Split Tech City je zajednica sastavljena od tvrtki, udruga, institucija, meetupa i pojedinaca koji su posvećeni razvoju tehnološkog sektora u Splitu i regiji.
Postani član
Najbolje su godine vašeg života one u kojima donesete odluku da su vaši problemi vaša stvar. Kad za njih ne optužujete majku, ekonomsko stanje ili predsjednika države. Kada shvatite da sami kontrolirate svoju sudbinu. – Albert Ellis
Zamisli samo kakvu snagu dobiješ kad odlučiš razmišljati na ovakav način!
U našoj kulturi često se suočavamo sa posramljivanjem i kontrolom ako tražimo nešto više, nešto što nam nije na dobro poznatoj, ucrtanoj ruti.
Kladim se da i ti imaš priču o tome kako te je netko ili nešto zaustavilo na putu prema ostvarenju nečega, recimo upisa željene škole, fakulteta ili posla kojeg želiš raditi…jer od toga se ne živi, to nitko ne poštuje, nećeš se zaposliti…
U paketu s emocionalnom ucjenom, koju često znaju nametnuti naši najbliži, dolazi i naša krivnja koju osjećamo znajući koliko smo vremena i truda uložili u završetak školovanja i pronalaska posla.
U današnjoj kolumni govorit ću o tome kako preuzeti odluke u svoje ruke i promijeniti svoj život iz korijena.
U radu sa svojim klijentima koji žele promijeniti posao, uočavam strah da će pogriješiti, strah da neće uspjeti, da će ih osuditi i ismijati, da će izgubiti bliske osobe.
Ipak, zapravo u pozadini tih misli stoje uvjerenja koja upravljaju njihovim životima.
Uvjerenja određuju u kojem pravcu idemo i kako tamo stižemo.
Određuju što mislimo o sebi i drugima, potiču naše samopoštovanje i vjeru u sebe, određuju kakvim životom živimo.
Uvjerenja oblikuju ponašanja te nas zapravo mogu podržavati ili ograničavati.
Svako uvjerenje u životu stvaramo tako da u mozgu napravimo „put“ – neuronski obrazac. Različite putove smo stvorili slušajući što su nam govorili odrasli koji su nas okruživali, odnosno upijajući emocije i okolnosti u kojima smo se zatekli.
Kao mali dolazimo neiskusni na svijet, naš mozak je slobodan, nije programiran (nemamo mišljenja, predrasuda i znanja).
S vremenom naša okolina programira naš mozak.
Prva iskustva stječemo u svojoj obitelji, zatim u društvu, školi, ali i kroz svoje iskustvo i prihvaćanjem ideologije od autoritativnih izvora.
Najdublja uvjerenja ograničavajućeg karaktera su ona koja se odnose na naš identitet, npr. bespomoćna sam, žrtva sam, ne vrijedim, ne zaslužujem uspjeh.
Često su to izrazi nepovjerenja, mržnje i straha usmjerene prema samima sebi, kako se ne bismo osluškivali.
Prvi korak je kognitivno restrukturiranje (mijenjanje sustava vjerovanja), tj. potrebno je osloboditi se uvjerenja koja nam ne služe (nisam dovoljno dobar, ne znam dovoljno, nije pravo vrijeme).
Rješavanje ovakvih uvjerenja zahtijeva vrijeme i napor; ona neće nestati ako samo neko vrijeme sebi ponavljaš kako vrijediš, zaslužuješ, možeš itd.
Potrebno je razvijanje vještina, sposobnosti i razumijevanja.
Istraživanja su pokazala da je naš mozak neuroplastičan – možemo uspostavljati nove neuronske mreže i živčane putove ukoliko vježbamo svoj mozak da promišlja na nove načine.
U radu s klijentima uočavam kako ne vjeruju u kognitivno restrukturiranje jer im se čini jednostavno i lako.
Navode kako im puko ponavljanje pozitivnih afirmacija neće promijeniti duboka uvjerenja. Ruku na srce, i neće! I ne trebaš to raditi.
Uđi u dvoboj sa svojim umom, stoga sljedeći put kad uočiš negativno uvjerenje, zapitaj se:
Ponekad samo jedna riječ čini razliku, npr. „Ne znam s novcem.” – „Još ne znam s novcem.”
Dodajući riječ “još” počinješ lagano destabilizirati uvjerenje kako ne znaš s novcem.
Najbolje je ovakva uvjerenja prebaciti na papir, zato uzmi bilježnicu i sedam dana prati kako reagiraš i razgovaraš sam sa sobom.
Što govoriš o sebi, svojim mogućnostima i drugima, što te zapravo sprječava da promijeniš posao/napraviš nešto što želiš?
Uđi u konstruktivnu raspravu s tim uvjerenjima, daj si oduška i navedi zašto je takvo uvjerenje besmislica.
A zatim maštaj!
Zamisli sebe bez uvjerenja (ne znam dovoljno, nije pravo vrijeme, ne vrijedim), zamisli kako se ponašaš prema sebi, prema drugima, kakav pritom stav tijela imaš i koje emocije osjećaš u tom trenutku!
Osvijesti kakve se senzacije događaju u tvom tijelu u trenutku maštanja i znaj da mozak ne razlikuje stvarnost od maštanja.
Ako u ovo ne vjeruješ, samo se sjeti što se događa u tvom tijelu kad u svojoj glavi zamišljaš negativne scenarije!
Uvjerenja su tvrđave koje se ne predaju lako, zato ih treba napadati više puta različitim sredstvima.
U ovoj kolumni tek sam zagrebala po površini uvjerenja, koja su duboka, upravljaju našim životom poput navigacije, navode nas na određena promišljanja i (ne)djelovanja.
Naravno da ćeš u trenutku preuzimanja odluka u svoje ruke osjećati strah. Tko ga ne bi osjećao? Dobro je ponekad ga osjećati!
Strah ne govori da si kukavica nego čovjek od krvi i mesa. Poslušaj što ti strah govori, zapiši to na papir, porazgovaraj sa strahom (ne, nisi skrenuo/la ukoliko to učiniš, dapače) i vidi kamo te strah (ne) vodi.
Priznaj sebi istinu – koliko si samo mogućnosti propustio/la krijući se iza straha od osude i kritiziranja?
Zagrebi dublje, otkopaj svoja uvjerenja koja stoje ispod straha i laganim korakom pokušaj zadobiti svoje odobravanje.
Imaš vremena za promjenu ako promijeniš uvjerenja koja ti ne služe.
Posjeduješ sve što je potrebno kako bi ostvario/la svoj poziv, zato idemo na noge lagane!
Zakorači već sutra laganim korakom izvan zone komfora za bolje sutra!
Fotografije: Bruno Dubravec
Podijeli
