Veliki pozdrav svim čitateljima Split Tech City-ja! Nadam se da me niste zaboravili! Nisam vam pisala neko vrijeme jer sam bila zauzeta diplomiranjem i selidbom u Belgiju i ovaj članak vam pišem iz svog unajmljenog stančića u Bruxellesu. 🙂

Moram priznati da je baš nekako čudan, ali lijep osjećaj živjeti sama, biti samostalna, u drugoj državi, s ljudima iz raznoraznih zemalja svijeta. Kako je uopće došlo do toga? Pa… krenimo mi od početka i objasnimo prvo naslov, za kojeg mislim da ste već shvatili odgovor.

Poveznica sam ja. Sve je započelo još u 11ti mjesec 2019. godine kada sam negdje na internetu vidjela da će se održati Motivacijska konferencija za mlade. To je upravo ono što mi je nedostajalo. Osim toga, bila sam totalno izgubljena. Nisam znala s čime se točno želim baviti, tehnologije koje su bile interesantne mojim kolegama meni su bile dosadne. Nisam htjela buljiti u laptop baš svih osam sati… Bila sam depresivna, demotivirana, nenaspavana, nisam imala nikakav cilj kojem sam težila i to mi je jako smetalo.

Na dan konferencije imala sam hrpu obaveza, no nešto mi je govorilo da jednostavno moram otići tamo i poslušati ta predavanja. Ne mogu uopće objasniti jačinu tog “gut feelinga” no kasnije je sve došlo na svoje i imalo je apsolutnog smisla.

Na konferenciji sam upoznala Tonija Trivkovića i Romanu Ban, kao i sve predavače, no predavanje koje mi se najviše urezalo u pamćenje i koje i danas preporučujem apsolutno svima da ga pogledaju jest ono Marka Prljića. Odlučila sam nastaviti pratiti Split Tech City portal i prijavila sam se na newsletter. Toliko me se dojmila cijela konferencija i Markovo predavanje da sam Romani poslala e-mail koliko sam oduševljena i impresionirana načinom na koji je bila organizirana te sam preko nje zatim i stupila u kontakt s Markom s kojim se čujem ponekad i dan danas. (Marko, ako čitaš ovo, veliiiiki pozdrav za tebe!!!)

On je jedna iznimno kvalitetna, dobra osoba i oduševilo me je to koliko je spreman pomoći drugima i koliki utjecaj ima na ljude. Nimalo ne pretjerujem kad vam kažem da od te konferencije ja nisam više ista osoba. Taj dan sam donijela odluku da ću nešto promijeniti, da se moram trgnuti i shvatiti zašto živim, zašto sam ovdje, koja je moja svrha i što uopće želim raditi u životu. 

Kako sam počela volontirati?

Nakon toga, negdje u drugi mjesec, stigla mi je novost da Split Tech City traži volontere, odnosno osobe koje bi doprinijele sadržaju samog portala. Pomislila sam da je to idealna prilika za mene jer obožavam pisati i mogu spojiti u jedno dvije ljubavi, a to su pisanje i tehnologija. 

Tako je započela moja avantura sa STC ekipom, obožavam pisati ove članke, to me opušta i čini sretnom, a tekkada dobijem podršku i feedback od vas čitatelja, srce mi je još punije. 

Zatim je došla korona… Lockdown sam iskoristila tako što sam radila na sebi, čitala knjige, pisala članke te pratila sva Instagram Live predavanja u organizaciji STC-a.

Što LinkedIn ima s tim?

Jedno od mnogobrojnih predavanja tada bilo je i ono o LinkedInu, odnosno “Kako se povezati s pravim prilikama na LinkedInu” s gošćom Tanjom Džido koje sam s posebnim zanimanjem slušala i zapisivala svaku njezinu rečenicu kako bih mogla napisati dobar članak/izvještaj po završetku predavanja, no i sama sam “čačkala” dosta kako bih najbolje optimizirala vlastiti profil i bila vidljiva potencijalnim poslodavcima. LinkedIn je toliko moćna stvar da mislim da više i ptice na grani znaju koliko sam puta to istaknula, promijenio mi je život u potpunosti i donio mi je puno lijepih stvari i poznanstava koje nikad nigdje drugdje ne bih mogla doživjeti.

Zatim je došlo ljeto i s njim STC-ova radionica predstavljanja tvrtki i studenata u lovu na stručne prakse, na što sam se i sama prijavila, iako nisam imala apsolutno nikakvih projekata, tek osnove programiranja, ali htjela sam izaći iz komfort zone, doživjeti osjećaj pravog intervjua u IT struci i započeti raditi nešto konkretno. Tako sam došla do Little Code-a, Antonio Šerić mi je poslao poruku na LinkedIn-u kako bismo se dogovorili za intervju.

I tu kreće moja prva, ozbiljna avantura u IT-u…

Bila sam baš uplašena, nisam imala dovoljno znanja ni iskustva, balansirala sam između posla, fakulteta i volontiranja i bila sam pod povećim stresom, ali osjećaj zadovoljstva kada bih nešto savladala bio je nenadmašiv. Ekipa iz Little Code-a mi je puno pomogla da doživim struku i da naučim kako taj svijet funkcionira, i njihovi svakodnevni savjeti, primjeri i ono najbitnije, pristup radu su ogromne vrijednosti koje sam ponijela sa sobom i ne mogu se mjeriti sa nikakvom plaćom ni bonusom. Njihovo međusobno, nesebično pomaganje je nešto što me baš oduševilo i zauvijek ću im biti zahvalna na svemu što su mi omogućili. Iako smo ostali u kontaktu, ovim putem ih isto želim pozdraviti i zaželjeti što više napretka i uspješnih projekata. (Malo sam zasuzila dok sam ovo pisala). 

Usput sam shvatila da mi web development i nije toliko napet i činilo mi se “da svi to rade” no zahvaljujući Nikoli Periću upoznala sam se sa RPA tehnologijom i oduševila sam se koliko je moćna. Nikola mi je bio odličan mentor, ne samo da puno toga zna i stalno usavršava svoje znanje, već toliko dobro zna objašnjavati i to do najsitnijih detalja te slobodno mogu reći da sam uz njegovu pomoć naučila puno više nego svih ovih godina provedenih na fakultetu. Zajedno smo održali predavanje u sklopu Dump Days-a i iznimno sam zahvalna na tom povjerenju i još jednoj prilici da se izložim stresu, ali definitivno je vrijedilo. 

U zadnje vrijeme, sve više i više ljudi je počelo aktivnije koristiti LinkedIn i objavljivati, što me iznimno razveselilo. Sve do nekih tjedan/dva sam još uvijek bila pasivni korisnik, ali voljela sam čitati i komentirati razne zanimljive i poučne postove. Zatim se naredala serija CRO LinkedIn Meetup-a u svim većim hrvatskim gradovima te sam nestrpljivo čekala da Split dođe na red. 

Srđan Šimac, Jan de Jong i Maja Lekšić održali su predavanje, podijelili su sa nama mnogo korisnih savjeta i ohrabrili nas da se povežemo, upoznajemo nove ljude i gradimo odnose. Nakon samo par dana od tog događaja, bila sam pozvana na žensko druženje sa sudionicama i organizatoricama LinkedIn meetup-a. Kakve žene!!! Toliko ambicija, pozitivne vibre i lijepih priča na jednom mjestu! Iz tog događaja izrodilo se jedno predivno prijateljstvo za koje se nadam da će potrajati što duže. Ovim putem pozdravljam sve svoje žene i želim im svakoj da uspije što je zamislila. Neizmjerno im hvala na podršci koju mi konstantno pružaju.

Odakle sad Bruxelles??

Pa negdje sredinom ljeta, dobila sam poruku na LinkedIn-u (OPET) gdje mi se javila recruiterica koja me tražila CV, poslala mi par ponuda i ukratko opisala tvrtku i čime se bave. Objasnila je da pozicija nije remote i da bih se trebala preseliti u Bruxelles. Pomislila sam “evo još jedne stvari koju dosad nisi probala”, a to je intervju na engleskom. Dalje od toga nisam razmišljala niti sam se ičemu nadala, samo me zanimalo kako to izgleda i kako ću se snaći u tome. Već sam na svom LinkedIn profilu pisala o tome kako je izgledao intervju i opisala sav proces no ono što me baš ugodno iznenadilo jest to kako su odmah od nas tražili feedback, pitali su nas je li nam bilo stresno i što bi promijenili na bolje za ubuduće. 

Nisam se ni snašla, a već sam bila u avionu za Bruxelles i razmišljala sam o tome što me sve čeka, novi život, novi ljudi, nove prilike.

Nisam osoba koja donosi spontane odluke, pogotovo ne u vezi ovakvih krucijalnih životnih pitanja kao što su posao i selidba, ali taj osjećaj intuicije je bio presnažan da bih ga zanemarila. I za sada se čini da se nisam prevarila. Uživam ovdje, gradim karijeru, radim na sebi, učim jezike, pomažem drugima, nastojim koliko mogu i dalje podržavati svoju Split Tech City ekipu i osjećam se kao da sam tek sada zapravo počela živjeti.

Za kraj bih samo još podijelila nekoliko svojih misli i zaključaka koje se savršeno mogu povezati sa definicijom volontiranja. Od malena su nas naučili redoslijed završi školu, fakultet, zaposli se, vjenčaj se, dobij djecu itd., ali život je puno snažniji i kompliciraniji od toga. Ima puno, puno veće i dublje značenje i ne radi se o tome koliko toga ti možeš uzeti, već koliko možeš dati. Voljela bih da sada, dok čitate ova pitanja, pokušate sami sebi dati odgovore:

Zašto živim? Zbog čega sam ovdje? Koja je moja svrha u životu? Čemu su me naučile moje pogreške? Što mogu učiniti za bolje sutra? 

Jednom kada shvatite, kada se pronađete, sve će se poklopiti. Obećajem vam.

Život nije ništa drugo nego volontiranje: daj ono najbolje od sebe, ali ne očekuj ništa zauzvrat jer to na koncu nije ni smisao.

Vratit će vam se na najljepši mogući način i to onda kada se najmanje nadate. Volontiranje u Split Tech City-ju za mene je bio početak domino efekta, otvorila su se mnogobrojna vrata i jedva čekam vidjeti što će nam buduće vrijeme donijeti.

P.S. Od srca se želim zahvaliti ljudima koji su pozitivno utjecali na mene i pomogli mi da danas budem to što jesam, a to su: Toni Trivković, Romana Ban, Tina Tomičić, Ivan Matasović, Antonio Šerić, Nikola Perić i cijeli Little Code tim, Marija Pražen i naša moćna grupa(!), Marko Prljić. Ovo su ljudi koji u sebi nose nešto toliko predivno i moćno i uspjeli su to prenijeti na mene. Nemam idole ni ništa tome slično, ali kad bih morala izabrati, izabrala bih njih. Jedino što želim jest da i ja jednog dana pozitivno utječem na nekoga i “promijenim” nešto u nekome, kao što su oni to učinili meni, a da možda toga nisu ni svjesni.

Još jedan P.S.: Moj LinkedIn profil je ovdje Ivona Knaus | LinkedIn, ne ustručavajte se javiti se i pitati što god vas zanima, rado ću pomoći ukoliko mogu. 🙂

“It does not matter how long you are spending on the earth, how much money you have gathered or how much attention you have received. It is the amount of positive vibration you have radiated in life that matters”,

Amit Ray.