Split Tech City je zajednica sastavljena od tvrtki, udruga, institucija, meetupa i pojedinaca koji su posvećeni razvoju tehnološkog sektora u Splitu i regiji.
Postani član
Sjedio sam u tropima usred veljače (da, život je nekad stvarno TAKO dobar) i razmišljao o promjenama. Ne razmišljam o novoj frizuri ili koje naočale da kupim, nego o stvarnim promjenama ponašanja koje bi mi potrajale.
Kao zaljubljenik u bihevioralnu psihologiju (koja me drži zarobljenog kao Smaug svoje blago), odlučio sam svoj 15-dnevni odmor pretvoriti u strukturirani eksperiment i vidjeti kako svoj vacation mogu pretvoriti u workation — bez da se osjećam još umorniji nakon njega.
Za ovaj eksperiment me inspirirala moja prva knjiga iz bihevioralne psihologije — Gut Feelings Gerda Gigerenzera (hvala dr. Darku Polšeku što ju je preporučio na predavanjima).
Knjiga priča o tome kada uvesti promjenu, kada ne. Kako je uvesti, kako ne. Zašto je uvesti i zašto ne.
A ovaj moj eksperiment možeš odraditi i ti, bez obzira ideš li u trope, penješ li se na planinu ili ćeš godišnji provesti kod kuće.
Prije nego što sam krenuo u faze, odredio sam boje kojima ću ih naznačiti u kalendaru. To mi je pomoglo i da se mentalno pripremim na ono što dolazi nakon svake faze.
Isto tako sam odlučio da na kraju svakog dana zapišem jednu rečenicu – o nečemu što sam naučio ili otkrio.
Pa su mi nakon 15 dana te rečenice pokazale obrazac koji nisam do tad primjećivao.
Evo kako su išle moje faze:
Prvi dani odmora najbolji su za digitalno pospremanje. Ja počinjem od inboxa – svaki mail koji mogu riješiti u manje od 2 minute rješavam odmah.
Ostalo označavam za kasnije ili delegiram. Isto radim sa Slackom i WhatsAppom. Cilj nije postići inbox zero, nego osloboditi mentalni prostor za ono što me čeka.
Ove dane označim Plavom bojom u kalendaru.
Ovo je vrijeme za ona velika pitanja koja često odgađamo. U mom slučaju, fokusiram se na redizajn Lexi webstranice.
Kod tebe, naravno, to može biti nešto sasvim deseto. Ali bitno je odabrati jedan glavni cilj i posvetiti mu punu pažnju. Ovo mi je Zeleno u kalendaru.
Ovo je period kada isključujem notifikacije i posvećujem se prirodi. Umjesto jutarnjeg scrollanja, provodim 15 minuta u tišini. Kasnije u to dodajem laganu šetnju ili plivanje.
Ovdje želim stvoriti prostor za one “aha” trenutke koji rijetko dolaze kad stalno razbijamo glavu s onime što se događa na poslu. Ova mi se faza ističe Ljubičastom.
Kad sam razbistrio glavu, vraćam se svojim ciljevima. Sad imam osjećaj da vidim stvari koje prije nisam primjećivao.
Zapisujem ideje u notes (ja koristim običnu bilježnicu, ali ti napravi po svom nalaganju) i počinjem skicirati konkretne korake za njihovu realizaciju.
Narančastu sam odabrao jer me umiruje, i kad je vidim u kalendaru znam da se postepeno vraćam.
Postupno se vraćam u normalu. Ako sam na moru, zadnja dva dana provodim sat-dva uz laptop, ali biram mirno mjesto s pogledom na valove. Ako si doma, možeš samo promijeniti prostoriju (dok sam živio u garsonjeri, znao sam raditi iz kade).
Cilj je izbjeći onaj šok povratka kad te odjednom bombardira 100 mailova.
Ako nisi u tropima, evo kako možeš ovo primjeniti ovisno tome gdje odmaraš:
Nemoj dopustiti da te svakodnevne obaveze pojedu. Tretiraj si dom kao kvazi retreat centar.
Možeš čak zamijeniti raspored namještaja da imaš osjećaj kao da si u novom prostoru.
Voliš planinariti, šetati u prirodi ili voziti bicikl? Sjajno.
Iskoristi tu fizičku aktivnost da si posložiš misli. Neki od mojih najboljih uvida došli su na vrhu brda, kad sam mislio da više ne mogu.
Muzeji i kafići mogu biti odlična mjesta za stratešku fazu. Novi prostori često donose i nove perspektive.
Kako stvarno mjeriti uspjeh svake faze?
Nije poanta u savršenstvu.
Moj cilj je smanjiti broj otvorenih tabova u browseru sa 27 na maksimalno 5, inbox na manje od 10 važnih mailova i WhatsApp na pročitane poruke. To je dovoljno dobro.
Uspjeh mjerim jednostavnim testom – mogu li u dvije minute objasniti nekome svoj glavni cilj?
Ako mumljam i trebam 10 minuta, nisam još dovoljno izbistrio ideju.
Kvalitetu ove faze mjerim po snovima. Kad počnem življe sanjati i sjećati se snova, znam da sam se stvarno odmakao od stresa. Također, ako uhvatim sebe kako zurim u more 20 minuta bez da gledam mobitel – na pravom sam putu.
Povratak i zagrijavanje:
Uspjeh mjerim po razini anksioznosti oko povratka na posao. Ako me pomisao na povratak ne plaši – odradio sam pošten odmor.
Dogodi se da nekad plan padne u vodu—i to je okej.
Recimo, ja sam prošle godine dobio hitni klijentski poziv usred “faze dubokog zarona”.
Umjesto da mi padne mrak na oči, primijenio sam “pravilo 2 sata”: Posvetio sam točno 2 sata da riješim sve što se treba riješiti.
Odmah nakon toga, otišao sam na duplo dulju šetnju uz more.
Sutradan sam nastavio po planu, bez da se kažnjavam zbog tog nenadanog prekida.
Zato što znam da su neočekivani prekidi normalni. Gledaj na njih kao na turbulencije na letu – neugodne su, ali avion i dalje leti prema destinaciji.
Za svaki godišnji planiram:
Ovo mi daje da budem fleksibilan kad (i ako) stvari krenu neplaniranim putem.
Ovako konceptualiziran pristup danima daje mi osjećaj narativa (jer mi ljudi život doživljavamo kroz priču).
Daje mi i osjećaj uzbuđenja što ću imati neke promjene u rutinu (svaka promjena koju uvedem je neki oblik nagrade).
Rješava me monotonije (koja mi je grozna jer mi ubija produktivnost).
I na kraju me fokusira na trodnevne prioritete (što mi daje osjećaj da zadatak/faza nije prevelika i tako se rješavam prokrastinacije).
Bonus point: meditiraj
Najveća bihevioralna greška je vjerovati da ćeš u stresu tranzicije, puta, držati se nekih zdravih dobrih navika. Ili uvesti nove.
Promjena okoline je stresna, promjena okoline preko aviona je nama ljudima totalno neprirodna.
Zato je jet-lag toliko zeznut.
Znajući to, s obzirom da sam 4 sata razlike, napravio sam jednostavnu logiku: Kako jet-lag bude slabio, više ću si ciljeva postaviti na ovu temu.
Pa tako prvi dan uopće ne meditiram. Drugi meditiram 3 minute. Treći 6. Četvrti 9.
Peti 12 i eto, tad bi već jet-lag trebao proći i doći na kvalitetnih 15 min. A onda eventualno možeš meditirati 2x dnevno.
I prije nego završim, želim reći — poanta odmora nije samo u bijegu od posla.
Poanta je i u pametnom resetiranju koje će ti dugoročno koristiti.
Strukturom i svjesnim odabirom faza možeš izbjeći stres povratka i zapravo se vratiti odmorniji, jasnijih misli i s novim perspektivama (čak i ako nešto radiš na odmoru).
A ako plan padne u vodu? Nema panike – prilagodi se i nastavi dalje. Jer kao i u životu, ključ uspješnog odmora je fleksibilnost.
Podijeli
