TIPOGRAFIJA: Što bi Steve Jobs pomislio čitajući naše tekstove?

Zasigurno ste nebrojeno puta čuli kako pisanje nije toliko bitno ukoliko imate preferenciju prema tehničkim znanostima. Čak su i u vrijeme školovanja pojedini nastavnici smanjivali pritisak na usvajanje gradiva umjetničkih i humanističkih predmeta ukoliko ste bili nadareni za matematiku ili fiziku. Ljudski je mozak poprilično neistražen, a individualne preferencije u stvaranju naizgled nespojivih kombinacija danas izgledaju poprilično logične.

Začaran tipografijom

Ako ste i vi zainteresirani za pisanje, dizajn i tehnologiju, mala je vjerojatnost da niste čuli slavan govor Stevea Jobsa, koji je održao na Sveučilištu Stanford 2005. godine. Uvodni dio toga govora posvećen je priči u kojoj je Jobs odustao od fakulteta i počeo pohađati predmete koji su mu zaista bili interesantni. Jedan od njih bio je i kaligrafija, za koju se zainteresirao upravo u studentskom kampusu prepunom postera i izloga ispisanih krasopisom:

Budući da sam odustao od redovnog studiranja na fakultetu i nisam imao obavezu prisustvovanja obaveznim predavanjima, odlučio sam se za satove kaligrafije kako bih naučio tu vještinu. Učio sam o serifnim i bezserifnim pismima i oblicima slova, o varijetetu i veličini prostora između različitih kombinacija slova, o tome što je to što štampariju čini velikom. Bilo je prekrasno. Povijesno. Umjetnički suptilno u smislu da znanost kao takva to ne može pojmiti. To mi je bilo fascinantno.

Jobs je nastavio: “Smatrao sam da ništa od ovoga, ama baš ni po kojoj logici ne može biti od nekakve praktične koristi u mome budućem životu. Ali deset godina poslije, kada smo dizajnirali prvi Macintosh kompjuter, sve mi se zapravo vratilo, što smo iskoristili u dizajniranju Maca. To je bilo prvo računalo koje je imalo prekrasnu tipografiju. Da nisam pohađao taj tečaj na koledžu, Mac ne bi nikada imao mnogostruke oblike slova ili proporcionalno odvojene fontove. S obzirom na to da je Windows zapravo samo kopirao Macintosh, vrlo je vjerojatno da niti jedan PC ne bi nikada imao fontove.

Font evolucija

Velika većina činjenica koje se danas odnose na tipografiju može se povezati ne samo sa Jobsom, već i s Gutenbergom, odnosno s vremenom kad je izumljen prvi tiskarski stroj. Što je Gutenberg zapravo izmislio? On je razvio metodu koja mu je omogućila da koristi neograničen broj pojedinačnih znakova kao metalnih blokova (stereotipa – tipografskih elemenata – koji su korišteni prilikom štampe umjesto originala). Tada su u tiskarstvu primijenjeni prvi serifni fontovi.

S obzirom na to da su ondašnje mogućnosti dizajna bile poprilična nepoznanica, koristili su se različiti tipografski ornamenti i linije. Po tom principu radio se dizajn stotinama godina. Danas je dizajn koji asocira na početak tiskarstva ponovno „in“ tako što se privlačnost klasičnog stila ističe sinergijom tradicije i modernih medija. Među najpoznatije web-stranice koje koriste serifne fontove mogu se ubrojiti: https://www.nytimes.com/, https://www.vogue.de/?international, https://www.theguardian.com/international, https://www.rollingstone.com/.

Fontovi bez serifa (Sans Serif, od francuske riječi „sans“, što znači bez) često se koriste u postizanju minimalističkog i modernog stila. Jedan od najpoznatijih bezserifnih fontova je Helvetica, koju koriste Nestle i Lufthansa. I Apple ju je koristio do 2018. godine, kad je objavio vlastiti bezserifni font „San Francisco“, ubrzo široko prihvaćen od strane zajednice web-dizajna i mobilnog dizajna. U fontove bez serifa ubrajaju se i geometrijski fontovi kojima se stvara strog i objektivan dojam. Neki od najpoznatijih su Futura, Avenir, Brandon grotesque i Gotham.

Futura se danas rjeđe koristi nego prethodnih desetljeća jer djeluje blago zastarjelo. Njenoj su popularnosti, između ostalog, doprinijeli tiskani oglasi IKEA-e (do 2010.), upotreba u prezentiranju Volkswagena i Swissaira. Osim toga, koristi se u filmu i videu, a kao takva jedan je od najdražih fontova Stanleya Kubricka. Avenir je korišten u predsjedničkoj kampanji Françoisa Hollandea. Kina Cineplexx mudro su odabrala font Brandon grotesque, koji svojim dizajnom asocira na popularizaciju kino dvorana u vrijeme kada su se u njima počeli prikazivati prvi dugometražni filmovi sa zvukom. Ovaj posljednji font, Gotham, najpoznatiji je po natpisima Coca-Cole, natjecanjima za pjesmu Eurovizije od 2013. godine i po materijalima koji su se koristili i tiskali u Obaminoj predsjedničkoj kampanji 2008. godine.

Kombiniranje fontova u smislenu cjelinu

Danas su mogućnosti primjene fontova doslovno neograničene. Upravo zbog toga postoji velika šansa da riječi koje se prenose u pisani oblik često izgube svoj pravi smisao i osnovnu poruku. Jedan od najvažnijih segmenata u dizajnu upravo je odabir fontova i njihovo kombiniranje kako bi tvorili smislenu cjelinu.

Zamislite sada natpise na prodavaonicama brze hrane. Sada ih još jednom zamislite, ali sve na jednom mjestu. Prizor zaista nije očaravajući. Naprotiv.

Kako je do toga došlo? Amateri izbjegavaju tzv. obične fontove i koriste one komplicirane (posebne i drugačije) kako bi se istaknuli. To je potpuno pogrešno. Tipografija je kompleksan pojam. Ona se uči, ali za nju se treba imati i osjećaj. Najsigurniji preventivni potez za izbjeći tipografsku i dizajnersku katastrofu je apstinencija od posjećivanja mrežnih stranica s besplatnim fontovima. Šansa da se na takvim stranicama naleti na fontove s lošim razmacima i loše čitljivosti izuzetno je velika.

Osim toga, korisno je napomenuti da ni fontovi koji su „dobiveni“ računalom nisu dobitna kombinacija. Ne samo da su već poprilično istrošeni, nego nisu ni prilagođeni za kreiranje i dizajniranje ozbiljnog proizvoda. Njihova najveća mana je što nemaju više različitih debljina jednog određenog fonta. Ukoliko se takvi fontovi koriste, kad-tad će doći do njihovog upropaštavanja. Slova će se doslovno rastezati vertikalno ili horizontalno kako bi ih se uklopilo u zamišljenu kreaciju. Upravo to je „big no-no“ u tipografiji, ali i dizajnu općenito.

Ukoliko se ipak odlučite koristiti besplatne fontove koji su provjereno kvalitetni, poželjno je posjetiti stranicu https://fonts.google.com/, na kojoj su među najboljima fontovi Roboto, Open Sans, Lato, Source Sans Pro, Montserrat, ali i mnogi drugi. Pri stvaranju sadržaja na hrvatskom jeziku izuzetno je važno da se odabere font koji ima sva slova prilagođena hrvatskoj latinici, odnosno da sadrži slova č, ć, đ, š, ž. Ovakve je fontove na web stranici https://fonts.google.com/ jednostavno pronaći pomoću filtera Latin Extended.

Česta je tipografska pogreška korištenje jedan pored drugoga fontova koji su vrlo slični. Na taj način u tekstu se ne postiže vizualno odvajanje naslova i podnaslova od sadržaja. Čitatelj puno sporije dobiva dojam koji dio sadržaja je ključan za razumijevanje piščeve poruke. Zato je poželjno za naslove odabrati fontove koji su dijametralno suprotni fontu koji se koristi za sadržaj. Postoje i predefinirane kombinacije nekoliko različitih fontova koji se provjereno mogu koristiti u zajedničkoj kombinaciji, a da rezultat bude izniman. Fontovi koji korisniku pružaju više dizajnerskog manevra sadrže i ligature te različite tipografske znakove. Ligature se sve češće koriste za dizajniranje pisanih materijala u restoranima. Ovakvi se fontovi najčešće plaćaju.

Takav tip fontova može se pronaći na web adresi https://www.myfonts.com/. Ona je izvrstan izvor inspiracije za sve grafičke dizajnere i UI/UX dizajnere. Pojedini fontovi na ovoj stranici zbilja su jedinstveni, a odabir je ogroman i stalno je u porastu. Osim toga ovom je stranicom https://www.myfonts.com/WhatTheFont/ korisniku omogućeno i da se na temelju fotografije određene riječi dozna o kojemu se fontu radi.

Tipografske pogreške

Iako je odabir fonta izuzetno važan pri kreiranju web-sadržaja, on nije jedino na što se treba fokusirati kako bi konačni proizvod bio dizajnerski i tipografski prihvatljiv. U klasične tipografske pogreške mogu se ubrojiti i:

  • Nelektorirani tekstovi – Mnogi ljudi podcjenjuju važnost lekture i jednostavno je preskaču. Međutim, objavljivanje nelektoriranog sadržaja može itekako naškoditi reputaciji samoga autora članka, ali i onoga što se web-stranicom predstavlja. Zamislite da trošite ogromno vrijeme i energiju na koncept i istraživanje, a jedino što ljudi primjećuju jesu gramatičke i pravopisne pogreške. Frustrirajuće, zar ne?
  • Zloupotreba korištenja velikih slova – Velika slova koriste se pri naglašavanju važnosti sadržaja. Zanemarivanjem važnosti upotrebe velikih slova može se dobiti sasvim druga konotacija odaslane poruke. Velika slova često upućujući na autoritaran stav ili dojam da POŠILJATELJ VIČE PRENOSEĆI PORUKU.
  • Prečesto naglašavanje (podebljavanjem, kurzivom ili podcrtavanjem) – prečestim naglašavanjem kod čitatelja se gubi mogućnost razlikovanja bitnog od nebitnog, a sam tekst vizualno postaje „kičast“, neprivlačan i neprofesionalan.
  • Tekst bez podnaslova, slika, videa – Kao i kod prečestog naglašavanja, sadržajem u kojemu nema nikakvog naglašavanja postiže se jednako strašan efekt. Otvarajući takav tekst, npr. na monitoru računala, sva se slova stope u jedno i gubi se želja za čitanjem. Korištenjem podnaslova, slika i videa postiže se dinamika vizualnog prostora, kojom se potiče čitatelja da se zainteresira za sam sadržaj.
  • Neodgovarajuća dužina odlomka i razmaci između redova – često se povezuju uz prethodno spomenuto korištenje teksta bez podnaslova, slika i videa. Krajnji rezultat gotovo je identičan. Sadržaj web-stranica najčešće nije knjiga ili znanstveni rad, stoga je poželjno postići dojam kontrasta među pasusima. Ne smiju biti preširoki ni predugi. Svakako ne trebaju biti duži od pet redaka. Isto pravilo vrijedi i za razmake. Prevelikim razmacima između redaka postiže se dojam da se čitatelja pokušava zavarati na isti način kao i profesora koji pregledava eseje. Nije bitno da tekst izgleda opširno, već da ga ljudi žele čitati. Jednako negativan efekt postiže se premalim razmacima.
  • Korištenje sjena, gradijenata i ostalih „specijalnih efekata“ – Specijalni efekti amaterima su jedan od najdražih dizajnerskih alata. Ono što se njima postiže u velikom broju slučajeva nije kreativnost, vizualna originalnost, dojam drugačijeg i različitog nego jednostavno amaterizam i dojam jeftinog proizvoda. To ne znači da ovakvi efekti nemaju „svoje mjesto pod suncem“. Njih samo treba koristiti pametno i štedljivo.

Ovo su samo ključne napomene za izbjegavanje tipografskih pogrešaka. Ne znači da su ujedno i jedine. Ogromna količina medijskog sadržaja javno je poslužena svima i iz dana u dan se povećava. Mogu se upiti dobri primjeri, ali i puno toga naučiti na tuđim pogreškama. Jedno je sigurno: svatko može zaključiti je li mu tekst koji čita privlačan ili nije, a samo vješti pojedinci znaju prenijeti poruku tako da ju poželiš pročitati uvijek iznova.

Podijeli

O autoru

Jelena Morpurgo