Pred ulaznim si vratima u UX/UI karijeru? Uvijek ti je zanimljivo čuti tuđa iskustva? Bez obzira na situaciju, odlučila sam podijeliti svoju perspektivu i što sam shvatila radeći kao UX/UI dizajnerica.

Desetak godina sam se fokusirala na grafički dizajn. U posljednje dvije godine primarno radim u UX/UI području. Ovo uključuje razvoj složenih desktop i mobilnih aplikacija za upravljanje velikim količinama podataka i korisnicima različitih nivoa.

Stjecala sam i stječem iskustvo radeći u timovima različitih veličina, kako u korporativnim, tako i kao samostalna dizajnerica.

Reklo bi se da je dovoljno da dođem do nekih zapažanja i sklopim nekoliko pametnih rečenica.

1. Projekt ovisi o njegovom momentumu

Za početak ću pljusnuti nepopularno mišljenje za dizajnere. Koliko god mi znali i primjenjivali principe dizajna, nekada se može uspješno raditi i bez njih. Na tržištu je mnoštvo manjih ili velikih kompanija koje imaju svoje digitalne proizvode. Neki su uspješni, neki manje, dok drugi ne uspijevaju pronaći svoju poziciju i kupce.

Kompanije, uključujući i startupe, sastoje se od različitih sudionika koji, svaki na svoj način, doprinose poslovanju. Jedni donose ideje, drugi razgovaraju s (potencijalnim) korisnicima, treći programiraju, pa sljedeći dizajniraju, pa to neki prodaju, oglašavaju itd. Svi zajedno kroje priču prepoznatljivu zainteresiranim korisnicima.

Ova priča drži momentum koji ovisi o dinamici proizvoda koji stvara utjecaj na tržištu i o tome kako svi ti ljudi u pozadini surađuju. Bilo bi poželjno, ali taj se proizvod ne mora nužno držati najnovijih UX principa i ne mora nužno biti optimizirano rješenje za korisnike. Postojat će ovisno i o trenutnoj ponudi na tržištu, kako su korisnici naviknuli na njega te kako se i kome taj proizvod predstavlja.

2. Stvaran proces je kaotičan proces

Bez obzira na koje edukativne materijale ili kurseve naletiš, primijetit ćeš linearno opisan UX proces, koji u sebi obično sadrži i izgleda ovako:

Sve ovo je validno, ali je nerealno ako se shvati doslovno. Često se shvaća doslovno jer je vidljivo u portfolijima i case study-ima kod pojedinih dizajnera. Oni obično sadržavaju linearnu priču koja govori o tome kako je cijeli proces tekao savršeno, bez intervencija i korekcija početnih ideja, koje su (da se ne lažemo) većinski loše toliko da im sriću đava odnija.

Tek kad se suočimo s reakcijama korisnika, nizom neočekivanih edge case-ova i logičkih okršaja, tada vidimo stvarnu sliku ideje s kojom radimo. To znači ‘naprijed – nazad’ šetanje po koracima procesa.

Početna ideja se toliko može izmijeniti da je više ni vlastita majka ne bi prepoznala. Stvarni proces poprima ovakav oblik:

Tada više ne pričamo o tome kako smo školski rješavali problem za problemom, već pokazujemo s čime smo se i zašto suočavali te koje smo odluke donosili i iz kojih razloga.

3. Malo poznavanja koda nas ne bi ubilo

Koliko nisam oduševljena kodiranjem, toliko mi poznavanje istog pomogne. Iza sebe imam papire završenog IT studija, ali sam uvijek imala otpor programirati.

Međutim, što sam s vremenom shvatila, jest da mi poznavanje programerske logike i markup jezika pomaže brže razviti strukturu ideja za UX/UI rješenja.

Osim ovoga, olakšava mi komunikaciju s developerima. Znamo se bolje sporazumjeti i znam već unaprijed koliko su neke stvari izvedive, a koliko ne — što nam štedi vrijeme.

Osobno sam vidjela neke slučajeve razvoja ideje za koju je u samom početku vidljivo da je gotovo neizvediva. Nažalost je već utrošeno mnoštvo vremena u njen layout da bi se naknadno shvatilo koliko je ona za development kompleksnija od Lagrangeove dinamike.

4. Handoff ne znači gotovo

Dizajn je gotov, flows su spremni, bilješke i upute su tu, sistem baš kakav treba biti… to predaš developerima da oni to lijepo pretvore u živu aplikaciju i case closed. Zapravo ne.

U ovom trenutku počinje prava i redovita komunikacija s developerima. U međuvremenu, dok pišem ovaj članak, zaprimila sam barem tri pitanja od strane developera jer se uvijek nađe neka rupa o kojoj mi dizajneri nismo razmislili.

Ne zato jer nismo dovoljno dobri u poslu, nego jer se detalji mogu toliko razgranati da su uočljivi tek onda dok se razvijaju.

Od handoff-a pa sve do kraja projekta, komunikacija između dizajnera i developera je stalna, a može biti još efikasnija ako pokrivamo prethodnu točku.

5. Znati slušati

“Imamo dva uha i jedna usta, tako da možemo slušati dvostruko više nego što govorimo.” — Epiktet

Slušati, slušati i slušati. Ovo uključuje slušanje korisnika, kolega i sebe. Nitko nije najpametniji u prostoriji i neproduktivno je fiksirano se držati neke ideje. Ako je ego nakačen na nju, to ne znači da je ona najbolja.

Ako netko uporno gura svoje ideje pod svaku cijenu, slušati i to. Čut ćemo njihove namjere i potrebe te postupiti prema njima.

Ako se mislimo što bi bilo dobro za korisnike, a nismo sigurni, to znači samo jedno — opet testirati i slušati korisnike. Radimo na proizvodima koje koristi mnoštvo ljudi i nema šanse da znamo što im je korisno i intuitivno, a da nismo čuli što trebaju i žele.

Ukratko, jasno vidimo da UX/UI dizajn nije samo primjena teorije i poštivanje linearnih procesa, već dinamičan i nepredvidljiv put koji zahtijeva prilagodljivost i otvorenost.

Kao dizajneri, uvijek nešto novo učimo i nema te osobe koja drži monopol nad dobrim idejama!