Mislimo da slušamo i kad ne slušamo jer imamo uši i primamo zvukove.

To je isto kao da mislimo da znamo čitati zato što vidimo. (nepoznati autor)

Nedjelja poslijepodne 

Nakon ručka – kauč i film. Ratni. Toneš u san, sa svakom eksplozijom sve dublje. Kroz kakofoniju zvukova provlači se tihi plač iz dječje sobe. U tri koraka si tamo i trogodišnju kćer po treći put čupaš iz procjepa između kreveta i ormara. Tu rupu nekako moraš zatvoriti.

Lekcija 1: Čujemo i dok spavamo. To je potpuno nesvjesna radnja kojom ne upravljamo. Jednostavno primamo zvukove jer imamo uši i mozak koji zvukove interpretira. U stanju smo ih potpuno ignorirati, neovisno o jačini.

Lekcija 2: Zvuk „koji život znači“, ma koliko tih bio, mozak će pustiti u svijest i natjerati nas na akciju. Nije riječ o jačini, čak ni o vrsti zvuka. Poanta je u interpretaciji zvuka. Škripa kočnica na ulici možda nas neće probuditi ako nam se dijete igra u sobi, ali ako je pred kućom…

Nedjelja navečer

Draga je vani. Popravljaš ventilator pećnice čuvajući Mašu (koja se zaglavljuje između kreveta i ormara). Maša pita brže i češće od voditelja Potjere. Odgovaraš na pitanja s „da“, „ne“ ili „možda“. Na zadnje si odgovorio – Ja ne, al mama da. 

Maša iznenađeno vikne: Mama da?! 

Zbunjen ventilatorom i Mašinom reakcijom, priupitaš:

• A što si me ono pitala?

• Pitala sam jel ti osjećaš da se Zemlja okreće.

Lekcija 3: Čuti nije isto što i slušati, a slušati možemo i tako da uopće ne čujemo. Znaš da djecu treba slušati dok su mali da bi s tobom razgovarali kad budu veliki. Slušaš Mašu, odgovaraš na pitanja, ali je zapravo uopće ne čuješ. Slično kao kad gledaš utakmicu, a iz kupaonice dopire isprekidan zvuk: .azi da ne ..kipi sve po ….heru per.. kosu i..adi .uđe iz ..šine. Vikneš – Dobro!

Ponedjeljak ujutro

Na prošlom sastanku ste se uspjeli dogovoriti. Nadaš se da je ekipa odradila svoj dio. Ako nije, ti si taj koji će to sutra tumačiti CEO-u. Vrijeme curi, ne mičete se s mrtve točke. Developeri opet govore jezikom koji ne razumiješ i sad si već siguran da to rade namjerno. Nakon dva sata shvaćaš da nitko ni za što nije odgovoran, osim tebe, i da si sutra poginuo. Pokušaš još jednom:

• Pa dobro, jesmo li se zadnji put dogovorili… I nabrojiš sve što ste se dogovorili.

Junior pogleda seniora do sebe, slegne ramenima i kaže:

• Uopće se nismo tako dogovorili.

Lekcija 4: Mi mislimo da se razumijemo. Istina je prilično biblijska, iz one priče o Babilonskoj kuli. Prepreka razumijevanju u komunikaciji ima nebrojeno. Sa svakom novom osobom koja sudjeluje u razgovoru, komunikacijske veze, a s njima i broj mogućih prepreka, eksponencijalno rastu.

Utorak poslijepodne

Upravo si bio kod CEO-a. Imaš pet propuštenih poziva, nijedan od drage. Ne reagiraš na škripu kočnica niti na vozača koji ti spominje rodbinu. Svejedno ti je, već si poginuo. U kafiću naletiš na Vojka. Vojko popravlja aute. Znate se od djetinjstva, iz kvarta. Vojko baci brzi pogled na situaciju i naruči pivo za obojicu. Zatim se okrene i kaže:

• Šta ima?

Na mobitel si ponovo pogledao nakon dva sata i deset propuštenih poziva, pet od drage.

Lekcija 5: Volimo ljude koji znaju slušati. Ljudi kojima je stalo do nas znaju kako smo iz samo jednog pogleda. Razumiju nas iako žive drugačije živote i govore jezikom koji smo davno zaboravili. Ima neka dublja veza koju okolnosti, godine i obrazovanje ne dotiču. Stručnjaci bi to nazvali empatijom.

Utorak oko ponoći

Pokušavaš bešumno otključati vrata. Uspije ti, a onda srušiš jakne u hodniku, zapneš za psa, ispadnu ti ključevi i probude kanarinca. Danas ti ne treba još jedna smrt. Ipak te čeka na fotelji u dnevnom boravku. Znaš što slijedi pa podigneš ruke u znak predaje:

• Danas je stvarno bila katastrofa, tako da… 

Draga natoči čašu vode, pruži ti i kaže:

• Sreća da Vojko ima mozak pa je javio. Ajde, nije svijet propao zbog jednog sastanka.

Lekcija 6: Pretpostavke jesu „majka svih…“. Prosuđivanje, osuđivanje, interpretacija su opće dobro svih ljudi, kojima započinju ratovi, mali i veliki, raspadaju se brakovi, propuštaju prilike, uništavaju odnosi i poslovi. Jedna kriva riječ u krivom trenutku ili jedna prava riječ u pravom…

Vjerojatno ne postoji korisnija ljudska vještina od sposobnosti vještog slušanja. Problem je što mislimo da znamo slušati samo zato što čujemo, ali rijetko tko slušanje primjenjuje kao vještinu. Nije urođena, ne uči se u školi već usput, u okruženju u kojem odrastamo, koje nosi svoje terete, navike i kulturološke specifičnosti. Ukratko – kako nam grah padne.

Aktivno (vješto) slušanje pretpostavlja davanje prednosti sugovorniku – najprije razumjeti drugoga, potom biti shvaćen. A to podrazumijeva kontrolu svojih emocija, prepoznavanje tuđih i usklađivanje s njima.

Vješto slušanje je istovremeno najlakša i najteža stvar na svijetu.

Utorak oko 1 ujutro

Uvlačiš se polako u krevet. Draga spokojno diše. Dok se soba lagano okreće, pomisliš kako ti je sumnjivo to njeno razumijevanje. Da nije zbog ventilatora…

Fotografije: Bruno Dubravec (Festival tehnologije i poduzetništva 2021.)