Volimo misliti o sebi kao o racionalnim bićima (homo sapiens = razuman čovjek). Zapravo smo daleko od toga – predvidljivo smo iracionalni, podložni utjecajima okoline i emocija. 

Svi mi, bez iznimke.

Naš nas mozak vara. I naša osjetila nas varaju. 

Za ilustraciju i ljetnu razbibrigu odgovorite na nekoliko pitanja:

1. Koja je linija duža?

Izvor: Thinking, fast and slow, Daniel Kahneman

Znate odgovor? Ovo ste vjerojatno već vidjeli (Muzej iluzija?). 

A da niste?

Onako, po duši, zar druga ne izgleda duža? 

2. Nemojte čitati sadržaj, već izgovorite naglas boju kojom su napisane riječi:

Jeste li pokleknuli i umjesto zelena, crvena, plava, crna, žuta u nekom koraku pročitali sadržaj, a ne boju?

Vidimo i znamo da je treća riječ plava, većina će ipak izgovoriti zelena jer mozak ne može zanemariti to što znamo čitati. 

Što još od onoga što znamo (ili „znamo“) mozak ne može zanemariti?

3. Zbrajanje i oduzimanje,  do 2 (znači, jednostavno je), probajte:

Palica i loptica koštaju 1 eur i 10 centi. Palica košta 1 eur više od loptice. Koliko košta loptica? 

Izvor: Thinking, fast and slow, Daniel Kahneman

U vašem umu pojavit će se broj. Taj broj će, naravno, biti 10, tj. 10 centi. 

Ova zagonetka priziva odgovor koji je intuitivan, privlačan i – pogrešan. 

Zbrojite dobiveni rezultat – ako loptica košta 10 centi, koliko košta palica? 

A koliko onda loptica i palica koštaju zajedno?

4. Pustimo matematiku, probajmo pričom. Upoznajte Lindu…

Linda ima 31 g, neudana je, otvorena i vrlo pametna. Studirala je filozofiju. Kao studentica, ozbiljno se bavila pitanjima diskriminacije i društvene pravde te sudjelovala u protunuklearnim prosvjedima. 

Koja je od ovih alternativa vjerojatnija – a) ili b)?

Linda je:

a) bankovna službenica

b) bankovna službenica aktivna u feminističkom pokretu

Izvor: Thinking, fast and slow, Daniel Kahneman

Ako ste odabrali b), nalazite se među velikom većinom ljudi. Opis pod b) drži vodu, zar ne? Logičan je slijed Lindinih studentskih aktivnosti i sklonosti. 

Pri tome ste zanemarili temeljne zakone vjerojatnosti.

Nobelovac Daniel Kahneman i Amos Tverski provodili su ovaj pokus tijekom 80-ih godina prošlog stoljeća među studentima američkih sveučilišta. Kahneman ga u svojoj knjizi Misliti, brzo i sporo naziva najpoznatijim i možda najkontroverznijim pokusom koji su izveli. Htjeli su doći do uvjerljivog dokaza o ulozi heuristike u mišljenju i o njezinoj neuskladivosti s logikom.  

Oko 85-90% studenata na nekoliko većih sveučilišta izabralo je drugu mogućnost, suprotno svakoj logici. 

Naime, svi se možemo složiti da Lindi bolje pristaje opis bankovne službenice koja je  feministica jer nam se u stereotip žene koja radi na šalteru banke ne uklapa aktivni feminizam. 

A zapravo – skup službenica na šalteru koje su feministice je u cijelosti uključen u skup službenica na šalteru. Stoga – vjerojatnost da je Linda bankovna službenica feministica MORA BITI NIŽA od vjerojatnosti da je službenica na šalteru. 

Dodavanje pojedinosti o feminizmu priču je učinilo dosljednijom pa smo lakše uklopili Lindu u nju. No, svako dodavanje pojedinosti smanjit će vjerojatnost nekog ishoda. 

(Otkrivanje ovog logičkog propusta studentima nije polučilo rezultat. Njihov odgovor je uglavnom bio “So what?!” – držali su se priče koja im je bolje legla.)

Probajmo još nešto na istu foru: 

5. Koja je alternativa vjerojatnija?

a) članovi Split Tech City zajednice imaju kosu

b) članovi Split Tech City zajednice imaju plavu kosu

Ovaj put se nameće odgovor a), zar ne? Pitanje ima istu logičku strukturu kao problem Linda, ali ne izaziva zabludu jer detalj o boji kose ne priča bolju priču. 

U nedostatku konkurentske intuicije, logika će prevladati.  

Kahnemanova knjiga Misliti, brzo i sporo, vrvi ovakvim primjerima i eksperimentima koji ukazuju na sljedeće:

Predvidljivo smo iracionalni – skloni pouzdanim pogrešnim procjenama.

(We are Predictably Irrational – prone to reliable misjudgements.)

Kahneman nadalje kaže:

Subjektivno nam se čini da u nešto vjerujemo jer za to imamo argumente. Zapravo je obrnuto. Vjerujemo u zaključak, a zatim stvaramo potkrepljujuće argumente. To je ključno.

(Subjectively, it feels like you believe in something because you have the arguments for it. But it works the other way around. You believe in the conclusion, and then you create supporting arguments. That’s fundamental.)

Vjerujem da sada možete zamisliti kako naša (i)racionalnost utječe na razumijevanje u komunikaciji.

Sjetite se zadnje neugodne rasprave koju ste vodili. 

Ponovite je s drugačijim stavom, ovakvim:

U svaki razgovor uđite sa stavom:

• ne znam dovoljno o temi
• ne znam dovoljno o sugovorniku
• nisam u pravu
• sve moram provjeriti primjenom komunikacijskih tehnika.

To je sukus aktivnog slušanja i jedini način da podrazumijevanje zamijenimo razumijevanjem.

Trebat će vam neko kratko vrijeme da savladate vještinu (ovisno o vašim komunikacijskim temeljima, 1 – 2 dana treninga), zatim nešto duže da je izvježbate – recimo 10-ak godina pa do kraja života. 😀 

No, svaki, i najmanji, pomak koji u vašoj komunikaciji napravite rezultirat će:

• boljim odnosima s ljudima,
• smanjenjem stresa uzrokovanog konfliktima,
• veeelikom uštedom vremena kojeg bacimo u vjetar amaterskim* raspravama o tome tko (ni)je u pravu.

*Čime god se bavili, ako želite uspjeti, u komunikaciji morate biti profesionalci.