Živimo u vremenu u kojem je korištenje društvenih mreža postalo potpuno normalno i djeci od 7 godina i ljudima od 77. Iako je pohvalno što se sve više starijih ljudi aktivno koristi internetom, bilo za pretraživanje sadržaja koji ih zanima, bilo za komunikaciju s prijateljima/članovima obitelji, moram priznati da stvari često eskaliraju u smjeru u kojem ne bi trebale.

Uzmimo samo za primjer nedavni bizarni slučaj influencerice koja je zbog želje da ima što bolju sliku za Instagram izgubila život! 

U svojim objavama je isticala da “život treba biti zabavan, a ne glup!” A što je s glupom smrću?

Kako je moguće da smo stvarno spremni otići toliko daleko za lajkove, odnosno odobravanje drugih?

Društvene mreže i međuljudski odnosi

Društvene mreže su utjecale na nestajanje vremenskih i prostornih granica. Pružaju nam privid kontrole, odnosno komuniciramo s prijateljima/poznanicima kada želimo i u kojoj mjeri želimo. I dok u stvarnom svijetu pažljivo biramo svoje prijatelje, u virtualnom se ponašamo kao s Pokemonima – “moraš skupit sve.” Mahnito prihvaćamo zahtjeve za prijateljstvom i hvalimo se brojem pratitelja – što ih više imamo to se smatramo popularnijima/prihvaćenijima. Pojedinci idu toliko daleko da postaju ovisni o toj kontroli pa se trend praćenja partnera na društvenim mrežama počeo smatrati normalnim i prihvatljivim. 

Transparentnost na društvenim mrežama i objavljivanje sadržaja u realnom vremenu (npr. Instagram Story) kod ljudi koji nemaju izgrađen karakter može izazvati tjeskobu i nezadovoljstvo – prate što rade i gdje idu njihovi poznanici i ukoliko oni sami ne žive tim tempom postaju tjeskobni i osjećaju se manje vrijednima. 

Kako svaka medalja ima dvije strane, tako i virtualni odnosi nisu nužno loši – puno se kvalitetnih prijateljstava rodilo u online okruženju, ali tu se opet vraćamo na početak – ako ste zadovoljni sami sobom, radite na sebi, konzumirate kvalitetan sadržaj privući ćete jednake ljude. Ako ste frustrirani i nezadovoljni privući ćete frustirane i nezadovoljne ljude. Kako u stvarnom, tako i u online životu, bez iznimke.

Ipak, ne dozvolite da vam društvene mreže u potpunosti preuzmu stvarnu komunikaciju, neka služe svrsi zbog koje i postoje, a to je zamjena za izravnost u situacijama kada je ista onemogućena.

Preispitajte svoje odnose s drugim ljudima (članovima obitelji, prijateljima, kolegama s posla…). Je li stvarno istina da smo nikad bolje povezani ili je to ipak samo privid? Može li zaista jedan lajk, komentar ili reakcija zamijeniti iskren razgovor u četiri oka? Bojim se da ne, niti će ikada moći.

Potencijalna prepreka zaposlenju

U potpunosti podržavam aktivno korištenje društvenih mreža i držim ih odličnim alatom za postizanje nekog cilja – prodaja usluga/proizvoda, prikupljanje novčanih sredstava za potrebite ili nešto treće, ali ne mogu dovoljno naglasiti važnost distribucije (i konzumacije) kvalitetnog sadržaja. 

Često se dogodi da od šume ne vidimo stablo, odnosno u hrpi negativnih vijesti i beskorisnih informacija teže dolazimo do onih pozitivnih, a vjerujte mi da ih ima.

U negativan sadržaj ne ubrajam sadržaj osobne prirode i komentare starijih članova obitelji ispod svake naše objave tipa: “Kako tvoji, jesu li rodile pome?” Takav sadržaj će vjerojatno nasmijati većinu vaših pratitelja te vam nitko to neće uzeti za zlo (ali isto ga pokušajte ograničiti).

S druge strane, sadržaj koji vrijeđa i prepun je negativnih konotacija u konačnici šteti samo osobama koje ga plasiraju, a ne onima kojima je namijenjen. 

Pametno korištenje društvenih mreža može vam ići u prilog, donijeti novi posao i/ili kvalitetna poznanstva, a nepromišljeno korištenje sve suprotno. Moć društvenih mreža je toliko jaka da vam njihovo nepromišljeno korištenje može naštetiti u tolikoj mjeri da vas npr. potencijalni poslodavac uopće ne pozove na razgovor (a kamoli ponudi posao)!

Ako mislite da pretjerujem, pogledajte samo primjer mlade urednice Alexi McCammond koja je trebala početi raditi na novom radnom mjestu, ali je dobila otkaz i prije nego je tamo zakoračila i to zbog rasističkog i homofobnog tweet-a kojeg je objavila 10 godina ranije! 10! 

Iznenađeni? Ne trebate biti. Oprezni svakako!

Zaključak

Praviti inventuru društvenih mreža jednako je važno kao i introspekcija, čišćenje računala i mobitela od sadržaja koji vam ne koristi, ženskih torbica u koje trpamo sve i svašta, toliko dugo dok se jednog dana ne ugušimo u vlastitom neredu.

Jednako kao što ne trpite nered u vlastitom domu, nemojte ga trpiti ni na društvenim mrežama.

Društvene mreže su ogledalo vas samih pa pripazite kakvu sliku o sebi šaljete. Pri tome ne mislim da svaka vaša fotografija mora biti provučena kroz filtere; to nikako, već da pazite kakve komentare ostavljate i kakve statuse pišete. Sve što je jednom objavljeno ostaje trajno (kao što smo vidjeli u primjeru tweet-a starog 10 godina), a upadnete li jednom u zamku prepiranja i ostavljanja ružnih komentara to će se zauvijek vezati uz vaše ime.

I molim vas nemojte mjeriti svoju vrijednost lajkovima, komentarima i brojem pratitelja, već postignućima koja vas čine boljom, sretnijom i zadovoljnijom osobom neovisno o tome tko je odobrio vaš uspjeh. Budite sami/e sebi najglasniji navijač i najvjerniji pratitelj. 

Budite digitalno prisutni, ali s dozom opreza.

I lajkate ovaj članak! 😛 

Šalim se, dovoljno je da ga pročitate i primijenite.