Ako nisi siguran zašto se osjećaš ljuto, gledaj na ljutnju kao na ledenjak. Velik dio ledenjaka je skriven ispod površine vode.

Ljutnja je već dugo jedna od velikih tema u stručnom psihoterapeutskom području, no ne intrigira samo psihoterapeute, već i umjetnike i stručnjake u raznim industrijama.

Opjevali su je Rolling Stonesi, oslikao veliki El Greco jos 1600. godine, Oasis je svijet osvojio stihovima Don’t look back in anger, a film Bijes pod kontrolom s Jack Nicholsonom i dalje je hit naslov iako je prošlo 20 godina otkad je prikazan prvi put.

Pod izvornim naslovom filma “Anger Management” (kontroliranje gnjeva) podrazumijeva se terapija koja pomaže ljudima kako naučiti kontrolirati svoje nezadovoljstvo, a velike kompanije u inozemstvu osiguravaju svojim zaposenicima posebne psihoterapeutske timove koji im pomažu nositi se s ovom jakom emocijom. 

Idemo za početak reći kako osjećaji nisu dobri ili loši, kako su često zarazni i kako dolaze najčešće u miješanom obliku (ruku pod ruku dolaze ti strah i bijes kad si ugrožen/a).

Ljutnja je “emocionalno stanje koje varira u intenzitetu od blage iritacije do intenzivnog bijesa” i važno je naglasiti kako ne doživljavamo svi isti intenzitet ljutnje.

Ljutnju kao emociju zapravo trebamo shvaćati kao sekundarnu emociju koja „maskira” primarne emocije, a to su – strah, sram ili krivnja.

Pa kada ljutnja onda postaje problem? Ljutnja postaje problem kad se prečesto događa, traje dugo, kad te preuzme i postane jača od tebe, zatim preraste u agresivnost i poremeti ti odnose na privatnom i poslovnom planu.

Kako nastaje ljutnja? Kakve misli pokreće ljutnja?

Svaka emocija nastaje iz našeg odnosa sa samima sobom ili s okolinom, a dodatno su potkrijepljene našim mislima i uvjerenjima koje imamo o sebi i okolini. Upravo zato okidače za ljutnju možemo podijeliti na unutrašnje i vanjske.

• Vanjski: problemi s drugima (npr. netko iznosi negativno mišljenje o tvom učinjenom poslu ili te usporavaju rad/greške kolege), stresne situacije i događaji kojima si izložen/a, nedostatak vremena za sebe (opuštanje, zabavu, učenje), materijalni problemi…

• Unutarnji (misli, sjećanje, brige…): npr. imamo negativna iskustva iz prošlosti pa sad imamo očekivanja da će se u sličnoj situaciji ponoviti…

Kad si ljut/a, teško se možeš koncentrirati, misliš najgore o drugima, a nerijetko i o sebi, zatim započinješ izražavati tipične ljute misli glasno: „Ne poštuješ me!”, „Ne razumiješ, uvijek se ovako ponašaš!”, „Ti si kriv/a!”, a zatim počne i žešće verbalno vrijeđanje.

Razlozi zbog kojih potiskuješ ljutnju?

Snažni osjećaji često su odraz nezadovoljenih potreba, zato je važno steći bolji uvid u svoje potrebe kako bi ih počeo/la zadovoljavati.

Probaj svoju ljutnju (ali i sve ostale osjećaje) više promatrati kao znak, a manje kao problem. Evo neki od razloga zašto potiskuješ ljutnju i ne želiš je shvatiti:

– želiš da ljudi o tebi misle sve najbolje (a upravo to ne ostavlja prostora za izražavanje ljutnje), zato vjerojatno potiskuješ većinu svojih osjećaja

– bojiš se izgubiti ljude do kojih ti je stalo

– imaš jaku potrebu za kontrolom, a ljutnja je najmanje racionalan osjećaj kojeg je najteže kontrolirati

– pretjerano si samokritičan/na i zabrinut/a zbog budućnosti, umjesto da uživaš u sadašnjosti

– u djetinjstvu je bilo zabranjeno iskazati ljutnju (kakve si poruke dobivao/la kao dijete u vezi izražavanja ljutnje?)

Kako se nositi s ljutnjom?

Ako ti je ova kolumna osvijestila znakove i simptome potisnute ljutnje, evo nekoliko savjeta kako se nositi s ljutnjom.

1. Izrazi svoju ljutnju jasno, a ne glasno i agresivno: kad si u konfliktu s nekom osobom (bilo s partnerom/icom, bilo s kolegom) probaj koristiti „ja-rečenice”, umjesto „ti-rečenice”. Npr. „Ja sam ljut kad ne ispoštuješ rokove”, a ne „Ti si stvarno nemoguć/a, ljutiš me jer ne poštuješ rokove”. Koliko god bilo teško za prihvatiti, znaj da si ljut/a zbog svojih tumačenja tuđih ponašanja, a ne zbog drugih ljudi!

2. Razlikuj jačinu ljutnje: ako je osjećaj ljutnje vrlo jak, probaj izbjeći razgovore s osobom na koju si ljut (možda čak i s osobom u tvojoj blizini) Umjesto toga probaj fizički izraziti ljutnju (odradi naporni trening, udari ili vrišti u jastuk). Fizički izraziti ljutnju ne znači da je u redu uništavati stvari oko sebe ili pak sebe. Nije u redu bacati mobitel, razbijati stvari oko sebe ili udarati šakom od stol ili zid te tako sebe ozlijediti!

3. Zapamti da ne moraš uvijek biti ljubazan/na i simpatičan/na: tvoja osobnost je puno više od toga, zato si dopusti izražavanje straha, uzrujanosti ili ljutnje. Sve su to emocije za ljude! Ako ne izražavaš svoju ljutnju zato što se plašiš da ćeš povrijediti osobu s druge strane, znaj da je moguće pronaći načine koji ne podrazumijevanju „viku i istresanje” ljutnje na neku osobu, samo ih je potrebno uvježbati (ja-rečenice).

4. „Što ako poludim, izgubim kontrolu i učinim nešto zastrašujuće?” A što ako se to ne dogodi? A što ako postoji fin način na koji mogu izraziti svoju ljutnju? A što ako je i ljutnja prirodna emocija s kojom su se svi pojedinci upoznali?  Dugotrajno potisnuta ljutnja može izgledati zastrašujuće, ali njena snaga će se smanjiti ako joj dopustiš da izađe na površinu, umjesto da se boriš s njom.

Za kraj…

Za kraj se prisjetimo one rečenice o ledenjaku s početka teksta. Ledenjak je zapravo dobra metafora ljutnje. Ljutnja je snažni osjećaj te je odraz nezadovoljenih potreba koje su zakopane, tj. nisu vidljive na prvu.

Iza tvoje ljutnje vjerojatno stoji potreba za poštovanjem, uvažavanjem i prihvaćanjem.

Ljutnja je vremenski najkraća emocija, ali ukoliko je ne naučimo izraziti na prihvatljiv način, njene posljedice mogu biti ozbiljne. Zato prije svega nauči prepoznati svoje osjećaje, a zatim ih i izraziti.

Odbaci misli koje ti govore kako ćeš poludjeti zato što prihvaćaš i proživljavaš ljutnju jer veća je vjerojatnost da će se to dogoditi ukoliko je nastaviš potiskivati.

Najbolji način izražavanja osjećaja je razgovor s prijateljem/icom, partnerom/icom ili terapeutom.

Važno je imati osobu koja će te samo saslušati. Upravo ovo dijeljenje znači i oslobađanje osjećaja.

Jedna moja klijentica nedavno je opisala kako potisnute riječi i osjećaje promatra kao pijesak koji ostaje u stomaku. Jedno zrno neće puno promijeniti, ali više njih mijenja puno toga na gore.

Ljutnja i ostali neizraženi osjećaji pohranjuju se u tvome tijelu u obliku tjeskobe, napetosti koje s vremenom počinju utjecati na tvoje fizičko zdravlje.

Zato prepoznaj potisnute osjećaje, osluškuj tijelo i izrazi riječima točno ono što osjećaš i ne zaboravi činiti ovo svaki dan. 🙂

P.S. Savjet za prijatelja/icu koji je prepoznao svog Ljutka i sherat će s njim/om ovu kolumnu: Nikad im ne govori: “Smiiiiri se, ne deri se!” Realno, tko se ikada od takvih riječi smirio? 🙂