Ivica Ružić: Želim povezati cijeli svijet!

Godine 2008., mr.sc. Ivica Ružić, pročelnik odsjeka za IT na Odsjeku za stručne studije splitskog Sveučilišta, dobio je ideju za projekt izgradnje baze podataka znanstvene zajednice. Srećom, nije sve ostalo samo na ideji, tako da je danas projekt pri kraju realizacije; sastoji se od tri aplikacije, od kojih su Popis opreme i CV već dostupne, dok se prva verzija trećeg dijela, Popisa završnih, diplomskih i doktorskih radova, očekuje do kraja rujna ove godine. Cijeli projekt izrađivali su studenti kroz svoje diplomske radove. Inače, Odsjek za IT broji samo 7 predavača, koji vode oko 350 studenata.

Popis opreme

Popis opreme je prva izrađena aplikacija, a omogućuje pretraživanje i unajmljivanje opreme kojom netko raspolaže. „Netko nabavi milijun dolara vrijedan instrument i ima ga jedini na nekom području. Za svoje potrebe taj instrument koristi jednom tjedno po sat vremena, a nekad i manje. Cijelo ostalo vrijeme taj milijun dolara vrijedan instrument ostaje neiskorišten. Zamislimo da se pojavi neka druga osoba koja bi imala potrebu koristiti isti takav instrument za neke svoje potrebe i pretpostavimo da bi ga koristio samo mjesec dana. Naravno da ta druga osoba neće uložiti milijun dolara da bi ga nekoliko puta koristila. Zato bi bilo super kad bi znao da takav instrument već netko posjeduje i da ga može unajmiti za mnogo manji iznos od potrebnih milijun dolara. Cilj ove aplikacije je da se zna što mi imamo i što možemo nuditi drugima na korištenje, što nije ograničeno samo za Sveučilište; ovu aplikaciju može koristiti bilo tko s ovakvom potrebom. Zašto ne bi i gospodarstvenici nudili svoju opremu znanstvenicima?“, objašnjava Ružić.

Tijekom godina je više studenata radilo na izradi ove aplikacije: „Najveće zasluge u prošlosti idu kolegi Mladenu Mihanoviću, koji je prvi uspio postaviti uporabnu inačicu. Ipak, da bi aplikacija bila potpuno funkcionalna, posljednjih godina su najveći obol dali studenti Vojko Pribudić i Stipe Semenić. Moram posebno istaknuti kolegu Vojka, s kojim sam na aplikaciji intenzivno radio od listopada prošle godine do ožujka ove godine. Ja malo manje, a Vojko i više od osam sati na dan.“

slika_clanak copy

CV

Druga aplikacija ovog projekta je CV, tj. baza podataka osoblja; moguće je pretraživati podatke o cjelokupnom radu zaposlenika Sveučilišta u Splitu.

„Iako je i na ovoj aplikaciji radilo više studenata, današnji izgled i potpunu funkcionalnost dao joj je kolega Domagoj Gojak. Više od dvije godine smo radili na tome, od čega šest mjeseci intenzivno, potpuno profesionalno. Svaki utorak, četvrtak i vikend provodili smo na zajedničkom radu, a ostale dane smo radili samostalno. Iako sam za izradu ovih aplikacija uložio mnogo svog novca i privatnog vremena, moram reći da mi nije žao jer ne mogu dovoljno naglasiti koliki je gušt raditi s dobrim studentima. Domagoj, Stipe i Vojko ne samo da su izvrsni studenti, već su i izvrsni mladi ljudi željni znanja i razvijanja, a nadasve vrijedni. Žao mi je jedino što na našem Sveučilištu nemamo mogućnost valorizirati nečiji rad, a kamoli nagraditi nekoga za kvalitetan rad“, istaknuo je naš sugovornik.

Popis završnih, diplomskih i doktorskih radova

„Treći dio projekta je popis završnih, diplomskih i doktorskih radova, koji ja ne vidim samo kao običan popis; ta aplikacija treba omogućiti kvalitetnije dodjeljivanje radova studentima i njihovo mentoriranje. Naše Sveučilište je iskazalo intenciju za korištenje takve ili slične aplikacije. Već smo napravili okvir i arhitekturu same aplikacije, a u svibnju počinjemo s intenzivnim radom na samoj izradi. Kolega Gojak će napraviti inicijalnu inačicu za završni rad, a nakon toga se mogu pridružiti i ostali članovi ekipe“, rekao je Ružić, nadodajući da su te tri aplikacije tek uvod u projekt i ono što gotovo sva sveučilišta u svijetu žele imati.

Što je onda projekt?

Projekt su sve tri aplikacije zajedno. Cilj je omogućiti potpunu transparentnost Sveučilišta prema zainteresiranima, tj. na jednom mjestu prikazati sva sredstva kojima Sveučilište raspolaže, uključujući i znanje kao, kako je Ružić uvjeren, najveće bogatstvo svakog Sveučilišta. Aplikacijom će se omogućiti jednostavno povezivanje gospodarstvenika i/ili znanstvenika s drugim gospodarstvenicima i/ili znanstvenicima.

„Projektom će se sve tri aplikacije povezati u jednu cjelinu. Uvijek koristimo trenutno najbolje tehnologije, tako da ćemo za pretraživanje implementirati Elasticsearch, koji ima mogućnost pretraživanja podataka zapisanih u različitim digitalnim formatima. Projekt će omogućiti da na jednostavan i brz način možemo doći do svih informacija o svakom zaposleniku. Trenutno o meni možemo iz CV-a vidjeti samo ono što tamo piše, ali čime se ja zapravo bavim, u čemu sam izvrstan? Jesu li podaci iz CV-a istiniti? Realnu sliku o svakom zaposleniku možemo dobiti tek povezivanjem podataka koji će se nalaziti u ovim aplikacijama. Tek pretraživanjem radova koje je neki znanstvenik objavio, njegovih projekata u gospodarstvu, opreme kojom raspolaže i njegovim mentoriranjem studentskih radova možemo preciznije znati u kojem području je on dobar, tj. čime se zapravo bavi. Cilj ovoga nije da se postavimo kao policajci koji će nekome reći: „Aha, ti loše radiš!“ ili „Ti dobro radiš“, nego je cilj da, kad tražite nekog stručnjaka, bilo da se radi o znanstveniku ili gospodarstveniku, jednostavno dođete do prave osobe i povežete se. Ja bih se rado povezao sa znanstvenikom ili stručnjakom koji se bavi istraživanjem na području Big Data, a da je iz Kopenhagena, ali ne znam ga pronaći ili mi je to vrlo teško“, objasnio je profesor, još jednom ističući da je sama ideja nastala ne samo zbog transparentnosti, već i da se oni koji to žele napokon i povežu.

„Često čujem kako nemamo jako gospodarstvo, a još češće kako gospodarstvenici vape za dobrim znanstvenicima. I moji kolege, kako na Odsjeku, tako i na cijelom Odjelu, žele raditi i surađivati, ali teško se mogu povezati s onima s kojima bi mogli surađivati. Važno mi je i to što u ovaj proces možemo uključiti i studente koji bi tako još lakše dolazili do kvalitetnih radnih mjesta. Tvrdim da su napravljene aplikacije u skladu sa svim standardima profesionalnog razvoja programske opreme, a studenti koji su u razvojnoj ekipi razvili su se u izvrsne računalce, spremne raditi u najboljim računalnim poduzećima. Mi smo stručni studiji pa ih na takav način želimo poticati da se što više usavršavaju i samostalno razvijaju. Moram naglasiti i da je rad na ovim aplikacijama prerastao okvire studija; želja mi je da studenti sa cijelog Sveučilišta dođu istraživati i raditi na ovom projektu. To je uobičajeno na svim vodećim Sveučilištima pa ne znam zašto ne bi bilo i na našem.“

Što se tiče tehnologije koju su koristili pri izradi aplikacija, saznali smo da je sve napisano u čistom PHP-u, CV je razvijen u Symphonyju, a Popis opreme u Laravelu. Pri pretraživanju su neke stvari napisali u JavaScript-u, a prije nekoliko godina su čak radili na svom frameworku, kojeg su nazvali Uniframe. U njemu su započeli rad na aplikacijama, ali bez konstantnog priljeva studenata nije bilo smisla dalje razvijati framework pa su se prebacili na najpopularniji.

Financiranje projekta

Projektom bi se razvijali algoritmi kojim bi se dobivale kvalitetne informacije. To bi bio preduvjet za ono što prof. Ružić smatra zaokruženom slikom financiranja: „Ja zamišljam da se svima omogući upisivanje podataka bez ikakve naknade, što bi posebno vrijedilo za znanstvenike i sve zaposlenike Sveučilišta. Vrlo rado bih dao i gospodarstvenicima tu uslugu bez naknade, ali mislim da, baš zato što su gospodarstvenici, trebaju platiti simboličnu naknadu. Većina pretraživanja podataka bila bi potpuno besplatna, a korištenje naprednih algoritama pretraživanja gospodarstvenicima bi se simbolično naplaćivala. Isto tako bi bilo normalno da, ukoliko netko unajmi opremu, pokoji promil iznosa za koji se unajmljuje dođe na naš račun. Time bi se sustav vrlo brzo uspio sam financirati. Ako sve bude radilo kako se ja nadam da će raditi, tj. da cijela EU bude upisana u sustav ili, zašto ne, i cijeli svijet na neki način, moći će se očekivati i profit, kojim bih financirao izradu daljnjih projekata koji mi se vrte u glavi. Naravno, svjestan sam da za to treba raditi mnogo više nego što smo do sada radili na projektu. Međutim, da bi sve to zaživjelo, bitno je uložiti sredstva sada, na početku, a normalno bi bilo i da to postane idealna priča za ono o čemu na Sveučilištu stalno i govore, tj. o poticanju otvaranja start-upa.“

Pokretanje startup-a

Prof. Ružić razmišlja i o pretvaranju cijelog projekta u start-up: „Želja mi je otvoriti startup, gdje bi početne novčane investicije od Sveučilišta bile nula, tj. uložili bi isključivo svoje znanje. Smatram da je to odlična opcija. Siguran sam da postoje i brojne druge opcije za razvoj ovog projekta, ali isti je prerastao okvire studentskih radova te zahtijeva potpuno profesionalan rad. Možda sve ostane i na dosadašnjem načinu rada, ali bez ulaganja, pogotovo novčanih, nikako se neće moći raditi na kvalitetan način. Vodio sam brojne projekte u Hrvatskoj i Sloveniji pa vrlo dobro znam što treba za razvoj ovog projekta, kako riješiti eventualne probleme i što sve zahtijeva kvalitetan profesionalan rad. Za početak zahtijeva financiranje!“

Profesor ističe da prosječan student sigurno ne može raditi kao neki iskusni programer: „Ne želim podilaziti studentima govoreći im da su sposobni pružiti rad koji je potreban na ovom projektu, a ne želim ih ni omalovažavati govoreći im da ništa ne znaju jer se i studente početnike može zaposliti na ovom projektu. Činjenica je jednostavna; prosječni student je upravo to – student. Znanje tek stječe i sigurno je sposoban izvrsno raditi kao početnik posao za koji se školovao (naravno, ovo mogu reći samo za one za koje znam, a to su studenti našeg studija IT-a). Međutim, na ovom projektu nužno trebamo radnike koji već puno toga znaju i koji bi mogli voditi studente početnike, no njih trebamo i pošteno platiti za taj rad, inače nam neće doći. Ja imam sreću jer mi se u ekipi nalaze trojica studenata koji upravo završavaju petogodišnji studij IT-a, a koji već sad imaju višegodišnje radno iskustvo i koji bi se mogli zaposliti u najboljim svjetskim računalnim poduzećima. Ipak, meni je već sad neugodno držati ih na ovom projektu, a ne plaćati ih. Svakako ne mislim da je startup jedina mogućnost, ali mislim da je savršena mogućnost. Savršena je najviše zbog projekta, ali i zbog nas koji radimo na projektu, a i zbog Sveučilišta. Na kraju, projekt se uklapa i u sve dokumente koje je Sveučilište donijelo, uključujući Strategiju i Akcijski plan.“

Uskoro će biti gotova treća komponenta projekta, a zatim slijedi integracija svih triju dijela. Htjeli smo doznati je li krajnji cilj projekta integracija cijelog svijeta, a profesor nam je odgovorio: „Naravno, za početak je cilj naše Sveučilište, zatim Hrvatska pa naše okruženje, ali ne znam zašto bismo se, u današnje doba informacijsko-komunikacijskih tehnologija, na išta ograničavali.  Ne mogu reći da ću uspjeti u tome, ali sigurno vam neću ni reći da neću pokušati. Svi kojima sam pokazao aplikacije bili su oduševljeni. Podršku imamo i od Ureda za transfer tehnologije, čiji su članovi prepoznali naš trud i kvalitetu aplikacija. Čak su i na Rektoratu razmatrali o obaveznom korištenju ovih aplikacija na Sveučilištu, ali je iz nekih razloga to stalo. Vjerojatno postoje opravdani razlozi, ali ja se nadam da ćemo ubrzo nastaviti gdje smo stali. Kad cijeli projekt bude gotov, nadam da ćemo ga predstaviti preko Sveučilišta, samo se nadam da će to biti uskoro jer o ovom projektu već popriličan broj ljudi zna, a konkurencija koja ima novce i ljude može za pola godine do godinu dana napraviti nešto slično.“

I mi se nadamo da će se ovaj izvrsno zamišljen projekt sretno privesti kraju te pozivamo sve zainteresirane da se obrate profesoru Ružiću, kojem još jednom zahvaljujemo na izdvojenom vremenu!

 

Podijeli

O autoru

Diana Šperanda

Trenutno studira na FESB-u i u misiji da od voljenog rodnog Splita napravi najbolju IT startup zajednicu.