Zamislimo sljedeći scenarij: odradio/la si važan zadatak na poslu kako treba i sutra ga moraš prezentirati šefu. Odlaziš kući, ali i dalje si zabrinut/a kako će to proći kod šefova ili smatraš da je tvoj tim mogao doraditi neke sitnice u zadatku. Ne odmaraš, pališ laptop i prolaziš još jednom kroz zadatak, naravno, ovaj put nakon što si došao/la doma.

Prepoznaješ li se u ovim rečenicama? Ako smatraš da tvoji napori nisu dovoljno dobri, teško podnosiš vlastite pogreške ili smatraš da uvijek sve trebaš imati pod kontrolom, uvijek biti ugodan/na ili da uvijek možeš malo bolje, nastavi čitati ovu kolumnu!

Što je perfekcionizam?

Definicija perfekcionizma među stručnjacima nije još usuglašena, no možemo reći da perfekcionizam ima dva aspekta.

Prvi je da postavljaš nerealna očekivanja od sebe, drugih ili života, a drugi je da brineš previše o malim nedostacima kod sebe ili u svojim postignućima.

Perfekcionisti se fokusiraju na male nedostatke i pogreške te su skloni potonuti zbog jedne beznačajne pogreške, koja i nema neki utjecaj. 

Dva tipa perfekcionista

Adaptivni perfekcionisti imaju vrlo visoke osobne standarde, vole red i organizaciju, ali dopuštaju si pogreške te prepoznaju svoja ograničenja. Često nisu opterećeni time da sve more biti savršeno, a kada obave zadatak, dopuštaju si zadovoljstvo obavljanjem istoga.

Neadaptivni perfekcionisti isto tako postavljaju vrlo visoke standarde, no njihovi ciljevi su nedostižni. Oni se vode idejom kako sve mora biti apsolutno savršeno te ne prihvaćaju rezultat koji nije savršen. Prema sebi i drugima su izuzetno kritični, stoga nisu u stanju uživati u aktivnostima niti u produktima svoga rada.

Možemo reći da osobe koje su adaptivni perfekcionisti pokreće želja da se što više približe idealnoj slici sebe, dok su neadaptivni perfekcionisti motivirani nastojanjem da se što više odmaknu od neprihvatljive ili nepoželjne slike sebe.

Kako prepoznati perfekcionizam kod sebe?

Perfekcionizam se iskazuje u načinu kako razgovaraš sa sobom.

Ako si jedna od onih osoba koja često koristi riječi poput “moram/trebam”, razmišljaš na način “sve ili ništa”, onda zasigurno upadaš u zamku perfekcionizma.

Perfekcionistički unutarnji govor tjera te da budeš bolji/a, da postigneš više; to je govor koji će o odmoru pričati „moram se odmoriti”.

Ovakav način govora pokušava te uvjeriti kako tvoja osobna vrijednost ovisi o vanjskim čimbenicima, kao što su status, novac i prihvaćanje od strane drugih (koliko si voljen/a i ljubazna osoba). Ovakav način govora potiče kronični stres i pregorijevanje na poslu. 

Kako napustiti perfekcionistički govor i razmišljanje?

Perfekcionisti su skloni ruminiranju, pri čemu su jako dobri u nizanju kritika.

Ako se prepoznaješ u tome, sljedeći put se pokušaj zaustaviti i razmisliti što je dobro napravljeno u toj situaciji. Zapiši stvari na papir, stavi pluseve i minuse; vidjet ćeš da ćeš shvatiti kako nije sve baš tako crno!

Možeš i pratiti svoje misli tjedan dana i zabilježiti sve slučajeve u kojima koristiš “moram/trebam” razmišljanje ili “sve ili ništa” razmišljanje, a zatim probaj zabilježiti protuizjave.

Npr.

Moram ovo učiniti kako treba.  — Učinit ću najbolje što mogu.

Ne smijem pogriješiti. —- U redu je praviti pogreške.

Sve je ovo krivo. — Nije sve krivo, postoje dijelovi koji su dobri, a neki traže doradu.

Odustajanje od perfekcionizma 

Perfekcionizam znači postaviti visoke standarde i očekivanja, bez dopuštenja za pogrešku, frustraciju ili ograničenja u postizanju nekog cilja, što te može gurati u pretjerani rad ili preopterećenje do te mjere da više nemaš vremena za vlastite potrebe. 

Ono postaje problem kada postane prepreka miru i kada svoju vrijednost mjeriš prema društvenim očekivanjima (koliko sam postigao/la?).

Svrha života je u učenju, prihvaćanju sebe, ali i pogrešaka koje su sastavni dio učenja i bez njih nema napredovanja. Ako si u slučaju pogreške sklon/a samokritičnosti i samoomalovažavanju, probaj osvijestiti svoj unutarnji govor i zaustavi se na vrijeme.

Isto tako, ako si tip osobe koja, kad ostvari svoje ciljeve, te iste proglasi nedovoljnima, zaustavi se i zapitaj bi li takvu stvar rekao svom prijatelju?

Što si veći perfekcionist, to ćeš češće biti anksiozan/na.

Prestani preuveličavati značaj malih pogrešaka, odustani od krutosti prema sebi i probaj svaki dan učiniti barem jednu stvar u kojoj uživaš.

Odustajanjem od perfekcionizma dopustit ćeš sebi više zadovoljstva, odmora i smijeha u životu, zato probaj uživati u procesu stvaranja, a ne samo u uspjesima.