Zamisli da gradiš aplikaciju koja će korisnicima olakšati život do te mjere da im neće biti potrebna nijedna druga aplikacija za organizaciju svakodnevnog života. Zar ne zvuči divno?

Ne! Bilo bi mučno.

Već dovoljno IT timova opterećeno radi pod vodstvom stakeholdera koji imaju unutarnji pritisak da natrpaju što više funkcionalnosti u jednu aplikaciju. Da naprave neviđeni space shuttle kojeg bi se čak Space X posramio.

Prioritiziraju svoje ideje i guraju ih u development bez da pokazuju interes prema učenju od korisnika. Doživljavaju dizajn kao igru ili umjetnost dok je on upravo suprotan. Empatičan, ali i hladno racionalan. U idealnom slučaju, baziran na povratnim informacijama od korisnika.

“Dok umjetnost provocira pitanja, dizajn pruža jasnoću.” – John Maeda

Sustavi zatrpani funkcionalnostima često riskiraju skupu proizvodnju, teško i komplicirano održavanje, niske stope interesa, pa samim time i pad prodaje pored beskompromisne konkurencije.

Ideja da ponudimo veliki opseg mogućnosti zvuči primamljivo. S druge strane, nesvjesno smo opterećeni količinom izbora. Donošenje odluka zahtijeva pauziranje unutarnjeg autopilota i pokretanje racionalnog dijela mozga. Sve to je energetski trošak koji nastojimo raspodijeliti kroz dan. Sjeti se kineskih menia kada trebaš prelistati 60 stranica i odabrati jelo. Za naš zapadnjački mozak su to šokovi.

Današnji ljudi, preokupirani ubrzanim načinom života, žele brza rješenja. Neće suosjećati oko nečije ideje da se udovolji svima nabacujući što više opcija. Većina želi brzi izbor i brzu odradu posla.

Zato UX/UI rješenja trebaju biti jednostavna, no jednostavnost nije jednostavna niti svi jednako doživljavamo jednostavnost.

Da bismo definirali jednostavnost neke aplikacije ili web stranice, trebamo uvrstiti nekoliko faktora u odluke:

Kontekst

Jedan od ključnih dijelova procesa je da uvrstimo čimbenike poput korisničkog okruženja, uređaja koje koriste i specifične situacije.

Korisnik na bučnom gradilištu ne bi imao jednake potrebe kao korisnik u knjižnici.

Imati botun opciju ‘Skeniraj & Plati’ ne bi imalo smisla imati na obje verzije; desktop i mobilnoj aplikaciji. Jer kakvom kamerom da na desktop verziji skeniramo bar kod?

Vrsta korisnika

Radeći na nekoj aplikaciji, često se može dogoditi da ne vidimo vanjsku perspektivu. Poznajemo sve funkcionalnosti, svaki kutak aplikacije i euforični smo oko ideje da je sve to vrlo potrebno korisnicima. S druge strane, nemaju svi korisnici jednak interes oko rješavanja zadataka i nemaju svi jednaku razinu ekspertize.

Trebamo razlikovati vrste korisnika. Eksperti vole istraživati aplikacije i sve njene mogućnosti te vole prilagoditi sučelje prema vlastitim istančanim potrebama. Srednji korisnici će biti zainteresirani istražiti funkcionalnosti, ali držat će se onih poznatih. Mainstreameri ne koriste tehnologiju da bi ju koristili zbog nje kao takve. Bitno im je da ona odradi svoj posao i adio. Većina korisnika su mainstreameri.

Eksperti bi dodavali još i još mogućnosti, dok mainstreameri žele što jednostavnija rješenja da se što manje misle. Žele osjećaj nečeg savladanog, osjećaj kontrole. Jednostavnost pruža upravo taj osjećaj – kontrolu. Mainstreameri generalno vladaju scenom, pa iz tog razloga valja da ostanemo gluhi na neke zahtjeve ekspertnih korisnika. Ipak, ovisno o ideji za koga je namijenjena aplikacija, biramo koga više slušati.

Pokušati zadovoljiti sve korisnike sve vrijeme je nemoguće. Namjera je impresionirati ciljane korisnike i učiniti sržne funkcionalnosti što boljima, a nadati se da ćemo ih dovoljno dobro zadovoljiti rješenjima sekundarnih zadataka.

Ciljevi korisnika

Nije loša ideja razumijevati što korisnici žele postići u interakciji s našom aplikacijom. Poželjno je “ispucati” ideje za sve funkcionalnosti koje nam padnu na pamet. Sortirati ih prema prioritetu. Realizirati ono što je neophodno, a izbaciti sve što bi bilo “zgodno” za imati.

Želimo spriječiti kognitivno zatrpavanje korisnika i njihovu potrebu za bijegom iz aplikacije.

Informacijska arhitektura

• Osim prioritiziranja neophodnih funkcionalnosti, važno je logički klasificirati informacije i razdvojiti ih na manje komade, poštujući princip podjele (7 +/- 2 komada informacija u jednom “zamahu”).
• Sustavi mreža (grids) pomažu vizualno posložiti informacije. Ono što je posloženo djeluje jednostavnije. 
• Koristiti color coding kako bi razlučili koja informacija čemu pripada. 
• Upotrijebiti prazni prostor za brže i jasnije apsorbiranje informacija.

Osim logičkog i vizualnog, tu je i tekstualni dio. UX pisanje se nekada gleda kao usputna radnja. Tekstualni placeholderi, labeli ili tooltipovi mogu odmoći jednako kao i pomoći korisniku.

Ako pokušavamo biti pojava akademske nadarenosti i pisati kompleksnim rječnikom ne bismo li ostavili dojam profesionalnosti kojom bi i naša tetka iz Čačvine bila ponosna, tada vjerojatno više odmažemo nego pomažemo korisniku. Jednostavan i direktan rječnik je sasvim dovoljan.

“Ako ne možeš objasniti šestogodišnjaku, onda to ne razumiješ ni sam.” – Albert Einstein

Jedan od moćnih primjera jednostavnosti je WhatsApp. Početkom 2024. godine broji preko solidnih 3.03 milijardi aktivnih korisnika.

WhatsApp misija je imati sustav komunikacije lako dostupan bilo gdje u svijetu. Fokus mu je na dopisivanje, dok podržava pozive i razmjenu dokumenata.

Sve ovo je odmah vidljivo na ekranu, a ostale funkcionalnosti su skrivene u navigaciji i ne odmiču od misije. Vidi se jasna hijerarhija informacija. Dovoljno je jednostavan i direktan da su ga sposobni koristiti svi uzrasti, od djece do umirovljenika. Mainstream publika je poprilično zadovoljena, a ekonomija cvjeta.

Kada navedeni kontekst, vrstu i ciljeve korisnika te informacijsku arhitekturu uzmemo u obzir, možemo zaključiti da jednostavnost nije jednostavna za ostvariti. Međutim, druga riječ koja se suptilno proteže kroz ovaj tekst je jasnoća, stoga jednostavnost nije jednostavna. Jednostavnost je jasna.