Hrvatska ima jedan od najnaprednijih zakona o kibernetičkoj sigurnosti na svijetu — barem na papiru. U praksi su građani i mala poduzeća prepušteni sami sebi. Upravo iz tog jaza rodila se Carbophile Grupa, mlada udruga čiji je veliki uzor američki Electronic Frontier Foundation, a ambicija jasna: tražiti institucionalne promjene, otvarati međunarodna partnerstva i podizati hrvatsku kibernetičku sigurnost na svjetski standard. Drago nam je što su svoje mjesto pronašli upravo u Split Tech City zajednici.

Predstavite nam u kratkim crtama svoju udrugu. Tko ste i kako je sve počelo?

Mi smo Carbophile Grupa, udruga s ciljem unapređenja kibernetičke sigurnosti u Hrvatskoj do svjetskih standarda. Naš je povod dvostruk: slaba nacionalna infrastruktura za kibernetičku sigurnost te manjak nezavisnih građanskih zajednica koje bi potaknule promjenu.

Glavni nam je uzor američki Electronic Frontier Foundation. Iako imamo udruge kao što je Centar za sigurniji internet, koji će savjetovati ljudima da koriste jaču lozinku, nismo imali nikoga tko bi tražio institucionalne promjene ili međunarodne partnere.

Naš naziv dolazi od kemijskog pojma za tvar koja ima afinitet prema ugljiku. Ugljik nam je daleko najdraži element: najtvrđi je prirodni materijal u obliku dijamanta, jedan je od rijetkih nemetala vodiča za struju te je temelj života na Zemlji. Poput ugljika, mi ciljamo biti „naj” i prvi u svojoj industriji.

Kako biste opisali trenutno stanje kibernetičke sigurnosti u Hrvatskoj?

Rekao bih da smo trenutno nekakav „tigar od papira”.

Što se tiče samih zakona i pravilnika, među prvima smo u svijetu. Hrvatska je jedna od prvih država koja je prenijela (transponirala) europsku NIS 2 direktivu u zakon, koji je bez sumnje jedan od najnaprednijih na svijetu.

Nažalost, u praksi se te stvari ne primjenjuju. Imamo tijela kao što je nacionalni CERT, no građani i mala poduzeća ostavljeni su da se bore sami za sebe. Država djeluje reaktivno kada je već prekasno, umjesto da proaktivno sprječava incidente.

Na koje ste projekte i suradnje najponosniji?

Još smo relativno novi, pa nemamo velik katalog obavljenih projekata, a mnoge tekuće još ne mogu otkriti. Uspostavili smo partnerstva s raznim tvrtkama iz industrije, uključujući Yubico, no to se (barem trenutno) većinom vrti oko našeg unutarnjeg ustroja, a ne vanjskog utjecaja.

No vrlo uzbudljiv projekt na kojem radimo jest povezivanje Hrvatske s međunarodnim CVE sustavom koji služi za razmjenu informacija o ranjivostima u softveru. Naime, trenutno smo u razgovorima s ENISA-om, Agencijom Europske unije za kibernetičku sigurnost, kako bismo potencijalno postali regionalni autoritet za njihovo numeriranje.

Koje tehnologije i alate koristite u svom radu?

Nažalost, nema ničeg uzbudljivog kao u filmovima. Uglavnom se koristimo uobičajenim uredskim alatima poput e-maila, programa za obradu teksta, izradu prezentacija i slično.

Veliki dio kibernetičke sigurnosti ipak je čista birokracija.

Radite li iz ureda ili na daljinu?

Djelujemo distribuirano i gotovo isključivo online. Imamo članove izvan naše županije te ih naravno ne smijemo isključiti iz rada. Svakako se družimo uživo kao kolege i prijatelji, no sam rad odvija se online.

Koliki je tim i planirate li zapošljavati ili angažirati volontere?

Trenutno nas je petero te zasad nemamo potrebe za rastom. Naravno, kako počnemo uvoditi dugotrajnije projekte, morat ćemo se prilagoditi većem opsegu posla.

Što se tiče volontera, znatno smo ograničeni oko toga za što ih možemo angažirati. Zbog osjetljive prirode posla, gotovo smo prisiljeni oslanjati se isključivo na stalne članove za sve ozbiljnije zadatke. No naravno, za volontere će uvijek biti mjesto u „soft” ulogama kao što su PR i organizacija događaja.

Smatrate li kibernetičku sigurnost ljudskim pravom?

Kibernetičku sigurnost, naravno, nećete naći u Općoj deklaraciji o ljudskim pravima, no vjerujem da je ona prirodni produžetak prava na privatnost. U današnjem svijetu, gdje su nam svi podaci na našim uređajima, njihova zaštita ujedno znači i zaštitu privatnosti.

Netko mi je jednom rekao da je i tjelesna sigurnost ljudsko pravo, ali da država nije obvezna dijeliti lokote za vrata. Problem s tom alegorijom jest taj što lokot štiti samo jednu kuću. U digitalnom svijetu, gdje se sve može jednostavno kopirati, svaka promjena utječe na zajednicu u cijelosti.

Kibernetička sigurnost više je usporediva s policijom i pravnim sustavom, nego s pojedinačnim lokotima.

Zašto ste se odlučili pridružiti zajednici Split Tech City?

Temelj naše misije su ljudi. Sve što radimo, radimo za ljude; naš rad vrijedi samo ako ga ljudi primjenjuju, a bez ljudi nemamo nikakav glas na međunarodnoj sceni. Split Tech City omogućuje nam da se povežemo sa zajednicom kojoj služimo.

Imate li još nešto što biste željeli podijeliti s našom zajednicom?

Ako imate ideje, prijedloge, želje, primjedbe ili bilo što drugo, slobodno nas kontaktirajte. Kao član javnosti, vi ste naš dioničar i izravno vama odgovaramo.