Split Tech City je zajednica sastavljena od tvrtki, udruga, institucija, meetupa i pojedinaca koji su posvećeni razvoju tehnološkog sektora u Splitu i regiji.
Postani članIvona Namjesnik bila nam je gošća u prošlotjednom Instagram Live-u na kojem je podijelila hrpu korisnih savjeta za gradnju karijere te ispričala kako je izgledao njen studentski, volonterski, karijerni i poduzetnički put.
Ivona je prvobitno studirala ekonomiju u Zagrebu. Međutim, tijekom studiranja je shvatila da ju to ne zanima te da je vrijeme da odustane od tog fakulteta. Potom je upisala Kulturalni menadžment u Osijeku, a na fakultetu joj se javila misao kako bi htjela nešto što je više praktično.
Na prijedlog prijateljice priključila se AIESEC-u, koji ju je osnažio i dopustio joj da isproba različite pozicije i projekte. Također, kaže, koristilo joj je praktično znanje o tome kako komunicirati s nadređenima, vlastite želje, ambiciji i sposobnosti, kako hendlati projekte, kako pripremiti svoj CV ili sebe za neku poziciju. Kaže kako je konstantno dobivala osjećaj da postoji stepenica iznad. Uvijek je bila znatiželjna oko toga što je sljedeće i bilo joj je fascinantno kako joj se taj mindset preslikao na apsolutno sve što je radila. Volontiranje ju je apsolutno izgradilo kao osobu.
“Što god radili tijekom fakulteta, koliko god se to činilo blesavim, smiješnim ili ste od toga ponekada umorni, zapamtite da to može biti “transferable skill.” Možete to znanje prenijeti i nikada ne znate na koji način će vam koristiti.”
“Promjena je neminovna. Rast je opcionalan.”
Ivona je započela raditi u Inchoo-u kao praktikantica u digitalnom marketingu. Obuka u Inchoo-u je bila, objašnjava, jako sistematizirana. Dočekao ju je mail dobrodošlice, Google Drive, folder, svaki dan je imala sastanak, check point, dobivala bi feedback što radi dobro, a što može poboljšati.
Nakon 2 tjedna dobila je ponudu da prijeđe s praktikanta na koordinatoricu marketinga i komunikacije.
“Kada počnete raditi, postanete svjesni koliko sabotirajućih misli imate. Misli koje ograničavaju vaš rast. Nikada nije poanta samo naučiti neku vještinu, nego znati to znanje primijeniti. Što brže primjenjujete, lakše napredujete.’’
Prijelaz iz praktikanta u voditelja bio joj je, kaže, lagan. Osjećala se sve opuštenije, kao da je sve više ona. Tada je shvatila koliko voli nove projekte, kakav je inicijator, da se snalazi bolje na višim hijerarhijskim pozicijama jer joj omogućuju “bird view” koji joj prirodno leži. Zna prepoznati kada firmi treba rebranding, novi web, novi pristup, projekt, klijent.
Volontiranje joj je dalo ogroman uvid u to za što je sposobna. Osjeća da ju firma treba “iskoristiti” za ono gdje donosi najveću vrijednost, a ako nije tako, ostavlja si prostor da razmisli da li bi u u toj firmi onda trebala biti.
Svoje želje doživljava kao signale za ono gdje može donijeti najveću vrijednost, iako je svjesna da na van to može izgledati kao nešto što je veliki cilj. Međutim, da ju to ne zanima, da ne postoji želja, ona se time uopće ne bi bavila. Ono što radi joj je uvijek logična sljedeća stepenica.
Iako na van njezin put izgleda kao pravocrtna linija, zapravo se radi o krivudavoj putanji, objašnjava Ivona. Svoj put započela je kao studentica ekonomije u Zagrebu gdje je odustala nakon dvije godine. Nakon toga primljena je na fakultet u Londonu no nije dobila vizu pa nije mogla otići. Kada je upisala kulturalni menadžment, tražila se, volontirala je za AIESEC, prijavljivala se na brojne pozicije koje nije dobila. No nikada na sve što se karijerno odvijalo nije gledala kao na gubitak. Bilo joj je bitno da proba i da uči kroz proces, a sve što ju i danas gura naprijed je znatiželja.
„Nemojte razmišljati o uspjehu kao nešto što mora ili treba biti linearno. Zapitajte se sami za sebe – što meni uspjeh znači. Nema prave i jedne i jedinstvene definicije uspjeha. Samo zato što selo misli da nešto morate napraviti, ne znači da je to doista tako. Selo ne živi vaš život. Selo ne živi s posljedicama izbora koje vi donesete. Uvijek se vratite sebi.“
Ivona izdvaja znatiželju oko toga što je za nju moguće, kao i želju da to prvenstveno sebi dokaže.
Granice su, objašnjava, način na koji mi komuniciramo svoju vrijednost drugim ljudima i način na koji mi njih učimo kako trebamo biti tretirani. Dok nemamo granice (u privatnom i poslovnom svijetu) nema osjećaja sreće i ispunjenosti na poslu kojime se bavite.
“Ljudi vas više cijene kada znate reći ne i kada znate na što ne pristajete, odnosno posljedično na što pristajete i s čime ste u redu. Odbijte spustiti svoje standarde samo zato jer drugi odbijaju povisiti njihove.”
Trebalo joj je puno vremena da se osjeća ugodno u postavljanju granica. Bojala što će ljudi o njoj misliti. Osjećala je strah kako će njezin šef reagirati, koje će prijatelje izgubiti, kakav će imati odnos s roditeljima. Promjena se dogodila kada je doslovno kolabirala.
Kroz terapiju, coaching i certifikate koje je prošla, spoznala je da zapravo nema granice nigdje. Shvatila je da je razlog zašto je toliko uspješna, to što konstantno pristaje na sve.
„Samo zato što nešto možeš izdržati, ne znači da moraš.“
Tada je krenuo put postavljanja osobnih granica, što nije bilo jednostavno.
„Kvaliteta života je neopisivno bitna, jer što će vam novac na računu i titula na Linkedinu, ako niste ispunjeni poslom koji radite. Nemoguće je biti ispunjen ako nemate vremena za uživanje. Vaša energija je također valuta. Trošite ju pametno, investirajte mudro.”
Ako imate granice, budite svjesni da će se kvaliteta vašeg života promijeniti. Dobiti ćete prostor da vas pravi ljudi i poslovi pronađu.
„Najskuplje je plaćati iskustvom, a najjeftinije novcem.“
Bila je jako znatiželjna što može napraviti bez da iza nje stoji firma. Onda je odlučila volontirati. Javila se Professional Women Network gdje je godinu dana radila s njihovim međunarodnim timom na assessmentu njihovog brandinga, što (ni)je dobro, kako bi to trebalo izgledati, graditi sve ispočetka, postaviti na noge. Shvatila je da bi se jako voljela time baviti.
„Volontiranje može biti nešto što radite tijekom odraslog života kako bi istražili smjer u kojemu vas znatiželja vuče. To je odličan način da testirate gdje zapravo želite ići.”
Trebalo je puno strpljenja, upornosti i vjerovanja da će se ono što ona radi isplatiti. Tijekom godinu dana, poslala je 250 prijava za posao i svaki put dobila “ne“. Nakon godinu dana joj se javio recruiter i potpisala je ugovor za američku kompaniju gdje trenutno radi kao Head of Creative.
Ima jako puno slobode da daje doprinos kakav želi davati. Stoga je u mogućnosti eksperimentirati s onime što ju zanima. Tu se javlja njezina poduzetnička priča.
Uz full time posao uspješno gradi svoj biznis gdje pomaže ženama da kažu NE bez kalkuliranja te studira psihologiju na Kingston University u Londonu.
Ivona je odlučila da je došlo vrijeme da upiše Master koji ju zanima i da ima teorijsku podlogu kako bi mogla pružiti ženama veću vrijednost.
Završila je niz edukacija poput NLP-a, Choprine edukacije za coacha, program Jovane Miljanović i razne programe koje su joj omogućile da primjeni različiti pristup prema ženama.
U roku od tri tjedna je dobila vizu i preselila se u London.
Svojim primjerom želi pokazati ženama da je ovo moguće i za njih, bez obzira što je “ovo” za njih – što je njihov London, što to one žele.
„Kada imate želju i kada vas negdje nešto vuče, idite prema tome. Ne mogu zamisliti iskreniji ili bolji prikaz ljepote nego žena koja se ne boji biti ono što je.“
“Ne dopustite svom strahu da odluči vašu sudbinu.”
Ivona savjetuje da razmislite o tome što vas zanima i što vama znači digitalni marketing, te se onda počnete raspitivati:
“Koju god priču si pričamo, to je ona priča u koju ćemo povjerovati.”
“Dopustite si biti znatiželjni. Svi smo početnici u nečemu. To gdje si sad ne mora odrediti gdje ćeš biti.
“Polagani napredak je i dalje napredak. Dopustiti si svojim tempom čitati knjigu svog života.”
Pozivamo vas da pogledate cijeli Instagram Live s Ivonom na službenoj stranici Split Tech City-ja, a više o Ivoni i njenom radu možete pronaći na njenom profilu.
Podijeli