Split Tech City je zajednica sastavljena od tvrtki, udruga, institucija, meetupa i pojedinaca koji su posvećeni razvoju tehnološkog sektora u Splitu i regiji.
Postani član
Evo me opet, ležim na krevetu, bez obaveza, školska godina je po ne znam koji put završila, i sve je mirno, osim nečega što nije bilo tu svih onih prošlih ljeta – neki hladan i pomalo neugodan osjećaj.
Stres i nesigurnost.
Koliko god se potrudio, neke stvari su izvan moje kontrole i na njih ne mogu utjecati, no žarko želim i osjećam da mi je potrebno vratiti svoj mir.
Mogu imati kontrolu nad cijelim brodom, ali ne mogu utjecati na morske struje i vjetar.
Jednostavno rečeno, naš krug kontrole je iznimno mali pa, kad je nešto ili neka posebna osoba izvan tog kruga utjecaja, to donosi ogroman stres i nelagodu.
Tako se bojim što dolazi sutra umjesto da uživam u ovome što je danas, jer sutra ne mora ni postojati. U jednom trenutku smo tu, u drugome nismo, i to je prirodno.
Ako gledamo samo sve što može biti bolje, na primjer odnosi s ljudima, novo auto, nova kuća, novo nešto, tada gubimo vezu s realnošću i ulazimo u utrku miševa.
Ta utrka je kao kockanje; kad jednom dođe takav mindset, teško ga je izmijeniti. Nažalost, ovakva utrka nikad ne završava jer će uvijek postojati netko tko ima više od vas.
Jedini način da se iz ove zamke izvuče jest odustati.
Ljudi su po prirodi socijalna bića, zbog čega se konstantno uspoređujemo s drugima kako bismo si dali neku mjeru takozvanog uspjeha i vrijednosti. Ipak, ovo je potpuno krivo iz više razloga.
Za početak, uvijek ćete gledati što nemate, a ne što imate. Zašto? Zato što ako druga osoba nema nešto što vi imate, vi to nećete primijetiti – jer ta osoba to jednostavno nema.
Također, tada smo podložni ogromnom vanjskom utjecaju. Na primjer, neka bliska osoba dobije auto bolji od vašega, vi ćete mu čestitati, no jedan dio vas će unutra umrijeti jer vidite da netko ima nešto što vi nemate, takoreći zavidite toj osobi.
Možda smatrate da nije nešto zaslužila, no zapamtite da se ta osoba možda morala odreći nečega drugog kako bi to imala. Niti jedna stvar ne dolazi besplatno u život, svaka se mora zaslužiti.
Tu ulogu, naravno, igra i malo sreće, odnosno to koje karte će vam biti dane u ruku da s njima igrate.
Ovdje nije poanta da se žalite da ste dobili loše karte, već da napravite najbolje što možete s njima jer svaka karta je jedinstvena i nitko drugi u svijetu je nema nego vi.
Zato nema potrebe uspoređivati se s drugima jer svatko je poseban na svoj način, nema istih karata u dvije osobe pa je to kao uspoređivanje krušaka i jabuka. Možemo naći načine da vidimo koje su bolje, primjerice da ih izvažemo, no hoće li nam težina krušaka i jabuka stvarno reći što je bolje?
Ne, kruške mogu biti teže, ali trule, dok jabuke mogu biti lakše i slatke. Po toj logici onda su nam bolje trule kruške? Ovo je stvarno jednostavan primjer, no on seže puno dublje u ljudsko ponašanje nego što mislite.
Već se u školi natječemo svatko protiv svakoga. Primjerice, da sam htio upisati Elektrotehničku školu Split prošle godine, ne bih mogao jer su bila potrebna 74 boda. Ove godine ih treba 71 pa bih upao da sam odlučio upisivati tu školu i da sam imao priliku upisivati ove godine, a ne prošle.
Ja sam svakako upisao ono što sam želio, no poanta je da mi je dana karta da sam rođen 2007. godine i da su mi roditelji odgodili jednu godinu jer sam bio na prijelazu i imao bih manje od 6.5 godina kada bih krenuo u školu, a isto tako za upise na faks.
Državna matura nije test, to je natjecanje tko može bolje, nije bitno koliko točno riješiš, bitno je koliko je maturanata riješilo gore, a koliko bolje od tebe.
Ovakve nas situacije prate tijekom života – prijave za posao, tko dobiva promociju, koju školu možeš upisati? Tako da je osjećaj natjecanja realan, pogotovo kada od mlade dobi sudjelujete u njemu kroz školovanje.
Nažalost, rješenje ovog problema se razlikuje od osobe do osobe te jednoj osobi može biti beskorisno, dok drugoj može jako pomoći.
Ono što mogu reći jest da pokušate; kad se probudite, 10 minuta razmišljajte o onome što sve danas imate, a ne o tome što sve želite imati i što se bojite izgubiti.
Budite zahvalni na onome što imate, počevši od osnova (hrana, piće, krov nad glavom) i krenite se granati od toga; brzo ćete shvatiti koliko toga zapravo imate, a da se toga ni ne sjetite, možda ni na mjesečnoj bazi.
Shvatite što ste sve imali tek kad to više nemate…
“Worrying does not take away tomorrow’s troubles, it takes away today’s peace.”
Unknown
Posvećeno Jerku i Nevenki Viljac
Fotografije: Viktor Viljac powered by Midjourney
Podijeli
