Kako (uspješno) uskladiti studiranje i posao u IT-u?

Panel studenti

Panel raspravom, održanom prošlu srijedu, na kojoj su, uz moderatoricu Tinu Tomičić, sudjelovali panelisti Sara Šušnjara, Mateo Galić i Toni Petrinović, dotakli smo se tema vezanih za pravilnu organizaciju vremena u svrhu uspješnog balansiranja poslovnim i fakultetskim obavezama, mogućnosti pronalaska prvog posla u IT-u, potrebe tržišta rada, fakultetskih programa…

Iako studenti različitih fakulteta, zajednička im je jedna stvar – sve troje su zaposlenici IT firmi!

Sara je studentica 4.godine elektrotehnike i računalnog inženjerstva, zaljubljena u programiranje i zaposlena kao programerka u Ericssona.

Mateo je student 3.godine Informacijske tehnologije Sveučilišnog odjela za stručne studije, zaposlen u Agilo digitalnoj agenciji.

Toni je student 3. godine stručnog računarstva na FESB-u, a trenutno je zaposlen u geodetskoj firmi Infokarta d.o.o. u kojoj razvijaju software Mapstore.

Odluka o zaposlenju

Svijet IT-a oduvijek im je bio zanimljiv, posebice uzimajući u obzir činjenicu da je svaki dan različit, posla uvijek ima, a oslanjaš se isključivo na vlastito znanje. Složili su se kako im je fakultet pružio jako dobre temelje, ali su svjesni da bez stalnog učenja i stjecanja iskustva mimo fakulteta, to sve pada u vodu.

Sara se zaposlila prije godinu dana, točnije kada je upisala apsolventsku godinu. S obzirom da je imala dosta slobodnog vremena, zaposlenje se činilo kao logičan korak i danas joj je, kaže, jako drago što je izabrala taj put.

Toni je sve do nedavno radio različite poslove koji nisu bili vezani za struku i u njemu se rodila želja da se konačno okuša i u IT-u. Kontaktirao je više firmi i u konačnici je u 12. mjesecu prošle godine dobio priliku:

“zadovoljan sam, želim napredovati u struci, a zaposlenje mi je dalo dodatni poticaj da svoje fakultetske obveze rješavam na vrijeme.”

Na početku svog rada u firmi, sve troje su se suočili s vlastitim neznanjem, odnosno postalo im je jasno koje su im slabe strane i u kojem području još moraju brusiti znanje.

“Prije zaposlenja radio sam dosta samostalnih projekata i mislio sam da znam raditi…dok nisam došao u firmu”,

iskrenim odgovorom nasmijao nas je Mateo.

Uz to, Mateo studira i radi u Splitu, a živi u Omišu zbog čega je svakodnevno provodio 2 sata u putu.

Pravilna organizacija vremena Sari i Mateu ne predstavlja problem jer su oboje dugo vremena proveli u sportu koji ih je izgradio i naučio disciplini. Toni priznaje kako po prirodi nije baš organizirana osoba, ali da zna posložiti prioritete.

“Vikendom se rješavaju zaostaci”,

složili su se.

Kako do prvog posla u IT-u?

Velik broj studenata, naročito onih bez iskustva, nije siguran gdje tražiti i kome se obratiti kada je u pitanju prvo zaposlenje u struci.

Toni savjetuje – šaljite otvorene molbe firmama mimo natječaja.

Njegovo iskustvo je bilo pozitivno, dobio je odgovor od svake firme kojoj se javio tako da je uvijek znao na čemu je, imaju li potrebu za jačanjem kadra ili ne. Trenutni posao dobio je posredstvom student servisa kada se prijavio na oglas objavljen na njihovoj stranici.

“Upornost je ključ. Isto kao i trud i samostalni rad jer dosta firmi traži određeno predznanje.”

Sarin put je bio nešto lakši, s obzirom na činjenicu da je poznavala studente koji su već radili u Ericssona i imali redom pozitivna iskustva. Radi se o velikoj firmi kojoj nije strano zapošljavati studente pa je tako i Sarina prijava pala na plodno tlo.

Preko internshipa do full time posla

Mateo je full time posao u agenciji Agilo zaslužio zbog pozitivnog dojma kojeg je ostavio na poslodavca, mentora, ali i sve kolege kroz mjesec dana trajanja studentske prakse. Još uvijek ne može vjerovati koliko je znanja dobio u tih mjesec dana. Na poslu je radio s Custom WordPress-om s kojim se ranije nije susretao, ali uz pomoć mentora Josipa Matića i ta je prepreka uspješno svladana.

“Svi projekti koje napraviš mimo fakulteta poslodavcu govore kako si spreman učiti i raditi, a to je jako važno.”

Za svog poslodavca i kolege Mateo ima samo riječi hvale, ističući kako su mu od početka izlazili u susret.

Prednost u odnosu na nezaposlene kolege

U IT industriji iskustvo je neprocjenivo, što ga više imate znatno će vam olakšati potragu za poslom, a zablistat će te i u očima poslodavaca. Izađete li s fakulteta samo sa diplomom, puno teže će vam se otvoriti vrata. Tržište rada je nemilosrdno, ali naklonjeno proaktivnim studentima.

“Posao mi je pomogao da na fakultetu uvidim što je bitno, a što ne.”

Fakulteti upisuju velik broj studenata što u konačnici dovodi do toga da se profesori ne mogu posvetiti svakom studentu u potpunosti, dok je kod rada u nekoj firmi odnos znatno drugačiji. Svaki član tima je bitan, a napredak pojedinac je napredak cijele firme.

Dolaskom u firmu, osim tehničkih vještina, studenti svladaju i meke vještine, poput timskog rada i nošenja s “kritikom” na pravi način.

“Što te na početku više ispravljaju, kasnije će ti biti lakše” – poentirao je Mateo.

Sara je kao problem na fakultetu istaknula učenje starije tehnologije, ali jednom kada svladate osnove lako je uhvatiti korak i s novim tehnologijama. Trendovi se mijenjaju, samim time i tržište rada, stoga učenje nikada ne prestaje.

Našim vrijednim gostima svaki dan donosi nove izazove, ali oni ih uspješno svladavaju i poručuju svim studentima:

“zaposlite se čim prije!”

Snimka panel rasprave

Split Tech City se zahvaljuje sudionicima što su hrabro iskoračili iz komfor zone i odlučili svojim iskustvom olakšati svima koji imaju određene nedoumice.

U slučaju da niste stigli pogledati panel raspravu, možete to učiniti naknadno jer vam u nastavku donosimo snimku:

 

 

Podijeli

O autoru

Tina Tomičić

Ljubiteljica pisane riječi i kreativka koja sve svoje misli stavlja na papir. U skladu s tim, rijetko ćete me vidjeti bez rokovnika. Život mi je neiscrpno vrelo inspiracije, a njegova nepredvidivost jak motiv za isti. Iako više volim knjige oduvijek živim u svom filmu. :) Najdraži citat mi je: "Samo ludi i usamljeni si mogu priuštiti da budu ono što jesu. Usamljeni jer im se nitko ne mora sviđati, a ludi jer ih nije briga!" (Bukowski)