Kombo festival nas ne prestaje oduševljavati sve zanimljivijim predavanjima, pa smo tako u četvrtak prisustvovali onom poznatog beogradskog grafičkog dizajnera Slavimira Stojanovića.

Slavimir je na svoj osebujan način iznio temu „Kako komplicirati jednostavno“, podijelivši s nama crtice iz svog života te tko ga je motivirao da se nakon čak 30 godina vrati po diplomu Akademije primijenjih umjetnosti i to nakon što je već dobio nagradu za životno djelo!

Danas je Slavimir vlasnik jednog malog studija u Beogradu gdje uglavnom radi sa svojim studentima, kojima predaje na Akademiji. Trenutno ih ima sedam i polako, ali sigurno napreduju.

Kako je sve počelo?

Slavimirovi roditelji, Ljiljana i Momčilo, dobili su ga veoma mladi, sa tek 20ak godina. Oboje su bili studenti, primorani, novonastalom situacijom, napustiti fakultete i zaposliti se.

Glavna razlika među njima je bila ta što je majka kćerka Partizana, a otac sin Četnika. Njihovi roditelji nisu podržavali tu ljubav.

Kada je Slavimir imao tri godine njegova majka je ponovo zatrudnila i Slavimira su tada poslali baki i djedu u New Yorku. Zaposleni i prezauzeti nisu imali vremena u potpunosti mu se posvetiti. Unatoč tome što je bio slatko dijete vrlo rano je shvatio kako mu estetika ništa ne pomaže, već mora napraviti nešto po čemu će se istaknuti.

Nakon povratka u Beograd imao je osjećaj da živi u bratovoj sjeni te je na sve moguće načine želio skrenuti pažnju na sebe. U osnovnoj školi je počeo crtati karikature, a nakon njenog završetka upisao je srednju dizajnersku školu, smjer ambalaža. Tada nisu postojala računala te se svaka skica ručno radila.

“U to vrijeme umjesto da jurim djevojke ja sam sjedio i crtao.”

Estetika nije presudna

Važnije mu je bilo što radi nego kako. Njegov minimalizam proizlazio je iz lijenosti, želio je smisliti ideju koja će biti komunikativna, jer je rano shvatio da ako nemaš ideju nego si samo lijep – džaba! Mora biti oboje!

Istaknuo je važnost kvalitetnog sadržaja, posebice u formativnim godinama.

Najveći izazov za umjetnika je na koji način će publika percipirati njegov rad.

Fakultetsko razdoblje

Upisavši Akademiju naišao je na profesore koji nisu shvaćali ni poticali njegovu glad za znanjem i učenjem. Nije dobivao inspirativne zadatke. U to vrijeme krenule su eskalacije sukoba u Bosni, a Slavimir je zahvaljujući činjenici da ima ujaka u Švedskoj, otišao u Göteborg i tamo se bez problema upisao na Visoku školu za dizajn. Ističe koliko je zahvalan tadašnjem profesoru Ericsonu, koji mu je savjetovao da iskoristi sav svoj sarkazam, ludilo, ironiju i spakuje ih u estetiku.

Ipak, nakon nekoliko mjeseci studiranja, uvedene su sankcije protiv Jugoslavije te mu je onemogućeno daljnje studiranje. Rješnje se nametnulo samo po sebi – biti što uspješniji u poslu. Zaposlio se u agenciji “Saatchi & Saatchi” i to nakon što je pokušavao četiri puta!

“Nije važna nota kojom si pogriješio nego ona sljedeća kojom pogrešnu ispravljaš.”

Važnije je što ćete sljedeće napraviti od onoga što je već učinjeno.

Prihvatiti sadašnjost

Međutim stotine nagrada koje je primio bile su samo podsvjesna kamuflaža nezavršenog formalnog obrazovanja.

“Svaki izbor ima svoju posljedicu.”

Slavimir je istaknuo da mu je cilj u likovnom radu pronalazak zone di je nešto živo, a da nije na silu.

Osmislio je i svoj brand FUTRO (Future + Retro = Futro).

Glavna poruka je da treba živjeti u sadašnjosti, ovom trenutku, a ne fantazirati da je u prošlosti bilo bolje.

(Ne)ostvaren san

Rođenje kćerkice Nađe ga je potpuno promijenio. Silna ljubav koju je od nje dobio ugasila je potrebu za dokazivanjem koja ga je pratila dugi niz godina. Shvatio je važnost ravnoteže koju svatko mora uspostaviti unutar sebe.

Kada je nakon završenog Nađinog prvog razreda vidio njene ocjene odlučio je ponovo upisati fakultet, odnosno položiti preostalih deset ispita, jer je smatrao da nema pravo govoriti svome djetetu da ne odustaje ako je on odustao. Želio joj je vlastitim primjerom pokazati da nikada ne smije odustati od svojih snova ni od sebe. Završio je fakultet dva tjedna nakon dobivanja nagrade za životno djelo!

“Kad ne dovršiš svoje snove nosiš ranu na duši!”