Pavle Sviličić, UX & Design lead u splitskoj tvrtki NETMedia, diplomirao na Grafičkom fakultetu u Zagrebu. Profesionalni glazbenik i skladatelj. Vlasnik 25 instrumenata iz cijelog svijeta. Štovatelj sunca, mora i vožnje na fixie bikeu. Ovim riječima nam se predstavio ovaj osebujan momak. Popričali smo s njim o dizajnu i dizajnerskoj zajednici u Splitu.

Za početak, reci nam nešto o dizajnerskoj zajednici u Splitu općenito? Što je dobro, što nedostaje?

Mišljenja sam da se dizajnerska scena u Splitu počela polako buditi, započeti su i raznorazni meetupi, nekako počinjemo uviđati svi skupa da zajednica i nije tako mala, i da postoji ogroman interes za dizajn kao temu, profesiju, hobi. Ono što kronično nedostaje jesu edukacije, dizajnerske izložbe i kolaboracija na lokalnoj razini i u smjeru dizajna kao općeg dobra i identiteta grada Splita. Mislim da splitska dizajnerska scena ima što ponuditi i reći na ovu problematiku, nepostojećeg identiteta grada.

Što podrazumijevaš pod identitet grada Splita?

Pod identitet ne mislim samo na vizualni identitet Grada kao institucije, već na cjelokupni vizualni vokabular koji nosi karakter ovog grada, demografski, psihološki, geografski. Nedostaje nam kolektivne svijesti o tome koliko naš grad može prosperirati od uključivanja dizajnerske zajednice u upgrade za bolji Split, moj i tvoj, naš život u njemu.

Što misliš o razvoju tehnološkog sektora u Splitu?

Prije 5 godina, kada sam se vratio u Split i počeo tu ponovno živjeti, upravo taj tehnološki sektor koji spominjemo, mi je bio u poslovnom svijetu slamka spasa. Kako je grafička industrija krenula nizbrdo i ogromna količina investicija za prilagodbu i unaprjeđenje pogona bila nedostižna, jednostavno se trebalo postaviti na put, za koji sam vjerovao da je budućnost. Tehnološki sektor je sektor koji približava globalni svijet na lokalnoj razini i pravi je pokazatelj kako se uistinu može živjeti u Splitu. Veliki broj novootvorenih tehnoloških tvrtki u Splitu nudi perspektivu kako za sve buduće generacije marketinških stručnjaka, programera i dizajnera, tako i perspektivu za domaće klijente da primjene i prihvate metode i procese koji će obogatiti i unaprijediti njihove poslovne ambicije. Međutim, za napomenuti je kako je važno da se tehnološka scena približi svima, kako je potrebno educirati klijente o novinama i trendovima koji su na globalnoj sceni, jer jedino ćemo tako stvoriti produktivno, poticajno i kvalitetno okruženje.

Tu bih pohvalio i inicijativu Split Tech City. Split Tech City je izuzetna prilika upravo za sve ovo, što sam maločas rekao. Projekt Split Tech City trebao bi postati kanal i generator za informiranje i približavanje novih tehnologija, te kao centralna sredina poslužiti u ujedinjavanju svih sudionika IT industrije.

Dizajnerska zajednica ujedinila se kroz DesignHUB meetup. Što kažeš na ovu inicijativu?

DesignHUB meetup je prije svega potvrdio činjenicu da dizajnerima u Splitu nedostaje sadržaja i da su željni networkinga u bilo kojem obliku, da su željni kolaboracije, edukacije, rada na zajedničkim projektima, testiranju novih metoda i procesa. Dapače, poprilično sam ostao iznenađen brojem posjetitelja, što je čisti dokaz koliko nam je bila potrebna jedna ovakva inicijativa.

Na posljednjem DesignHUB meetupu si održao predavanje? O čemu je bila riječ?

Prekratko je bilo vrijeme za prenijeti cijelo stečeno iskustvo iz proteklih 15-ak godina. No, ono najvažnije, ohrabriti i potaknuti kolege dizajnere na neke nove smjerove, procese i metode, mislim da se uspjelo. Kroz prikaz vlastitog životnog puta od okorjelog knjigotiskarskog fanatika pa sve do digital divinera, kroz prizmu prilagodbe i transformacije u novim grafičko-dizajnerskim kanalima, trendovima i svjetovima. Ono na što sam posebno htio skrenuti pažnju je “novi jezik” dizajna, orijentiran prije svega na korisnika i njegovo iskustvo kao makro instituciju donošenja odluka. Vrijeme kao generator ideja, kolaborativnu komunikaciju, prezentacijsko prototipiranje, izazov globalne skale po pitanju održivog i poželjnog dizajna te njegova primjena na lokalnoj razini i na kraju samoj tajni dizajna.

Kakav je to “novi jezik” dizajna?

To je prije svega jezik korisničkog, životnog iskustva, jezik prilagodbe naučenih životnih obrazaca u malim segmentiranim plohama, ekranima. Htio bih veliki naglasak staviti na životna iskustva jer upravo ona diktiraju smjerove razvoja i upotrebe današnjih tehnologija. Krenimo samo od toga da smo tisućljetnu motiku zamijenili buttonima i raznim ekranima, da smo svakodnevicu podijelili na vrijeme za posao i vrijeme za malo manji posao – obitelj, hobi, prijatelji. U cijeloj konfuziji ubrzanog vremeplova sadašnjice, poprilično smo zaboravili na iskonski, istinski, emocionalni život, koji bi trebao biti svrha i uzrok nove tehnologije, a time i dizajna. Uspješan i dobar dizajn današnjice trebao bi biti iskrena priča, ispunjena emocijom. Jer ipak su emocije te koje nas guraju kroz svaki trenutak života, one su te zbog kojih za nešto kažemo da je lijepo i/ili funkcionalno na kraju krajeva.

Koja bi onda bila ključna stvar na koju bi se današnji dizajn trebao usredotočiti?

Bit koju današnji dizajn mora ponovno prigrliti jest uočavanje. Uočavanje potrebe ili potreba kod korisnika, potrebe za emocionalnim ispunjenjem. Dizajn ne smije biti samo prenositelj informacija već i njihov kreator. Uvijek se volim osvrnuti na fenomen televizijskog serijala Seinfeld i onog što čini taj serijal toliko moćnim i gledanim, a to je upravo moć uočavanja. 20-minutnu epizodu posvetiti najsitnijim detaljima svakodnevice, na koje većina nas uopće ne obraća pažnju – e tu leži tajna uspješnosti, tajna gledanosti, tajna koncepta, tajna Larry Davida i Jerry Seinfelda – uočiti ono nešto što drugi uopće ne primjećuju.

Kako vidiš budućnost dizajnerskih poslova?

Budućnost je nešto čemu se veselim, naravno ne želim preskakati sadašnjost, no veselim se činjenici da će dizajniranje budućnosti biti poprilično dizajniranje života – internet of things. Pod things, ne mislim samo na pojedine uslužne predmete kao što smo imali primjere do sada, već usmjerenost dizajna u izazivanju emocija pod okriljem korisničkog iskustva. Sve više će biti prisutna emocionalna ovisnost, unutar korisničkog ponašanja. Život će nam postati još brži, i u svemu tome bit će potrebno pronaći balans. Akcija potiče emociju, a dizajn će postati sve aktivniji prema korisniku i ostvarivanju tih emocija.

Što je s tvojim projektom One vector diary, o kojem smo već pisali?

One vector diary je jednostavno moje dijete, a znate i sami kako se prema djetetu odnosite, sraste s vama i postaje vi. Nakon završetka samog projekta, nastavio sam i dalje raditi vektore. Međutim, zbog nedostatka vremena, nisam se uspio posvetiti više njegovoj daljnjoj komercijalizaciji. Rutina i veliki broj benefita koje je donio #onevectordiary, kako osobnih, tako i poslovnih, danas mi služi kao pokretač i primjer dobre prakse mladim snagama da se odvaže na neki sličan put, put poticanja kreativnosti i produktivnosti, te otkrivanja nekih novih osobnih vještina i kvaliteta.

Savjeti za mlade dizajnere.

Mladi dizajneri su se otuđili od primarnog alata kreativnosti – olovke. Crtanje, skiciranje, notiranje je temeljni generator ideja svakog kreativca. Postojimo onoliko, koliko postojimo zabilježeni “grafitom”.

U svoj vrevi današnjice mladi dizajneri teško pronalaze izazov tj. bilo bi ispravnije reći da izbjegavaju izazove i da ih se boje. Nema ništa loše u tome da “kleknete” pred izazovom i prepoznate u tome vlastiti napredak, bilo emocionalan ili poslovan. Budite znatiželjni i uporni, to je odlika svakog dobrog dizajnera. Postavite si svakodnevni ili barem jednomjesečni izazov, vježbajte alate, kreativnost, produktivnost, vlastitu znatiželju, volju i sve druge ljudske osobine koje će vas unaprijediti kao iskonskog i istinskog žitelja vlastite okoline. Ne prenosite informacije, budite njihov kreator. Otvorite oči onome što dosad niste vidjeli, pružite ruke onome što niste dotakli, budite dio mirisa, zvukova, nastojte razumjeti, jednom riječi postanite svjesni sebe i svoje okoline jer upravo će vas ti momenti odvesti u budućnost dizajna, svijet iskrenog, iskonskog i emocionalnog korisničkog iskustva.

Prije skoro dvije godine Startup.hr dobio je vektorsku grafiku koju je izradio Pavle, a koja prikazuje splitski IT lifestyle. Dok gledamo 132. dan Pavlovog dnevnika One vector diary, nadamo se da ćemo uskoro imati novu grafiku i za Split Tech City. Pavle nam je također otkrio kako u rujnu planira izložbu s One vector diary, koju jedva čekamo.