Split Tech City je zajednica sastavljena od tvrtki, udruga, institucija, meetupa i pojedinaca koji su posvećeni razvoju tehnološkog sektora u Splitu i regiji.
Postani član
Rane 2000-e bile su vrijeme zabave, istraživanja i eksperimentiranja u svijetu UX/UI dizajna.
Baš kao u vrijeme prvih digitalnih specijalnih efekata i pomicanja granica kroz (danas) neobjašnjive ukuse i standarde od kojih zaboli glava, tako je i ova industrija prolazila kroz svoje faze.
Iako je Don Norman, kognitivni znanstvenik i dizajner, još 1988. godine u svojoj knjizi “The Design of Everyday Things” predstavio termin UX (user experience), isti nije postao buzzword sve do kraja 2000-ih.
U međuvremenu se eksperimentiralo te su se pojavljivali kreativni entuzijasti i nova zanimanja ovog područja, među kojim je bilo i zanimanje web dizajner.
Sjećam se još tada kako je bilo zadovoljstvo izgovoriti da sam web dizajnerica. Tada je to bila rijetkost. Imalo je težinu objasniti kako pripremam layout-ove, kako samostalno pišem HTML, CSS, upravljam bazama podataka…a danas bi me ismijali. Zato što više ne postoji web dizajner.
Civilizacija je u međuvremenu shvatila da se ipak mogu raspodijeliti osobe pojedinačno za dizajn, development itd.
Još 2002. godine, umjesto oplakivanja raspada veze između Britney Spears i Justin Timberlakea, birala sam u slobodno vrijeme raditi na svojoj prvoj web stranici – fan page “2 Fast 2 Furious”.
Rado bih s tobom podijelila to remek djelo i napravila case study kako ne dizajnirati, ali u to doba sam radove pohranjivala na disketama (to je nalik onoj četvrtastoj ikoni na ‘Save’ botunu) koje je Karepovac još davno progutao.
Kao većina tadašnjih dizajnera, eksperimentirala sam s pozicioniranjima i konstrukcijom elemenata na web stranicama. Na jednom projektu je navigacija bila gore horizontalno, na drugom lijevo vertikalno, na trećem u donjem lijevom kutu s tekstom zarotiranim za 90° i tako što kreativnije – to bolje.
Jedini suvisli razlog takvim eskapadama je bio “nisam još probala”. Slično tako je razmišljala industrija. Još je bilo mjesta eksperimentiranju i puštanju kreativnosti da odradi svoje čari.
Onda je tu došao novi trend – učenje od korisnika. Možda nekada ne bismo rekli na prvu, ali ljudska vrsta brzo uči i o nečemu što joj je do nedavno bilo nemoguće uopće zamisliti.
Čak su se i korisnici, koji nikada nisu imali veze s tehnologijom, brzo prilagodili touch ekranima i počeli primjećivati kakve im pozicije navigacije, botuna, teksta i svega ostalog više odgovaraju.
Kada se uvrstilo testiranje korisnika, pojam UX se počeo sve više gurati i razvijati. Tvrtke su ga počele doživljavati kao nešto neophodno za razvoj svojih proizvoda i za njihovu profitabilnost.
Zahvaljujući ovome, cijela UX/UI grana je imala priliku rasti i razviti se u zrelu industriju.
Standardi su utvrđeni. Obrasci ponašanja korisnika su zabilježeni. Dizajn sustavi su kreirani.
S godinama se naučilo što najbolje funkcionira na web stranicama i aplikacijama. Nema više eksperimentiranja kao što je to bilo nekad. Sve što je “zgodno” se smatra uspjehom.
Sve oko čega se korisnik ne mora misliti je uspjeh. Ako mu je nešto očistilo kuću – to je uspjeh. Ako ga je netko prevezao od točke A do točke B – to je uspjeh. Ako mu je nešto automatski skinulo dio plaće s računa i uplatilo dalje – to je uspjeh. Za sve navedeno postoji neka aplikacija, a neke od njih su planetarno poznate.
Ono što tvrtke najviše vrednuju kod takvih proizvoda jest novac. Bilo da se radi o web stranici ili aplikaciji – bitno da proda.
UX/UI industrija već dovoljno dugo postoji da se naučilo što na koji način najbolje funkcionira i kakvi obrasci su najunosniji.
Današnjim dizajnerima će se reći da prate što je već definirano. Ako zatreba neko rješenje, praksa je uobičajila da se samo pogleda kako su to drugi napravili i prekopira.
Većina dizajnerskih rješenja je postala očita i, slobodno rečeno, dosadna.
Cilj poslovanja je profit. Ako firmi donosiš zaradu, smisli od toga proces i učini ga zakonom.
Ako želiš biti kreativan i testirati svoje ideje, sretno ti s uvjeravanjem zašto je baš tvoja ideja bolja od svih dosadašnjih. Vjerojatno će te izignorirati za stolom ili u chat grupi.
Procesi i sustavi unutar firmi reduciraju rizik ljuljanja profita. Baš to ubija kreativnost jer ona je nepredvidiva i dezorganizirana. Ona donosi nesigurnost. Baš ono čega se tvrtke boje.
Zato se dizajnere lagano gura u ulogu Figma pogurivača pravokutnika, umjesto da razmišljaju i donose nova kreativna rješenja.
Iako ovo sve zvuči malo deprimirajuće za kreativne glave, to ne znači da je sve crno. Još nam je ostalo nekoliko godina dok AI ne preuzme sve! Zezam te.
AI je tu da pomogne oko dosadnih i repetitivnih procesa.
To znači da nam ostaje više vremena za rješavanje još neriješenih problema.
Mnoštvo je standarda i obrazaca zapečaćeno, ali to ne znači da je UX/UI industrija završila svoje.
Koristeći se definiranim pravilima, brže možemo rješavati otvorene logičke i etičke probleme.
Bilo to unutar korporacije, agencije ili samostalno.
Još je ostalo slabo pokrivenih područja poput zdravstvenog sustava ili edukacije, novonastalih grana poput VR-a i AR-a ili širokog spektra gejming industrije.
Na dizajnerima je da istražuju, razmišljaju, kreiraju i tako u krug.
U krug koji donosi razvoj nerazvijenog!
Podijeli
