Perfekcionizam – ubojica produktivnosti

Točno se sjećam svojih studentskih dana i ispitnih rokova – napravim plan učenja, držim ga se više-manje uspješno, revno podcrtavam većinu teksta (sve je bitno!) i onda dva tri dana pred sam ispit – odjavim ga! Razlog: nisam zadovoljna kako sam naučila, može to puno bolje, šteta mi je upisati sada ocjenu 2/3 i pokvariti si prosjek, itd.

Onda pričam s nekoliko kolega koji su površno učili, izišli na ispit, dobili 2, cijeli sretni grabe dalje, a ja ostajem na istom predmetu još narednih tjedana, mjesec dana, koliko god… glupača!

Zašto to sebi radim(o)?

Neću pogriješiti ako kažem da je velik broj ljudi svoju težnju za savršenstvom izbrusio do savršenstva.

Perfekcionizam nas je okupirao do te mjere da se bojimo ponuditi „samo dobro“ rješenje. Radije ga uopće ne ponudimo, kao u primjeru ispita s početka. Doduše, u tom primjeru to čak i ne stvara toliki problem jer rokova je, srećom, dovoljno pa se ispit položi kad-tad, ali u poslovnom svijetu kada radite na nekom projektu za klijenta i imate unaprijed dogovoren jedan rok jednostavno ga morate poštovati.

Kada vas klijent kontaktira, nekad i prije vremena, kako bi vidio u kojem se smjeru razvija posao nedopustivo je držati ga na čekanju dok vi “lickate” rješenje. Na to zaboravite! Klijentu ćete morati ponuditi ono što imate, koliko god nesavršeno to bilo.

Posljedice perfekcionizma

U nekim stvarima je poželjno biti perfekcionist i napraviti nešto savršeno, ali ne smijemo u svim životnim pothvatima težiti perfekcionizmu, jer će nas taj strah od pogrešaka emocionalno potrošiti, stvoriti tjeskobu, a u konačnici dovesti čak i do neuspjeha!

Zbog toga što mislimo da nismo spremni i čekajući pravi trenutak propuštamo brojne dobre prilike.

Znanstvenici s kanadskog Sveučilišta došli su do spoznaje da perfekcionizam ugrožava ljudsko zdravlje na jednak način kao što to čine i druge štetne navike poput pušenja ili pretilosti.  Isto tako, perfekcionisti su češće na bolovanju te su skloniji psihičkim poremećajima i nesanici.

“Savršenstvo ne postoji; shvatiti ga pravi je trijumf ljudske inteligencije, a htjeti ga postići najopasnija je od svih ludosti”,

izjavio je francuski dramatičar i romanopisac Alfred de Musset.

Kako ga pobijediti?

Stvarno ne znam! S obzirom da se i sama još uvijek borim s tim – nekad pobijedim ja, u većini slučajeva on, glupo mi je davati vam neke savjete. 🙂

Premda, trenutno sam ja u vodstvu jer sam odlučila s vama podijeliti ovaj tekst iako nije savršen. 🙂

Stručnjaci kažu da je nužno izbaciti iz glave stav “sve ili ništa” i prihvatiti činjenicu da niti jedan uspjeh nije došao bez prethodno doživljenog (i preživljenog!) neuspjeha. U skladu s tim, treba slaviti svaki napredak, pobjedu pa i neuspjeh.

Nadalje, nužno je postaviti realne ciljeve i dati sve od sebe kako bi ih ostvarili, ali isto tako biti spremni na moguće pogreške.

Lakše reći nego učiniti? Slažem se, ali ipak vrijedi probati. 🙂

Zaključak

Ne dopustite… krivo … ne dopustiMO perfekcionizmu da nas zakoči.

Dok mi čekamo da nešto napravimo savršeno vrijeme, nažalost, ne čeka. Rokovi prolaze, a nečija tuđa rješenja (puno lošija od naših) su prihvaćena i ostvaruju dobre rezultate!

Bolje ponuditi i lošije rješenje nego nikakvo. Savršeno ionako nitko nema vremena čekati!:)

P.S. šefe ako ovo čitaš strpi se još malo za onaj projekt, još uvijek nije spreman za prezentaciju! (it’s got to be perfect) 🙂

Očito nikad neću naučiti… 🙂

Podijeli

O autoru

Tina Tomičić

Ljubiteljica pisane riječi i kreativka koja sve svoje misli stavlja na papir. U skladu s tim, rijetko ćete me vidjeti bez rokovnika. Život mi je neiscrpno vrelo inspiracije, a njegova nepredvidivost jak motiv za isti. Iako više volim knjige oduvijek živim u svom filmu. :) Najdraži citat mi je: "Samo ludi i usamljeni si mogu priuštiti da budu ono što jesu. Usamljeni jer im se nitko ne mora sviđati, a ludi jer ih nije briga!" (Bukowski)