Split Tech City je zajednica sastavljena od tvrtki, udruga, institucija, meetupa i pojedinaca koji su posvećeni razvoju tehnološkog sektora u Splitu i regiji.
Postani član
Područje dizajna radikalno se mijenja i širi. U praksi, dizajn više nije ograničen na svijet materijalnih i digitalnih proizvoda, već se proteže na definiranje pojedinaca i razvijanje online identiteta te rješavanje potreba društva.
Kao takav, u pozadini povlači i definira pitanje današnjeg stanja uma svih nas, tebe, mene, susjeda…u ulozi korisnika i potrošača.
Ovu činjenicu je neizbježno povezati s današnjom epidemijom narcizma u društvu, koje se posljedično proteže u svim granama dizajna i vizualnih komunikacija.
Moderno društvo u kojem živimo se sve češće proziva narcističkim, a tome ide u prilog istraživanje provedeno od 1963. godinem, kad su adolescente pitali smatraju li se važnima.
Tada ih je samo 12% odgovorilo potvrdno, a 30 godina kasnije taj je postotak porastao na simpatičnih 80%.
Porast narcisoidnosti možda možemo pripisati zapadnoj kulturi, medijima, odgoju i društvenim mrežama.
Možda su selfiji doprinijeli razvoju ovog psihološkog stanja, a možda su samo pomogli otkriti zatomljeni dio ljudske sebičnosti.
Kako god, situacija je takva da smo kao društvo sve fokusiraniji na svoju sliku i dobrobit.
Da se lakše razumijemo kroz ovaj članak, ukratko ću definirati pojam narcizma.
Narcizam je osobina bazirana na ekstremnoj usredotočenosti na svoju konstruiranu sliku, a opstaje kontrolom svog okruženja, pa čak i šire.
Neki ga zovu poremećajem ličnosti, a drugi mehanizmom preživljavanja upravo zbog potrebe za kontrolom da se prikaže što poželjnijim i prihvaćenijim.
Postoji u spektru od zdravog (tj. malo samoljublja i samopouzdanja) do patološkog (tj. opsjednutost sobom i nedostatak empatije).
Svi imamo dozu narcisoidnosti u sebi, samo se razlikujemo po dijelu spektra u kojem se nalazimo.
Naravno, ovo je površina kompleksne slike osobine, ali je dovoljno da popratiš problematiku narcizma u dizajnu.
Iako narcizam u globalu ima negativnu konotaciju, ne mora nužno biti takav.
Kaže se da je narcizam totalna koncentracija na sebe i nemar za druge, ali ono što je manje popularno široj javnosti je sam paradoks narcizma.
Naivno bi bilo zaključiti da se narcizam zanima samo za sebe i pri tom garantirati da smo popili svu pamet ovog svijeta.
Narcizam ima veći fokus na društvo nego na samog sebe.
On sebe stvarnog ne poznaje, već se vidi kroz društvo i u potpunosti mu je ovisan. Da bi opstao u društvu, mora poznavati ljude, što ih motivira, koje su im potrebe, koje su im brige, što ih veseli…
Ovdje povlačim paralelu s dizajnom:
Uspješan dizajn mora poznavati svoju publiku, korisnike, njihovu motivaciju, probleme…kako bi što efikasnije prenio informaciju ili izvršio neku svoju funkciju.
Na osnovu ovoga uzmimo obje strane medalje narcizma i pogledajmo ga kroz prizmu dizajna.
Prije svega, uzmimo u obzir da bilo kakav oblik dizajna sebi za cilj ima zadovoljiti potrebe svojih korisnika, potrošača ili sljedbenika.
Negativni aspekti narcizma u dizajnu se primjećuju u radovima koncentriranim isključivo na svoje postojanje.
Tako uzmimo za primjer brendove koji pričaju samo o sebi, hvale se svojim postojanjem i internim uspjesima.
Narcisoidni UX/UI dizajn prepoznajemo prema nizu nepotrebnih obavijesti, poput one da si upravo trepnuo, sve kako bi aplikacija ukazala na postojanje sebe same, ili će biti neviđeno kreativno dizajnirana toliko da postaje neupotrebljiva.
Dizajner će biti ponosan na svoju posebnost i kreativnost, vjerojatno primiti pohvale, ali će u potpunosti promašiti svrhu dizajna i njegove uloge.
Još jedan od samoživih primjera aplikacije je ona koja “pomaže” korisniku otključati vrata auta tako da mora izvući mobitel iz džepa, pokrenuti ga, potražiti aplikaciju i stisnuti botun za otključavanje jer, kao, nije jednostavno otključati vrata samo pritiskom botuna na ključevima.
Narcisoidni dizajn može na prvu privući pozornost i divljenje, ali na duže staze se urušava. Posebice kad uvrstimo povećanje narcizma u društvu okupiranom svojim problemima.
Korisnike i potrošače ne zanimaju tvoje postojanje niti tvoje potrebe.
Njih zanima što će oni dobiti od tebe i s čime će se poistovjetiti, a da je u kategorijama: bolji status, samopromocija, informiranost, funkcionalnost praćenja hrkanja noću ili ušteda vremena pri online trošenju novaca na stvari za koje misle da im trebaju.
Pozitivni aspekt u ovoj priči nosi svijest o fundamentalnoj ulozi dizajnera u odnosu na njegovu publiku i korisnike.
Bilo da si u struci dizajna ili posjeduješ svoj proizvod, ključno je imati na umu što točno skupina ljudi, na koju ciljaš, treba i traži od tebe. Makar ti motivacija dolazila iz vlastite potrebe za prihvaćanjem i opstankom u društvu.
Samo neka tvoj narcizam nije veći od narcizma tvojih korisnika i potrošača!
Podijeli
