Nadamo se da mnogi od vas već znaju kako smo ovog ljeta organizirali Ljetnu školicu programiranja – besplatne radionice HTML-a za učenice i učenike viših razreda osnovne škole.

Školica je za nama; vrijeme je da se osvrnemo i vidimo je li ispunila očekivanja!

Radionice je pohađalo desetak djece. Među njima je bilo i mlađih i starijih, a prevladavali su oni bez ikakvog predznanja o području s kojim su se na radionicama susreli.

Na nekoliko radionica pridružilo nam se i dvoje djece koji su u Splitu bili na ljetnim praznicima; prevruće za odlazak na more, ali taman za druženje i savladavanje novih vještina!

Čak nam se i jedna mama pridružila; ravnopravno je dijelila klupe s kolegama osnovnoškolcima. 🙂

Nakon svake smo radionice razgovarali s učenicima i njihovi su dojmovi bili zaista odlični. Ponekad su bili nesigurni pred novim izazovima, no odustajanje nije bilo opcija. Posebno su ih uveseljavali i motivirali zanimljivi kvizovi znanja, gdje je do izražaja dolazio njihov pozitivan natjecateljski duh.

“Ne da mi nije žao što sam pohađala Ljetnu školicu, nego mi je baš drago! Odlično je bilo, profesorica je super, a ja se samo nadam da ćete organizirati još sličnih radionica”, rekla nam je na kraju Školice vrijedna učenica Antonia.

Njena mama Žana oduševljeno je rekla: “Programiranje me prije uopće nije zanimalo, a sad me skroz zainteresiralo! Bravo na vašoj inicijativi! I nemojte stajati! Potrebne su i mladima i starima ovakve radionice!”

Popričali smo, naravno, i s voditeljicom Ljetne školice, našom volonterkom Anom Vidić, najzaslužnijom za cijelu ovu lijepu priču.

Ovo joj nije prvo volontersko iskustvo; još od 2011. godine volontira u projektima Gradske knjižnice, no ovo joj je prvi put da to radi u IT sektoru. Kad smo u Split Tech Cityju razgovarali o planovima za ljeto, ovakve radionice su se nametnule kao dobra ideja koju bi vrijedilo realizirati.

“Programiranje je moj hobi, a poučavanje struka, stoga je ovo bila idealna prilika da to dvoje povežem i pritom učinim nešto kako bismo kod djece i mladih pobudili interes za programiranjem i/ili web dizajnom”, objašnjava.

Upitali smo Anu je li sve proteklo kako je zamislila, a ona je odgovorila kako misli da stvari nikad ne ispadnu upravo onakvima kakvima ih zamislimo, ali zato to otvara prostor za kreativnost: “Tako je bilo i u ovom slučaju. Ono što sam u početku osmislila nakon svake bih radionice mijenjala i dorađivala kako bih sadržaj i tempo prilagodila polaznicima.”

Naša volonterka otkriva da su polaznici u početku bili malo sramežljivi, okruženje im je bilo drugačije od onoga na što su navikli, a gradivo nepoznato: “Često sam im postavljala pitanja i tražila od njih da nešto pojasne, ali ni oni nisu oklijevali postaviti pitanje ako im je nešto bilo nejasno ili ako ih je nešto interesiralo.”

“Nadam se da su njihovi dojmovi pozitivni, valjda me nisu zeznuli kada su tako rekli . Dok su na zadnjem satu izrađivali svoju mrežnu stranicu s tematikom po vlastitom izboru, vidjela sam da su zadovoljni onime što su napravili i ponosni što su to mogli sami napraviti pa bih zaključila da su stvarno zadovoljni”, smije se Ana.

Pitate se ima li šanse za nastavak radionica?

“Drago mi je što smo ostvarili ono što smo zacrtali i postigli cilj, ali mislim da tu ima materijala za još radionica. Šteta bi bilo da ih ne iskoristim i pretvorim u još nekoliko radionica kojima ćemo produbiti ovo znanje koje su polaznici stekli.”

Zaključit ćemo ovu prekrasnu priču Aninim riječima: “Iako je kratko trajalo, za mene je ovo bilo divno iskustvo. Zaključit ću opet da je zaista lijep osjećaj podijeliti svoje interese s drugima i poučiti ih nečemu što bi im moglo koristiti u životu i/ili radu. Drago mi je što sam na ovaj način imala priliku sudjelovati u procesu popularizacije IT sektora među mladima te bih preporučila i drugima da nam se priključe i upuste u slične avanture jer znanje se dijeljenjem množi!”