Bodomat je besplatan online alat koji maturantima i studentima izračunava bodove za upis u studentski dom prema službenom Pravilniku — bez registracije, bez skrivenih troškova. Iza njega stoji 18-godišnji Viktor Viljac, koji ga je izgradio sam, u slobodno vrijeme, s jednim ciljem: da nitko ne mora kopati po pravilnicima da bi saznao na što ima pravo.

Imaš 18 godina, ljeto prije faksa, i umjesto da se isključiš, sjedio si i kodirao nešto za što te nitko nije platio ni zamolio. Što se dogodilo u trenutku kad si rekao „ja ću to napraviti”?

Iskreno, nije bilo velike drame ni prekretnice. Želja da napravim nešto korisno već je bila tu, a jednog trenutka je jednostavno pala odluka: ja ću to napraviti. Vidio sam previše kolega izgubljenih u sustavu, i u jednom sam trenutku prestao čekati da to riješi netko drugi.

Kažeš da svaki dan putuješ preko tri sata do škole. Je li to vrijeme koje te troši ili vrijeme koje te gradi?

Preko tri sata dnevno u busu je stvarno puno i nije idealno. Ali upornost se uvijek isplati, pa sam to vrijeme naučio iskoristiti. Čitam knjige, radim na laptopu kojega sam kupio baš iz tog razloga, a kada ništa od toga ne mogu, malo odspavam i sanjam o novim izazovima. Tako me to putovanje više gradi nego što me troši.

Kad si krenuo, mislio si da će biti jednostavno, a završilo je na preko 280 parametara i pozivima studentskim centrima. Je li bio trenutak kad si pomislio da je ovo prevelik zalogaj?

Nije, i to zato što sam Bodomat od početka radio za opuštanje. Trebalo mi je nešto što ne mora biti savršeno, a ispunjava moju želju da vratim nešto zajednici. Baš zato što nije bilo pritiska da bude perfektno, ni onih 280 parametara ni pozivi centrima nisu djelovali kao prevelik zalogaj, nego kao dio procesa.

Napisao si da želiš da student, kad vidi svoj rezultat, osjeti mir. Odakle ti ta empatija prema ljudima koje nikad nisi upoznao?

Najbolje da se vratimo u ponedjeljak, prvi dan lansiranja. Bilo je 23:59, prošao je prvi dan, uđem u analitiku i vidim da se u tom trenutku 20 ljudi nalazi na stranici. U slušalicama mi svira pjesma DNA, službena pjesma Svjetskog prvenstva 2026., i samo razmišljam: uspio sam. Dao sam maturantima svoje generacije, ljudima koje nikada neću upoznati, neku vrijednost. Možda sam im donio mali smiješak kad vide svoj rezultat i mir da su napravili prvi korak kao odrasle osobe. Odatle ta empatija, jer sam i sam jedan od njih.

Bodomat je besplatan, neprofitan, bez registracije. Je li to odluka jednog sanjara, je li zasad strateški tako, ili oboje?

Krenut ću od drugog dijela pitanja, je li strateški. Nije. Ne postoji nikakva velika strategija tipa uhvatiti studente pa komercijalizirati, i takvo što neće biti implementirano. A na prvi dio: alat je besplatan i neprofitan jer smatram da učenici i studenti imaju pravo na te podatke, jednostavno objašnjene, da znaju što sve mogu postići. Ako bude interesa, a čini se da ga ima jer je nakon dva dana alat imao preko 1750 korisnika, rado ću ga razvijati dalje.

Ove godine bit ćeš i sam koristiti Bodomat, postaješ brucoš. Kako zamišljaš sebe za pet godina?

Mala ispravka, brucoš postajem već ove godine, pa ću i sam koristiti vlastiti alat da provjerim šanse za dom. A za pet godina, tu ne mogu iskreno odgovoriti jer bih se pravio da znam nešto što ne znam. Život ima svoj tok. Nadam se samo da sam ostao vjeran sebi, uporan, ponizan koliko god mogu i zahvalan svima koji su vjerovali u mene kad nitko drugi nije. Ovaj projekt me već sad uči da male stvari, kad se nakupe, postanu velike.