompetencije. Interni materijali kompanije otvaranje sarajevskog ureda opisuju kao početak međunarodnog širenja System Verificationa.

Odabir Sarajeva stoga nije bio dobrotvorna odluka. Bila je to poslovna odluka ojačana osobnom predanošću. Najsnažniji projekti često nastaju kada poslovna logika i dublji osjećaj svrhe vode u istom smjeru.

Ako nešto nismo pokrili, a želite spomenuti — slobodno i bez filtera. Tako to radimo u Split Tech Cityju već deset godina. 🙂

Živimo u vremenu jedne od najvećih transformacija u povijesti razvoja softvera. Umjetna inteligencija omogućit će nam da stvaramo više softvera i da to činimo brže. Međutim, ključno je pitanje hoćemo li graditi prave stvari i hoćemo li im moći vjerovati.

Moje iskustvo u konzultantskom poslovanju, osiguranju kvalitete, SaaS-u i umjetnoj inteligenciji dodatno je učvrstilo jedno uvjerenje: tehnologija sama po sebi rijetko je ograničavajući čimbenik. Ljudi, vodstvo, povjerenje i spremnost da se preispitaju ustaljeni načini rada obično su važniji.

Balkan ima izniman tehnički talent i poduzetničku energiju. Trebamo prestati definirati regiju samo kroz niže troškove ili ljude koji su je napustili. Važnije je pitanje što možemo izgraditi povezivanjem onih koji su ostali, onih koji su se vratili i dijaspore koja je stekla iskustvo širom svijeta.

Ako stvorimo okruženje u kojem sposobni ljudi mogu preuzeti odgovornost, sudjelovati u uspjehu i rješavati globalne probleme, kompanije iz gradova poput Splita i Sarajeva neće samo pružati usluge sljedećoj generaciji tehnoloških kompanija. One će postati ta sljedeća generacija.

Ako stvorimo okruženje u kojem sposobni ljudi mogu preuzeti odgovornost, sudjelovati u uspjehu i rješavati globalne probleme, kompanije iz gradova poput Splita i Sarajeva neće samo pružati usluge sljedećoj generaciji tehnoloških kompanija. One će postati ta sljedeća generacija.