Split Tech City je zajednica sastavljena od tvrtki, udruga, institucija, meetupa i pojedinaca koji su posvećeni razvoju tehnološkog sektora u Splitu i regiji.
Postani član
Prošlog četvrtka organizirali smo događaj u kojem smo pričali isključivo o profesionalnim neuspjesima, odnosno krivim koracima pri građenju karijere.
S jedne strane moderator Toni Trivković, s druge strane tri panelista, poduzetnika, “prisiljena” na “ispovijed” – Tomislav Zović, Đulijano Nola i Josip Bujas.
Koja im je bila najveća greška, koje su pouke izvukli, savjete koje bi voljeli da su čuli na početku karijere… rešetali smo ih pitanjima, ali izvrsno su se držali. 🙂
Sva trojica su se složili da nisu oduvijek bili na niovu u kojem su greške koristili kao “učitelje” i da je trebalo proći vremena kako bi shvatili da su greške sastavni dio i života i karijere.
Frustriralo ih je neznanje i nemogućnost rješavanja problema i greške su doživljavali dramatično.
Josip je istaknuo da dok je čovjek mlad onda na grešku gleda kao na sramotu, dok kasnije razmišlja na način da ga je upravo ta greška usmjerila na put kojim danas kroči.
Isto tako, mladi bi trebali puno pitati i učiti na tuđem iskustvu kako bi eventualno izbjegli neke moguće greške. Treba učiti od ljudi koji su već prošli taj isti put.
Kasnije se greške svode na to da izgubite malo više ili malo manje novca.
“Kada imate čime platiti grešku onda je lakše”, dodao je Nola.
Nola je za sebe rekao kako je osoba koja ružne stvari brzo zaboravlja, a pamti samo one lijepe, ali i da smo mu pozivom na sudjelovanje u ovoj večeri osvježili neke neuspjehe koje je doživio na samim počecima, točnije prije skoro 17 godina. Radili su digitalnu transformaciju auto servisa, bila je 2004 godina.
“Ljudi nisu imali ni računala, a kamoli svjesnost o nekoj mehanizaciji. Mi smo znali pisati kôd i smatrali smo to dovoljnim.”
Napravili su web stranicu i optimizirali se. Zadovoljni svojom pozicijom u pretraživaču računali su da će im se servisi sami javljati. Tu je bila greška – većina ljudi nije trebala nijihove usluge!
Posudili su novce, kupili laptop i Nola je hodao po servisima prodavajući ono što “klijenti” nisu trebali.
“Promašili smo vrijeme.”
Ta greška ga je najviše koštala, i emotivno i vremenski. Nije mogao za obitelj osigurati egzistenciju.
Kasnije je bilo još puno grešaka, ali lakše ih je prebrodio.
Tomislav je novce uložio u aplikaciju koja je trebala biti virtualni vodič, posebice za turiste, polazeći od činjenice da smo turistička zemlja. Tada internet nije bilo toliko dostupan kao sada, a aplikacija je mogla raditi i bez internetske povezanosti.
Uložio je u izradu sadržaja i fotografija, ali pojavio se problem – kako prodavati aplikaciju na google play.
Na apple storeu se prodavala za svega 3,99$ i nikada nije dostigla očekivanu prodaju.
Kolega mu je ukazao na stavku pravilnika u kojoj je navedeno da kupac može u roku 7 dana tražiti povrat novca. Ta činjenica je mogla biti ili skroz loša ili skroz dobra stvar, a Tomislav je nastojao to pretvoriti u svoju korist, pa je istaknuo natpis “garantiramo povrat novca”.
I uspio je, no samo za kratko… Prodaja se povećala, ali ipak nedovoljno, a uz dodatne troškove poput održavanja bila je totalno neisplativa pa ju je nakon dvije godine ugasio.
Za Josipa, “Fuck Up put” počinje 2010. godine, u kojoj otkriva App Store i shvaća da svi developeri svijeta mogu sudjelovati na platformi koja ima praktički besplatnu distribuciju, odnosno plaćaš samo kad se aktivira prodaja.
2011. zajedno s poslovnim partnerom i prijateljem Jerkom počeo je pisati poslovni plan, a 2012. otvorili su startup. Tajming vrhunski, investitori čekaju u redu, lako se dolazilo do novaca…
Što može krenuti krivo? 🙂
Početak je bio idiličan – imali su ljude, novce, infrastrukturu, radilo se na proizvodu.
Vrhunac startupa označio je izbacivanje proizvoda u koji su uložili novce, a s druge strane totalno zanemarili marketing. Budžet za marketing bio je ravan nuli i previše su se oslonili na publishera .
Aplikacija je bilježila preko pola milijuna preuzimanja i bili su rangirani u top 20.
Kada su pali ispod, nisu imali novca za marketing.
Appleu treba 45 dana da isplati zarađeni novac, a bez njega nisu mogli nastaviti.
Skupo plaćen neuspjeh, ali vrijedna životna lekcija i iskustvo. 🙂
Na pitanje koji bi savjet dali mlađima, poglavito onima koji tek ulaze u određeni posao, jednako su odgovorili:
“Ne trudite se izbjegavati pogreške nego ih ispravljati. Što ranije pogriješite ostat će vam više vremena za ispravak!” 🙂
Hvala firmama Agilo i Bitcoin Store na sponzoriranju ovog događaja. 🙂
Podijeli
