Znaš ono kad žuriš na sastanak i ispred zgrade naletiš na susjedu koja u pravilu voli popričati solidnih dvadesetak minuta sa svakim?

Da uštediš to dragocjeno vrijeme, “spontano” posegneš za mobitelom i skreneš u sporednu ulicu, nesvjesno scrollajući. Što možemo reći za susjedu u ovom slučaju? Ona je legitiman primjer vanjskog okidača.

Ili znaš ono kad tuguješ pa teatralno uzmeš litru sladoleda na žlicu da olakšaš tugu. Po modernom, štedeći na kalorijama, izvadiš mobitel i satima scrollaš gledajući lude mačke. Što možemo reći za tugu u ovom slučaju? Ona je nenajavljeni unutarnji okidač.

Što možemo reći o ovom uvodu? Da je čisti pokušaj vanjskog okidača da ti zadržim pažnju. Svejedno, dopusti mi da povučem paralelu, doduše iz svog prekinutog obrazovanja za psihoterapeuta, s kvalitetnim user experienceom. Stoga, ukratko definirajmo što su to vanjski i unutarnji okidači u ljudskoj psihi.

Vanjski okidači dolaze iz naše okoline. To su podražaji kao što su susjeda, tj. ljudi, mjesta, reklame, notifikacije na mobitelu, zvuk poruke, e-mail podsjetnici, CTA botuni i slično. 

Unutarnji okidači dolaze iznutra, iz naših emocija, misli ili potreba. To su oni trenuci kad osjećamo dosadu, tugu ili stres, pa nesvjesno posežemo za nečim što će nas barem nakratko preusmjeriti. Važno je za napomenuti da se ovi okidači pojavljuju podsvjesno.

Povežimo ove informacije s razvojem i korištenjem aplikacija.

Navučeni na aplikacije

Koliko puta dnevno bezglavo scrollaš kroz Instagram ili TikTok? Koliko puta otvaraš e-mail i “čistiš” inbox? Vjerojatno više nego misliš. Prosječna osoba provjeri svoj mobitel oko 110 puta dnevno.

Ovisnost o našim mobitelima, društvenim mrežama i aplikacijama nećemo sigurno pripisati beskrajnim reklamama jer bi kompanije kolektivno mogle bankrotirati. Da bi opstale, moraju dublje zaroniti u korisničku psihu, oslanjajući se na međuljudsku komunikaciju, korisničko ulaganje i formiranje navika.

Preporuke

Usmene preporuke, online recenzije i spominjanje na društvenim mrežama jaki su vanjski okidači za povećanje broja korisnika. Kompanije rado koriste ove prilike jer predstavljaju autentičan način privlačenja novih korisnika. Ljudi vole dijeliti svoja iskustva, a kompanije slobodno koriste njihov entuzijazam.

Ipak, oslanjanje isključivo na organske preporuke može ograničiti rast i upotrebu aplikacija. Nakon ovih inicijalnih okidača, bilo bi korisno usmjeriti korisnika na ulaganje svog vremena i informacija u aplikaciju kako bi razvio dublju angažiranost s njom.

Korisnički ulog

Dobrovoljan unos osobnih podataka (poput email adrese) od strane korisnika i poduzimanje početnih koraka unutar aplikacije povećavaju vjerojatnost da će postati redoviti korisnici. Kamo sreće, ako mu omogućimo personalizirano podešavanje aplikacije u startu, tada na nesvjestan način povećavamo korisnikovu privrženost, čineći aplikaciju “njegovom”.

Korisnički pristanak i ulog informacija otvaraju vrata vanjskim okidačima poput newslettera, update poruka ili push notifikacija. 

Duolingo odlično koristi push i email notifikacije kako bi motivirao korisnike da nastave s učenjem jezika. I meni bez oklijevanja šalje bezbroj emailova. Podsjeća me da nastavim s lekcijama odabranog jezika u politički najgorem mogućem periodu. Na slici ispod, koristi suptilnu taktiku triangulacije (dark pattern, vidimo li se?), kako bi me dodatno potaknuo na povratak. Ovo je klasičan primjer vanjskog okidača – email notifikacija.

Formiranje navika

Osim vanjskih okidača, Duolingo je maher i sa unutarnjim okidačima. Korisnici mogu skupljati streakove kontinuiranim svakodnevnim učenjem (vidljivo na slici ispod). Streakovi služe kao vizualni poticaj – svaka nova vatrica koju dodaš predstavlja mali uspjeh koji želiš održati. Vatrica je tu da jača osjećaj postignuća. Što je streak duži, veća je motivacija da ga ne prekineš.

Uz osobni napredak, prisutan je i društveni pritisak – možeš vidjeti streakove svojih prijatelja, što stvara želju da ih prestigneš i osjetiš sljedeći ego trip. Finalno, vreba te jak unutarnji okidač – strah od gubitka. Prekid streaka znači povratak na početak. Ovo te gura da nastaviš učiti i da istodobno stvaraš naviku korištenja Duolingo aplikacije.

Snaga unutarnjih okidača

Već znamo da unutarnji okidači dolaze iz nas samih, tj. iz naših misli, emocija ili potreba.

Za što uspješniji razvoj neke aplikacije, optimalno bi bilo da korisnici prilikom korištenja povežu unutarnje okidače i razviju naviku korištenja.

Razvijanjem navike se umanjuje potreba za reklamiranjem i podsjećanjem na postojanje aplikacije same.

Primjer Duolingo streakova, i kako korisnici na njih naivno reagiraju, možda izgleda banalno i kao nešto što “nema šanse” da tebe pogađa. Činjenica je da ipak utječe, sviđalo ti se to ili ne. Samo pogledaj koliko puta dnevno otvoriš društvene mreže, i to ti sve govori.

Emocije, posebno nelagodne, snažni su unutarnji okidači koji oblikuju naše svakodnevne navike.

Osjećaji poput dosade, usamljenosti, frustracije, zbunjenosti i neodlučnosti stvaraju nelagodu, tjerajući nas da brzo djelujemo, često bez razmišljanja, kako bismo ublažili bol. Tada možda mahnito idemo u shopping ili tražimo distrakcije, pokušavajući ublažiti trenutnu nelagodu.

Želja za zabavom i “bacanje oka” na dramatične vijesti po Indexu, način su da se ubije dosada. Dijeljenje informacija i zabave je način za pronalaženje i održavanje društvenih veza, a to instant postižemo preko Instagram-a, TikTok-a ili X-a. Nesigurnost se ublažava s par brzih Google pretraga. Prevrtanje email inboxa često služi za potvrdu svoje vrijednosti, provjeravajući je li nas netko tražio ili trebamo li negdje biti.

Zadatak UX/UI dizajnera, produkt dizajnera i ostalih koji razvijaju aplikacije jest rješavanje unutarnjih problema korisnika i smanjenje njihove nelagode.

Cilj je stvoriti proizvod koji ne samo da rješava probleme, već potiče naviku korištenja te postaje sinonim za osjećaj unutarnjeg olakšanja kod korisnika.

Da bismo to postigli, moramo (naravno) razumjeti korisnike. Evo nekoliko koraka koji pomažu u tom razumijevanju:

Metoda “pet zašto”

Ne brojim koliko sam puta iživcirala sugovornike sa svojim “zašto” pitanjima jer znaju ljudima biti jako naporna i provokativna prema dubljem preispitivanju. U ovom slučaju se tješim što postoji metoda “pet zašto” kao as u rukavu. Pet opravdanih pitanja s početnom riječi “zašto” koja brani od potencijalnog slanja k vragu.

Nakon što identificiraš tko su ciljani korisnici i što rade prije nego otvore tvoju aplikaciju, otkrij kroz “zašto” pitanja što su im unutarnji okidači. Metoda se sastoji od svega pet uzastopnih “zašto” pitanja.

Primjer: Razvijanje aplikacije za praćenje tjelesne težine

1. Zašto bi korisnici htjeli koristiti aplikaciju za praćenje tjelesne težine?
   Da bi pratili svoje zdravlje i poboljšali svoje opće zdravstveno stanje.
2. Zašto žele pratiti svoje zdravlje i poboljšati svoje opće zdravstveno stanje?
   Jer žele prevenciju bolesti i održavanje dobrog fizičkog stanja.
3. Zašto žele prevenciju bolesti i održavanje dobrog fizičkog stanja?
   Jer su svjesni da zdrav način života može spriječiti bolesti i poboljšati kvalitetu života.
4. Zašto su svjesni da zdrav način života može spriječiti bolesti i poboljšati kvalitetu života?
   Jer su izloženi informacijama o zdravlju kroz medije i preporuke od doktora.
5. Zašto su izloženi informacijama o zdravlju kroz medije i preporuke od doktora?
   Jer postoji rastuća svijest i zabrinutost za zdravlje u društvu. Korisnike je strah od bolesti i kratkog vijeka.

Možemo reći da u ovom slučaju vlada egzistencijalni strah kao glavni unutarnji okidač. Također, moguće je da drugi skup korisnika ima strah od društvenog odbacivanja jer se možda ne uklapaju u trenutne standarde ljepote.

Nakon što identificiraš primarnu bolnu točku korisnika, možeš započeti testiranje okidača i aplikacije te pratiti hoće li ona uspješno rješavati njihove unutarnje probleme.

Na kraju dana…i ovog članka…bolje da klikaju po tvojoj aplikaciji, nego da umanjuju bol posežući za još jednim komadom Milke kupljene jutros na akciji u marketu.