Jesu li i vas roditelji poticali na učenje starim uzrečicama kao što su “Tko radi, ne boji se gladi” i “Upri u knjigu pa nećeš tribat motiku držat”? 😀

Slušao je to i Slaven Damjanović iz Glamoča u BiH, koji je, kako bi jednog dana pobjegao od polja i poljoprivrede, marljivo učio i imao same petice tijekom cijelog školovanja. Cijelo vrijeme gajeći posebnu ljubav prema matematici i fizici, krajem srednje škole odlučio je da će se ipak usmjeriti prema tehničkom području te je za svoje studentske dane odabrao Elektrotehniku na splitskom FESB-u.

Priznaje da je, zbog nemirne prirode i stalne želje za promjenama i novim izazovima, već na 2. godini postao nezainteresiran za faks. Međutim, nije odabrao apatiju i grintanje na kavama, već je proaktivnim pristupom došao do profesora Tonija Perkovića i Marija Čaglja, koji aktivno sudjeluju u različitim projektima, te je počeo surađivati s njima i učiti o novim tehnologijama.

Baš kao što je za studiranje odabrao Elektrotehniku umjesto Matematike jer se nije htio baviti samo brojevima, već primijeniti znanje na konkretnim projektima, tako je i u svojim izvannastavnim aktivnostima htio napraviti korak dalje te implementirati nove tehnologije o kojima je učio u razvoj korisnih proizvoda.

Odlučio se tako početkom 2018. okušati u Elektroboju, natjecanju u izradi praktičnih rješenja iz područja elektrotehnike, koje organizira zagrebačka studentska udruga e-student. Jedna od tema natjecanja bila je agronomija. S obzirom na to da mu je otac agronom koji se bavi poljoprivredom, Slaven je odmalena bio dobro upoznat s različitim izazovima s kojima se susreću domaći proizvođači hrane. Spojivši osobno i tehnološko iskustvo, odlučio je pokušati izraditi prototip uređaja koji bi, u preventivne svrhe, mjerio neke parametre i dojavljivao podatke vezane za vremenske pojave koje u kratkom roku mogu uništiti uloženi trud i rad poljoprivrednika.

dav

Okupio je još nekoliko kolega koji su studirali Elektrotehniku i Računarstvo te uz njihovu pomoć uspio izraditi prototip, ali i osvojiti 3. mjesto na Elektroboju.

“Možda ovo ima smisla”, pomislio je Slaven i odlučio se u slobodno vrijeme pozabaviti razvojem novostvorenog proizvoda, nazvanog “eAgrar”.

Vodio se mišlju da će na taj način zasigurno nešto naučiti i steći iskustvo.

Nagovorio je ekipu da sudjeluju u startup kampu u Rijeci; tamo su naučili ekonomske osnove te počeli razmišljati o realizaciji i monetizaciji svoje ideje.

U proljeće ove godine prijavili su se na natjecanje za studentske startupe u organizaciji ICT županije i osvojili prvo mjesto.

“Možda ovo stvarno ima smisla”, pomislio je Slaven i nastavio pomalo raditi na projektu, još uvijek dajući prioritet svojim studentskim obvezama.

U svibnju je eAgrar ekipa odlučila okušati se na međunarodnom startup natjecanju STup! u organizaciji Studentskog poduzetničkog inkubatora. Smatrali su da će konkurencija biti prejaka, ali željeli su pokušati. Upoznavanje međunarodnog žirija i investitora bilo im je neprocjenjivo iskustvo, a pozitivan šok ustupio je kad su pokorili konkurenciju iz cijelog svijeta i osvajanjem prvog mjesta za nagradu dobili odlazak na međunarodno startup natjecanje koje će se održati u Istanbulu u veljači 2020. Na STup-u su im svi dali do znanja da imaju odličnu ideju i da sad samo trebaju odlučiti hoće li se ozbiljno pozabaviti istom.

“Moguće da ova ideja stvarno ima smisla”, pomislio je Slaven i odlučio ljeto provesti u Splitu, radeći isključivo na razvoju eAgrara.

Svaki je dan radio 14 sati; gotovo da nije izlazio iz FESB-ova laboratorija, gdje je razvijao i testirao proizvod.

“Šta je meni ovo trebalo?”, zapitao se tijekom ljeta Slaven nebrojeno puta, zbrajajući troškove podstanarstva i hranjenja van menze.

Ipak, zbog uspjeha na brojnim spomenutim i nespomenutim natjecanjima, širio se glas o uređaju koji potencijalno može spasiti urod, zbog čega je i postavljen na nekoliko polja diljem Dalmacije i BiH.

“Razvijamo hardver i cijeli uređaj potpuno iz nule, a tu su i obrada podataka temeljena na agronomskim propisima i slanje informacija korisnicima – radi se o vrlo kompleksnom sustavu, ali i o široko obuhvaćenom području znanja – tehnologija, programiranje, ekonomija, agronomija…”, pojašnjava.

eAgrar opisuje kao “sustav koji omogućuje precizno praćenje mikroklimatskih stanja usjeva zahvaljujući IoT uređajima i naprednim algoritmima”.

U listopadu je Slaven dobio poziv od sinjskog OPG-a Moro, čiji mu je vlasnik zahvaljivao što mu je doista spasio polje od mraza. Naime, eAgrar sustav budio ga je u zoru, kad bi temperatura padala prema nuli i minusu; u skladu s alarmom, vrijedni OPG-ovci išli su pokrenuti prskalice i spasiti biljke od leda. Tim aktivnostima preskočili su štete koje bi prouzročile nepovoljne temperature i produžili su sezonu branja povrća za minimalno 40 dana… eAgrar je najbolji prijatelj svakog poljoprivrednika jer budno motri na usjeve čak i kad poljoprivrednici spavaju, a isto tako daje neke korisne savjete vezane za moguću pojavu bolesti, mraza ili potrebu za navodnjavanjem.

“Možda i rješavanje još nekih problema ima smisla!”, pomislio je Slaven i odlučio s ekipom otići na “Smart City Challenge Hackathon” kako bi opet unaprijedili svoj proizvod.

Tijekom 24-satnog hackathona radili su na razvoju sustava za automatizirano i autonomno navodnjavanje javnih površina koji će imlementirati u svoj sustav.

Trebam li napominjati da su osvojili 1. mjesto?

“Gdje god smo se pojavili, polučili smo odlične rezultate. Ideja nije revolucionarna, ali mnogi postaju svjesni važnosti proizvodnje zdrave hrane i naše uloge u toj priči. Uz sve to, proizvod rješava stvarne probleme ljudi, što me posebno veseli. Zahvalni smo na mentorstvu i potpori koju dobivamo sa svih strana – od matičnog fakulteta preko ljudi koji uspješno vode svoje startupe do različitih stručnjaka iz područja agronomije… Nadam se da ću i ja jednog dana svojim znanjem i iskustvom moći pomoći mlađim generacijama”, ističe.

Slaven kroz rad na ovom projektu, kako kaže, nije stekao samo nova znanja i neprocjenjivo iskustvo, već je prošao i kroz proces osobnog rasta i razvoja. Bude stresnih trenutaka, ali tako mora biti kad ti je stalo do nečega, pojašnjava.

“Što mi je bilo najteže? Sve, a ništa. I dalje uživam u tome što radim. Neke stvari ne volim raditi, primjerice baviti se administrativnim i ekonomskim poslovima, ali to se mora obaviti i to bude učinjeno. Volim programirati, stvarati nešto novo i biti kreativan, ali nemam uvijek vremena za to. Puno njih koji žele otvoriti tvrtku nisu svjesni takvih stvari.”

Kroz razgovor s vlasnicima najuspješnijih splitskih tvrtki, potvrđeno mu je da je svim uspješnim poslovnim pričama zajednički težak rad prije nego se dođe do vrhunskih rezultata. “Rekli su mi – Čestitam i moja sućut!”

Većina njegovih kolega s faksa ne razumije kako ima toliko volje i vremena razvijati svoj proizvod i dizati posao iz nule, a svi mu redom savjetuju da uspori. Međutim, on smatra da je upravo studentsko vrijeme period kada treba riskirati i usuditi se nešto pokušati napraviti jer se tada ima taj luksuz i da nešto ne uspije.

“Najgore mi je čuti kad oni koji se ne trude i ne rade budu oni koji najviše “grintaju”. Svi traže ekspresni uspjeh i užitak… Ja legnem i budim se s ovim projektom u mislima. Na natjecanja ne idem s namjerom da osvojim 1. mjesto niti me u razvijanju ovog posla vodi želja za novcem, nego strast i želja da napravim nešto što drugome pomaže, a onda iz toga možda dođe i novac. Već sam imao više ponuda za posao, ali to mi nije to; nakon što diplomiram, ovime se namjeravam ozbiljno baviti”, objašnjava Slaven, kao da je svemu što je dosad napravio pristupao manje ozbiljno. 🙂

Dotaknuli smo se i formalnog obrazovanja; Slaven smatra da je poanta faksa dati temeljna znanja za budućnost: “To što dobiješ na faksu je samo temelj na kojemu, kroz rad, možeš nešto izgraditi!”

A što je s “izvanškolskim” aktivnostima? Nekoć se bavio biciklizmom, a uživa i u fotografiranju, pogotovo pejzaža. Ipak, zbog brojnih obveza, priznaje, u zadnjih pola godine gotovo da i nije uzeo fotoaparat u ruke.

“Htio sam pobjeći od poljoprivrede i zato sam upisao FESB, a sad me tehnologija opet vratila u polje. Otac mi se smije i savjetuje da razvijem neki uređaj za korištenje u gradu… On i majka su mi najveća podrška i životni uzori, jer su mi pokazali kako se kroz skromnost u bilo kojoj sferi života i kroz rad mogu izgraditi lijepe stvari i priče. Što se tiče uzora u tehnološkom svijetu, tu Nikola Tesla nema premca; jedini je koji je imao drugačiju sliku u glavi i imao nešto što drugi nikad neće imati.”

Prokomentirali smo i splitsku startup scenu, koja se, po njegovu mišljenju, u zadnje vrijeme znatno mijenja: “I mediji češće prenose motivirajuće poduzetničke priče. Osjeti se promjena. Split ima ogroman potencijal, ali mentalitet se pod hitno mora mijenjati. Manje kava, više rada! 🙂 Mladima bih poručio da se ne boje započeti neki projekt, makar kao hobi preko kojeg će stvoriti iskustvo i znanje. Sam proces razvoja projekta, bez obzira na ishod, omogućit će im ogromno iskustvo i znanje. Savjetovao bih im i da odlaze na natjecanja i konferencije, jer poznanstva koja će tamo ostvariti mogu im promijeniti mnogo toga u životu.”

Slavena ovih dana očekuje još jedno startup natjecanje u Zagrebu, a idućeg tjedna sudjeluje na spektakularnom događaju Get in the ring, o kojem smo već pisali, a koje mu zasigurno može promijeniti život… Želimo mu puno uspjeha i dobivenih bitki; o ovoj ćemo poslovnoj priči zasigurno još pisati!