Split Tech City je zajednica sastavljena od tvrtki, udruga, institucija, meetupa i pojedinaca koji su posvećeni razvoju tehnološkog sektora u Splitu i regiji.
Postani član
Grafički dizajn je više od samog stvaranja privlačnih vizuala, područje je to koje povezuje ideje i njihovu vizualnu interpretaciju u punom sjaju.
U ovom izdanju donosimo vam priču Borisa Pehara, talentiranog grafičkog dizajnera iz Mostara, čije je putovanje u svijetu dizajna i više nego inspirativno.
„Rođen sam u Mostaru, gdje sam i odrastao. Mostar je predivan hercegovački grad smješten u kotlini u dolini rijeke Neretve. Poznat je po starom mostu koji je simbol i grb grada, dio imena i identiteta. Iako možda zvuči kao klišej, grad je zaista bogat kulturom. Kroz povijest se stvorila kulturološka mješavina vjera, naroda, pisama i tradicija. Ako samo obratite pažnju na arhitekturu grada, možete primijetiti utjecaje osmanske, austro-ugarske, jugoslavenske i BIH povijesti”, istaknuo je Boris za početak i uveo nas u bogatstvo koje Mostar nudi.
“Pripadam post-dejton generaciji — generacija u koju se ulaže nada, generacija koju su učili o podjeli i nevidljivim granicama. Mi nismo prošli ono najgore, ali živimo ostavštinu onih koji jesu. Pronalazimo rješenja za sve prepreke što su nam nametnute i mislim da polako gradimo neki novi identitet koji nas gura naprijed. Podjelu vidimo kao smetnju i shvaćamo da ljudi ne žive od toga — od podjela žive samo pojedinci.“
Borisov otac akademski je slikar, što je, naglasio nam je Boris, ostavilo značajan utjecaj na njega: „Kao klinac sam uvijek nešto crtao, čak sam i izrađivao svoje stripove. Kada je došlo vrijeme za upis srednje škole, moj izbor je bio srednja građevinska škola jer sam mislio da ću biti arhitekt — tu sam se upoznao s tehničkim crtanjem, pisanjem i projektiranjem. U međuvremenu se počinjem baviti grafičkim dizajnom i ne mogu se sjetiti kako i zašto, ali u jednom trenutku dizajn se pretvara u strast.“
„S osamnaest godina odlučujem upisati Dizajn vizualnih komunikacija na Umjetničkoj akademiji u Splitu, gdje ujedno magistriram na smjeru Tipografija. Na Akademiji sam imao odlične profesore kojima mogu biti samo zahvalan za sve podijeljeno znanje i razumijevanje.”
“Fakultet u Splitu sam na momente volio pa prezirao, ali uvijek cijenio. Sličan osjećaj imao sam prema gradu Splitu. U početku mi je bilo teško prihvatiti novo okruženje, ali s vremenom se to promijenilo – s vremenom su se izgradila prijateljstva i suradnje pa je sve postalo lakše“, otkriva dizajner.
„Kao mladom studentu bez novaca trebao mi je posao. Tadašnji cimer me preporučio Jeleni iz Splitskog akademskog sportskog saveza i, nakon što sam odradio par manjih poslova, primijetio me direktor Toni Gamulin, koji je bio oduševljen mojim radom. Naša suradnja, koja je započela na drugoj godini mog studiranja, još uvijek traje“, prisjeća se Boris jednog od ključnih trenutaka u početcima karijere.
Trenutno radimo na dva veća projekta, Split 2024 i Split 2028. Split 2024 je projekt koji trenutno završavam. U pitanju je FISU akademsko svjetsko prvenstvo u cheerleadingu. Ovo je tek drugo izdanje takvog tipa i zanimljivo je da se događa baš u Splitu. Ne obraćam pažnju na sport, a pogotovo ne na cheerleading, međutim, nakon što sam istražio malo o sportu i događaju za ovaj posao, sad mogu reći da me prvenstvo uistinu veseli. Cheer je zanimljiv sport za pratiti jer svaka sekunda u koreografiji je napeta i svaki potez se čini impresivnim.“
Projekt Split EUG 2028, Europske sveučilišne igre, još je veći izazov za Borisa:
„Riječ je o najvećem višesportskom događaju europskog akademskog sporta. Na njemu će nastupiti više od 5000 studenata. Logo za natjecanje je već izrađen — koristio se za potrebe kandidature za organizaciju te će se s malim izmjenama koristiti kao službeni logo prvenstva. Ovo je produkt suradnje s kolegom Dejanom Zobenicom. Često radim sam i tako sam navikao, no smatram da će suradnja u ovom slučaju znatno olakšati posao i potaknuti neke ideje koje sam ne mogu izvesti.
Moram priznati da rad na većim sportskim događajima/prvenstvima nije nimalo lagan. Takav posao zna postati vrlo kompleksan, a cijelo vrijeme se borite s vremenom. Kad kažem da se borite s vremenom, ne mislim na to da su rokovi kratki jer rokovi su u našem svijetu uvijek bili jučer. Mislim na to da ovisite o mnogo različitih ljudi, proizvođača, dobavljača, tiskara, materijala, sredstava, prostora itd. Nešto će kasniti, nešto se neće moći izraditi, neki proizvođač će otići na godišnji, a puno toga će se morati izmijeniti. Zato se u ovakvom obimu posla bitno dobro organizirati i biti spreman donositi brze odluke“, pojasnio nam je Boris i upozorio sve mlade dizajnere što ih zapravo čeka u realnosti.
Suradnja s Lukom iz Balkan Ekscesa još jednom otkriva Borisovu svestranost i prilagodljivost: „Luka je kolega muzičar, dobar drug i strastven mladi punker — kojemu je stalo do onoga što živi i u što čvrsto vjeruje. Balkan Eksces je njegova platforma za promociju alternativne muzičke scene. Upoznali smo se prije nekoliko godina, kad je počeo organizirati razne punk/metal koncerte i festival Zvučanja u Mostaru. Pitao me je da odradim dizajn plakata, na što sam rado pristao — imao sam potpunu slobodu za svaki plakat što sam oblikovao i to mi je znatno dalo prostora za eksperimentiranje.
Moj pristup je vrlo jednostavan, uvijek bih krenuo od sadržaja i kroz njega tražio ideju. Najdraže mi je bilo raditi plakat za nastup jednog benda, jer taj bend ima svoju jedinstvenu priču, identitet, stav, koji bih na kraju iskomunicirao kroz plakat. Ponekad bi za jednu večer nastupala dva ili tri benda, što bi otežalo posao. U takvim situacijama uvijek tražim nešto zajedničko što može iskomunicirati sve te grupe. Ono što mi je najvažnije kod dizajna plakata za promociju koncerta jest da se taj plakat svidi bendu. U par navrata se to dogodilo, tako da je nekoliko mojih radova uokvireno od strane muzičara. A ponekad ih posjetioci pokupe sa sobom poslije nastupa, što me isto veseli.“
„Kao grupa PAHOR izdali smo svoj prvi album pod nazivom BEZDAN. Za promociju albuma i dizajn omota sam osmislio i oblikovao font kako bi cijeli projekt imao dozu originalnosti. Za svaku traku s albuma izrađen je zaseban omot koji ima svoju fotografiju i QR kod. Fotografije su tretirane na eksperimentalan način i svaka od njih prikazuje neki segment Mostara. QR kodovi su zanimljiv dio koji smo umetnuli na vizuale kako bismo cijeli doživljaj albuma podigli na viši nivo. Iza tih kodova kriju se poruke, fotografije, linkovi, lokacije pa i neke demo snimke.“
Boris se ne izražava likovno, ali je glazba ono što mu omogućuje izražavanje vlastitih emocija.
U okviru grupe HANGAR, Boris Pehar se bavi video-jockeyingom: „Kolektiv HANGAR čini trio. Rebac i Plogen su u ulozi DJ-a, dok meni pripada uloga VJ-a (video jockey). Nastupamo u prostorima koji nisu zamišljeni da imaju velike video prikaze na stage-u, tako da svaki nastup predstavlja proces snalaženja s minimalnom, neadekvatnom opremom i jednostavnim alatima. Ne koristim profesionalne softvere za ovaj oblik posla, ali s obzirom na ono što imamo dostupno, za kvalitetan VJ set nisu ni potrebni. Potrebna je dobra priprema, koja može trajati i nekoliko dana. Ovo je projekt u kojem se ne miješam u glazbeni dio. Moj zadatak je da razumijem što se ‘pušta’ te da vizualnom intervencijom prilagodim i pridonesem tonu, atmosferi i dinamici samog seta.“
Kad je riječ o budućnosti grafičkog dizajna, Boris ima jasnu viziju. „Mislim da će se implementirati kinetička komponenta, pogotovo u sportu, što se već i događa. Kroz povijest grafičkog dizajna pokušavalo se prikazati pokret na sportskim plakatima, fotografijama i logotipima. Danas nam tehnologija omogućava da imamo plakat u video formatu, što donosi potpuno nov način komuniciranja. Ipak, smatram da, samo zato što nam to tehnologija omogućava, ne mora značiti da se svaki plakat treba kretati. Nekada je bolji i dovoljan samo statični vizual.“
Što se tiče njegovog stvaralačkog puta, Boris napominje: „Trenutno radim na velikom broju projekata, od prijeloma monografije, omota albuma, plakata za festivale, do raznih vizualnih identiteta. Moj rad je većinom fokusiran na područje sporta, kulture i muzičke scene, ali u zadnje vrijeme dolazim i do komercijalnijih projekata. Uglavnom su to suradnje s Goranom Stojkićem, videografom iz BONK studija. Pored komercijalnog rada s Gogom, surađujem i na projektima iz kulture.
Gogo je zanimljiv lik s jasnom vizijom i željom. U sebi ima puno ljubavi prema onome što radi i za ono do čega želi doći. Preko udruge Amplituda, koju je osnovao, uspio je povezati razne lokalne kreativce koji danas stvaraju kvalitetna djela. Nedavno održana škola video produkcije, koju je vodila udruga, izrodila je odličan dokumentarni film koji će, nadam se, uskoro biti dovršen i prikazan na festivalima“, pun pozitive prepričava nam Boris o svome kolegi.
„Plan za budućnost mi je nastavak suradnje s dugogodišnjim klijentima i pomicanje mojih granica sposobnosti i mogućnosti u dizajnu. Eventualno bih volio u skorijoj budućnosti napraviti pauzu od posla i, ako se ukaže prilika, otići na master studij Type and Media, koji traje jednu godinu.“
Na kraju smo pitali Borisa za savjet mladim dizajnerima, kojima je jasno poručio:
„Radite, radite i radite. Radite dizajn, proizvodite stvari, gledajte, analizirajte, printajte, režite, tiskajte kad god možete i gdje god možete. Dizajn nije nešto što radite osam sati na dan; dizajn je nešto što živite 0-24. Ako želite raditi kao dizajner, morate živjeti kao dizajner.“
Podijeli
