Split Tech City je zajednica sastavljena od tvrtki, udruga, institucija, meetupa i pojedinaca koji su posvećeni razvoju tehnološkog sektora u Splitu i regiji.
Postani član
U ovo doba godine velik broj zaposlenih kreće na godišnji odmor.
Prema Ustavu Republike Hrvatske svaki zaposlenik ima pravo na tjedni odmor i plaćeni godišnji odmor.
To pravo poslodavci uglavnom poštuju, a u nastavku teksta pročitaj o tome kako nekad sami sebi uskraćujemo pravo na godišnji odmor radi svojih uvjerenja i osjećaja.
Ako gledamo s pravne strane, godišnjim odmorom osigurava se temeljni cilj istog – omogućiti radnicima ostvarivanje sigurnosti zaštite zdravlja i radne sposobnosti.
Svrha odmora je “punjenje baterija” kako bismo, kad se vratimo na posao, bili što produktivniji i motiviraniji za nastavak rada.
Drugim riječima, mi bismo se kao radnici trebali psihički i fizički odmoriti od radnih zadataka i radne okoline.
Posao često doživljavamo kao sastavni dio svog identiteta, a nekim ljudima je posao zapravo centralna stvar u životu.
Sigurna sam da je većina ljudi dobro upoznata s pojmovima sindroma izgaranja na poslu, poznatijim kao burnout, i radoholizma.
Burnout nastaje kad smo u dužem periodu izloženi kroničnom stresu i pritisku. Dobro je znati da nam tijelo šalje signale fizičke i emocionalne iscrpljenosti, stoga je izuzetno važno osvijestiti takve signale te naučiti kad je vrijeme za odmor u punom smislu te riječi.
Radoholičar je, pak, osoba koja se u potpunosti posvećuje trajnom i upornom radu, ovisnik o radu, koji ne može bez rada, kojemu je rad strast.
U pojedinim društvima radoholizam je čak društveno poželjna osobina, npr. u Japanu, gdje mnogo ljudi umire od prekovremenog rada, imaju i poseban termin za to – karoshi.
Ovo nije kolumna o karoshijima, nego o tebi koji/a misliš kako preko godišnjeg moraš barem malo raditi kako ne bi ispao/la iz ritma.
Živimo u vremenu kad se sve više živi u umovima nego u tijelima. Jednostavno nismo usredotočeni, prisutni u trenutku, odnosno sve više zanemarujemo svoje osjećaje i živimo nesvjesno.
Odgovori iskreno: kako ćeš ti provesti svoj godišnji?
Hoćeš li se uistinu odmaknuti od poslovnog maila i poslovnih profila? Hoćeš li godišnji iskoristiti kao priliku za popravak/doradu nečega ili ćeš možda pripremiti teren za jesen?
U radu s klijentima sve više primjećujem da se i godišnji odmor pretvara u popis obaveza koje se moraju izvršiti.
Popis je dugačak i nerijetko na njemu najviše energije uzimaju stvari koje tu možda i ne bi trebale biti.
Čini mi se da se sve više pretvaramo u generacije koje se nakon godišnjih odmora suočavaju s umorom.
Sve više ljudi jednostavno se ne može opustiti i prestati razmišljati o poslu iako su svjesni da bi bilo dobro stati i uzeti vrijeme samo za sebe.
Takvi ljudi će u svojim glavama samo vrtjeti film kako se moraju odmoriti i opustiti – jer i to se mora!
Zašto i kako smo to sebi dopustili? Uvijek ima i uvijek će biti toliko toga što trebamo obaviti, a garanciju za sutrašnji dan nemamo.
Ako si i ti među onima koji lako upadaju u zamku pravila koje društvo voli nametnuti, možda je vrijeme da se zapitaš što te sprječava da ne radiš ništa i od koga si tu ulogu preuzeo/la.
Jesi li preuzeo/la obrasce ponašanja svojih roditelja? Što je u zapravo u pozadini uvjerenja „moram raditi” ili „lijen/a sam ako ne radim”?
Sjedni u miru i razmisli o ovim pitanjima:
Ako si osoba koja se teško odmara na godišnjem odmoru, bilo bi korisno kad bi ovaj godišnji odmor probao/la iskoristiti kao priliku da primijetiš kako si, gdje si i što ti je potrebno za ostatak godine.
Probaj povezati odmor s malim, a tako velikim, stvarima poput izlaska/zalaska sunca i šetnje u prirodi, uživaj u dodiru mora i okusima koje nosi ljeto.
Ukratko, vježbaj svjesnost uz pomoć svojih osjetila jer odmor je u malim, gotovo neprimjetnim, stvarima.
Odredi vrijeme u danu kad ćeš se isključiti sa svih mreža i otploviti u svoje misli i osjećaje, uzmi to vrijeme samo za mir i tišinu.
Prošli je tjedan naš kolumnist Toni Vitali održao sjajno predavanje Osnove investiranja za malog čovika, na kojem je naveo da su najisplativije investicije one nefinancijske, odnosno investiranje u zdravlje i obrazovanje.
Drago mi je da je Toni to spomenuo jer bih se nadovezala kako investiranje u zdravlje nije samo investicija u liječničke preglede (koji su isto tako dio liste preko godišnjeg odmora), lijekove i teretane, nego investicija u mentalno zdravlje, odnosno u psihoterapiju, koja je danas postala gotovo nužnost modernog društva.
Za započinjanje psihoterapije je potrebna samo želja za promjenom, a koštat će te tvojih nepotrebnih uvjerenja i obrazaca ponašanja koja ti ne idu u korist.
Ako si čitajući ovu kolumnu shvatio/la da je vrijeme za dublje razumijevanje sebe, kreni na psihoterapiju nakon što se isključiš na godišnjem – kako bi se uključio/la!
Želim ti što više glasnog smijanja i uživanja u dugom, toplom ljetu!
Podijeli
