Sve veća zastupljenost softverskih rješenja u svakodnevnom poslovanju poduzetnika dovodi i do pitanja njihovog računovodstvenog tretmana.

Softver kao imovina poduzetnika je model koji se polako napušta te je, umjesto kupnje licenci, sve više u primjeni model koji omogućava fleksibilnost i cjenovno dostupniju varijantu, u kojem se plaća naknada za korištenje softvera.

Takav model se naziva Softver kao usluga tj. SaaS (engl. Software as a Service), a softveru se najčešće pristupa putem web preglednika, u oblaku.

U praksi to znači da se na kupca prenosi samo pravo pristupa, a ne i vlasništvo nad licencama, s određenim ograničenjima što se tiče i raspolaganja i kontrole nad softverskim rješenjem. 

Odbor za tumačenje MSFI-ja u 2019. godini donio je prvi zaključak prema kojem se takvo korištenje softvera smatra pruženom uslugom te se samim time u računovodstvu evidentira kao trošak razdoblja.

Također, 2021. godine je donesen zaključak prema kojem se troškovi prilagodbe i konfiguracije SaaS modela korištenja softvera, u većini slučajeva, također priznaju kao trošak razdoblja u kojem su nastali. Ovdje je bitno naglasiti da treba uzeti u obzir i trajanje Ugovora između dobavljača i korisnika te prema tome pripaziti na vremensko razgraničenje troškova.

Tretman priznavanja troška implementacije ovisi o tome na čijoj se infrastrukturi usluge implementacije obavljaju. Ako se radi o prilagodbama i konfiguriranjima na infrastrukturi dobavljača, iste se priznaju, kako je i rečeno, kao trošak razdoblja.

Ukoliko se radi o dodatnim API rješenjima koja služe za premošćivanje veze između dobavljača i korisnika (novo korisničko sučelje), utoliko se ta rješenja, budući da korisnik ima kontrolu nad njima te će korištenjem istih smanjiti troškove obrade podataka, priznaju kao nematerijalna imovina.

Za dodatna pitanja obratite nam se na info@kancelarija.hr!