Split Tech City je zajednica sastavljena od tvrtki, udruga, institucija, meetupa i pojedinaca koji su posvećeni razvoju tehnološkog sektora u Splitu i regiji.
Postani član
Otkako znam za sebe, uvijek kad bih se požalio materi da me nešto boli, mater bi za sve imala spremnu dijagnozu:
“To ti je sve zbog toga što buljiš u onaj ekran po cijeli dan!”
Nebitno je li to bila gripa, viroza, probavne tegobe, ozljeda ruke, noge, glavobolja – mater bi uvijek dijagnosticirala „buljenje u ekran“ kao glavni uzrok svih bolesti. Da sutra budem pozitivan na corona virus, mater bi vjerojatno i za to okrivila „buljenje u ekran“.
Ipak, kad se malo detaljnije razmisli o „buljenju u ekran“ i potencijalnim lošim navikama koje isto to buljenje donosi, svi ćemo se složiti da tu postoji neka uzročno-posljedična veza.
Radim kao software developer nešto više od 5 godina i to „buljenje u ekran“ mi donosi kruh za stol. Vezan sam za takav način rada i bit ću do kraja života, kao i mnogi drugi developeri, dizajneri, project manageri, testeri i svi drugi koji svoj posao obavljaju buljeći u ekran.
Kako se iz dana u dan sve više podiže svijest o efikasnijem, boljem, ugodnijem i zdravijem načinu rada za računalom, ja sam također odlučio dati svoj doprinos i opisati u nekoliko crtica (iz perspektive developera) loše navike koje sam pobijedio i one s kojima se još uvijek borim.
Ovo uključuje rad na računalu, pregledavanje društvenih mreža, gledanje videa na Youtube-u, vožnju, gledanje televizije ili Netflixa itd. Kad smo zaokupljeni nečim, vrijeme nam prolazi jako brzo, ne primijetimo da je prošlo 2 sata gledajući film.
Ja imam lošu naviku da se mislima previše zaokupim problemom koji rješavam dok kodiram pa se ne dižem iz stolice po 4-5 sati. Za divno čudo, do sada nisam imao problema s leđima i kralježnicom.
Također, kako bih riješio ovaj problem, kupio sam sebi pametni sat, koji mi svako 45 minuta zavibrira i upozori da sjedim dulje od 45 minuta i na taj način tjera da protegnem noge. Ovo mi pomaže fizički, ali također i psihički jer odvojim misli od problema, što je posebno bitno za developere (o tome više u nastavku).
Druga opcija koju sat ima je i brojanje koraka koje napravim na dnevnoj bazi, ali nažalost rijetko kad ispunim kvotu, većinom to bude pola od potrebnog, tako da još moram poraditi na tome.
Pod “loš odnos s hranom” podrazumijevam nekonzistentnost u obrocima – ponekad jesti dobro, ponekad jesti previše ili premalo, ponekad zaboraviti jesti jer si previše “zauzet” ili ponekad samo posegnuti za grickalicom da se ubije glad.
Neupitno je da se čovjek bolje osjeća ukoliko se kvalitetnije hrani, ali s današnjim brzim ritmom i načinom života, jako je izazovno i teško održati dobar odnos s hranom.
Ja ću odmah priznati da se loše hranim i ne pazim na prehranu. Radnim danima obično je to neki fast food, a da mater ne spremi nešto na žlicu, vjerojatno mjesecima ne bih okusio ništa kuhano.
Za sada je stanje još uvijek dobro i nemam problema s viškom kilograma, ali polako se nazire trbuščić.
Ne volim kuhati i pripremati hranu jer to iziskuje dosta vremena. Toliko sam lijen što se tiče toga da ponekad odem u krevet gladan umjesto da sebi nešto pripremim za pojesti.
Moji specijaliteti iz kuhinje su jaja, hrenovke i juha iz kesice, a kad sam dobro raspoložen, čak pripremim palentu (za više recepata zapratite me na Instagramu).
Uvijek sam se divio jednoj bivšoj kolegici (pozdrav Kate :D) koja bi svaki dan uredno donosila marendu na posao, pripremljenu večer prije. Uvijek bi to bila neka raznovrsna i fino pripremljena jela. Takvim ljudima se stvarno divim na ustrajnosti i volji.
Drugi problem koji sam imao je moja sposobnost ignoriranja osjećaja gladi. Događalo se da cijeli dan preživim na doručku. Treba napraviti ovo, treba napraviti ono, sad nemam vremena za pojesti, treba hitno popraviti neki „bug“, pojest ću čim ovo dovršim i tako prođe cijeli dan, a ja ništa nisam pojeo.
Ovaj problem sam riješio (koliko god to glupo zvučalo) onog trenutka kad sam shvatio da neću moći bolje razmišljati ukoliko ne pojedem nešto, a ukoliko ne mogu dobro razmišljati, neću moći dobro programirati. To nipošto nisam želio.
Prije nego zaspim, obično isplaniram svoj sutrašnji dan na poslu – koje zadatke trebam obaviti, koliko sati ću raditi neki zadatak, šta još trebam obaviti i slično. To mi pomaže da dobro uskladim obaveze koje imam na poslu/fakultetu s privatnim stvarima.
Koliko god trivijalno zvučalo, efikasno isplanirati svoj dan na poslu je dobra vještina. Jako sam oprezan kad je vrijeme u pitanju i uvijek nastojim optimizirati taj proces kako bih što više uštedio na vremenu i iskoristio ga na najbolji mogući način.
To mi omogućuje da kvalitetno i efikasno odradim svoje obaveze na poslu te da poslije toga imam vremena za kavu i druženje s prijateljima, ali i za svoje privatne gušte.
Najobičnija „to do“ lista memorirana u glavi (a može i bilo gdje drugdje) pomaže da se čovjek fokusira na ono što je zacrtao za sutra i bude sretan kad obavi sve što je planirao.
Loš i neorganiziran dan s neplanskim aktivnostima je poput domino efekta – povlači negativne efekte i doprinosi da se i ostale dnevne aktivnosti loše obavljaju.
Ovo sam naučio još iz svojih gejmerskih dana, kad bih noćario do 3-4 ujutro i igrao League of Legends. Idem samo još jedan game, pa bi onda dolazio još jedan game nakon toga, pa bih morao pobijediti zadnji game da dan zaključim pobjedom.
Sve bi to dolazilo na naplatu sutradan, kad bih imao rakunske podočnjake te skoro nikako (ne)pratio na predavanjima ili bih bio totalno rastresen na poslu.
Na svu sreću, taj problem sam riješio i uvijek idem u krevet na vrijeme. (P.S. League of Legends je rak od igrice!)
Dugotrajno gledanje u monitor/ekran ostavlja negativne efekte na oči zbog toga što ljudsko oko nije najbolje u blokiranju plavog svjetla koje se odašilje preko raznih uređaja, pa tako i preko monitora/ekrana.
Da, to uključuje i gledanje u mobitel noću iz kreveta dok je ugašeno svjetlo.
Osobno sam imao problema s isušenim, iritiranim, suznim i crvenim očima, ne nužno tim redoslijedom i ne istovremeno.
Međutim, kako zapravo plava svjetlost šteti ljudskim očima? Sunčeva svjetlost sadrži zrake crvene, narančaste, žute, zelene i plave svjetlosti te brojne nijanse svake od tih boja, ovisno o energiji i valnoj duljini pojedinih zraka.
U kombinaciji, ovaj spektar obojanih svjetlosnih zraka stvara ono što nazivamo “bijelom svjetlošću” ili sunčevom svjetlošću, ali da ne ulazimo previše u kompliciranu fiziku, suština je u tome da postoji obrnut odnos između valne duljine svjetlosnih zraka i količine energije koju sadrže.
Svjetlosne zrake koje imaju relativno velike valne duljine sadrže manje energije, a one s kratkim valnim duljinama imaju više energije.
Zrake na crvenom kraju spektra vidljive svjetlosti imaju veće valne duljine, a samim tim i manje energije. Zrake na plavom kraju spektra imaju kraću valnu duljinu i više energije.
Kako dnevno gledam u monitor minimalno 8 sati, kupio sam sebi naočale za zaštitu od plavog svjetla. Konkretno GunnarOptiks, jer sam želio nešto kvalitetno i jako sam zadovoljan s njima.
Ipak, nemojte napraviti istu grešku kao i ja jer će vas cijena dostave i carine ispasti veća nego cijena naočala. Umjesto toga možete naručiti bilo koje druge, malo kvalitetnije naočale iz EU za ovu svrhu, koje će odraditi posao. I dalje imam problem što ih nekad jednostavno zaboravim staviti iako su mi uvijek u torbi.
Pored zaštite, čest problem je i zanemarivanje pauze za oči, koja je usko povezana s pauzom na hodanje/istezanje nakon 45 minuta rada na računalu.
Dobar primjer za to je kodiranje od 18:00 navečer, kada sunce zađe, soba postaje tamna i zbog lijenosti ne upalim svjetlo, ostanem sjediti, gledajući u ekran sa stvarno lošim osvjetljenjem duže vrijeme, sve dok mi se oči ne počnu sušiti i osjetim umor.
Za rješavanje ovog problema efikasni su programi poput f.lux, koji automatski prilagođavaju svjetlinu ekrana ovisno o dobu dana. Postoje i alternative, ali f.lux je besplatan i možete ga isprobati kad god želite.
Loše držanje/postura dok sjedimo za računalom, izrazito šteti leđima/kralježnici. Iz tog razloga, ne treba žaliti novce za kvalitetnu stolicu i stol. Zaista nema smisla posjedovati zvijer od računala s odličnom grafičkom karticom i igrati igrice na drvenoj stolici iz kuhinje i to najčešće u ovom položaju:
Loše držanje povlači za sobom pogrbljenost i ukočenost u leđima pa je iz tog razloga uvijek dobro uspravno sjediti te podesiti sjedalicu i naslon po visini tako da bude što udobnije sjediti.
Međutim, čak i ako imate ispravno držanje dok sjedite, sjedenje je iznimno štetno za ljudski organizam. Statistika kaže da osobe koje sjede više od 8 sati dnevno, a ne bave se nikakvom fizičkom aktivnošću, imaju u prosjeku kraći životni vijek za 10 godina.
Prije nekoliko dana, jedan moj dobar prijatelj mi se požalio na bolove u leđima. Inače je developer kao i ja, ali je, za razliku od mene, fizički pokretan kao naftna mrlja u Pacifiku. Ukoliko sjedite i gledate u ekran više od 8 sati dnevno, jednostavno ne možete očekivati da će tijelo to trpjeti godinama.
Srećom, ovo sam shvatio na vrijeme, tako da svako 2-3 dana odradim trening kod kuće, u miru. Ima dana kad sam stvarno umoran, ali se natjeram jer mi pomaže da se osjećam bolje, i fizički i psihički.
Danas, kad skoro sve IT tvrtke daju svojim zaposlenicima besplatne članarine za teretanu, izgovori tipa “oduzima mi previše vremena”, “teretana mi je daleko”, “ne volim vježbati”, „kući nemam nikakve utege ili opremu za vježbanje”, „imam previše posla” jednostavno nisu validni.
Ukoliko sebi i svom tijelu ne možete posvetiti sat-dva vježbanja svako 2-3 dana, jednostavno lažete druge (i sami sebe).
Ova točka je vjerojatno uzrok većine problema i loših navika koje sam prethodno opisao. Ukoliko preuzmete na sebe previše obaveza, sve ih morate i obaviti.
To sam itekako iskusio na vlastitoj koži kad sam jedan semestar u akademskoj godini radio kao asistent na 3 fakulteta, normalno odrađivao svoj posao 8 sati dnevno i dodatno vikendom radio aplikaciju sa strane za jednog klijenta.
Bio sam fizički iscrpljen, a još više psihički. U jednom trenutku sam poželio da mogu nekome ponuditi da sve te poslove radi umjesto mene i uzme sve novce, a ja bih mu još dodatno platio, samo da se mogu odmoriti, ležati cijeli dan u krevetu i gledati filmove.
Ipak, nekako sam sve to izdržao i od tada oprezno prihvaćam obaveze jer taj osjećaj više nikad ne bih ponovio. Dakle, dobro razmislite prije nego prihvatite neku obavezu, posebno ukoliko se radi o dužem vremenskom periodu.
Eto, nadam se da sam vam uspio pomoći sa savjetima, a ukoliko vi imate neki dobar savjet za podijeliti, slobodno pišite u komentarima. 😊
Podijeli
