Prošle godine u Splitu je osnovana udruga Darovita djeca. Mi smo se s njima upoznali ove godine, kada nas je kontaktirao jedan roditelj darovitog djeteta s molbom za donacijom kompjutera ili laptopa udruzi. Stoga smo odlučili podijeliti s vama njihovu priču, a ako barem jedan kompjuter ili laptop budu donirani ovoj udruzi, ovaj članak je ispunio svoju svrhu. Ovo je itekako važna tema, s obzirom na to da u Dalmaciji ima oko 2500 darovite djece, od čega u Splitu otprilike 190 vrtićke i 400 darovite djece osnovnoškolske dobi. A vrata ove udruge otvorena su za svih 2500 darovite djece u Dalmaciji.

Naime, udruga Darovita djeca osnovana je u veljači 2017. godine na inicijativu troje roditelja, Jadranke Jurić, Hrvoja Buretića i Helene Vrdoljak, s kojom smo i razgovarali. Osnovni ciljevi Udruge su promicanje prava darovitih na primjerene oblike obrazovanja, promicanje i popularizacija darovitosti kao društvenog bogatstva, mobiliziranje i umrežavanje roditelja darovite i potencijalno darovite djece, nevladinih udruga, popularizatora znanosti, državnih institucija i stručnih osoba i službi koje žele podržati darovitost, te podrška obrazovnom kadru u kontinuiranoj edukaciji.

No, prije nego kažemo nešto više o radu i rezultatima same udruge, trebalo bi objasniti sami pojam darovitosti. Naime, darovitost je sklop osobina (sposobnosti, motivacije i kreativnosti) u kojima dijete postiže izrazito natprosječan rezultat. Stručnjaci smatraju da je 3% djece darovito.

Kakva su to darovita djeca?

Na žalost, kako Helena kaže, problematiku darovite djece razumije vrlo mali broj ljudi unutar sustava. “Snalaženje darovitog djeteta na nastavi ovisi najviše o dobroj volji učitelja i njihovoj spremnosti na prilagodbu djetetu s posebnim potrebama. Kažem, djetetu s posebnim potrebama jer darovita djeca to zaista i jesu.”, dodaje Helena. Darovita djeca dolaze u školu već oboružana velikom količinom znanja. Oni znaju tečno čitati i pisati, zbrajati i oduzimati, množiti i dijeliti do sto ili tisuću. Unatoč tome, oni mjesecima uče s ostalim učenicima zbrajanje i oduzimanje brojeva od 1-10. Školski program je darovitoj djeci prelagan i dosadan. Često imaju širok raspon interesa, izraženu kreativnost, vrlo su intenzivni, oštroumni i imaju snažne osobnosti. Stoga takva djeca imaju nevjerojatan utjecaj na svoj razred. “Ako nađete načina da takvo dijete pravilno usmjerite i zainteresirate za rad, cijeli razred profitira, ali ako takvo dijete ostavljate besposleno ili ga još gore ignorirate, cijeli razred će zasigurno osjetiti nedostatke takvoga pristupa darovitom djetetu.”, objašnjava Helena. Darovita djeca koja nisu prepoznata kao darovita pa im nastava nije obogaćena razvijaju različite oblike neprihvatljivog ponašanja. Kako bi učinili nastavu zanimljivom mogu npr. pametovati ili postati razredni klaunovi, uočavaju se problemi podbacivanja u postignuću, tvrdoglavosti, pretjeranih reakcija, poteškoća u odnosu s vršnjacima te lošeg pojma o sebi. Tada ih se etiketira kao disciplinski problematične. “Darovita djeca često imaju pretjeranu pobudljivost intelekta, pa su radoznali i postavljaju bezbroj pitanja. Mogu imati i pretjeranu pobudljivost mašte i emocija. Neki od njih imaju pretjeranu pobudljivost psihomotorike, pa su u neprestanom pokretu, osobito kad im je dosadno. Čak i kada su ta djeca mentalno prikovana za neki zadatak tijela im se često vrpolje i trzaju na način koji može nalikovati hiperaktivnosti. Takva djeca izvlače mnogo radosti iz svog beskonačnog fizičkog entuzijazma. Možete zamisliti reakcije učitelja na takvo vrpoljenje u učionici. S obzirom da ih krasi izuzetan idealizam, mogu biti gorko razočarani kada otkriju da učitelji i roditelji ne zadovoljavaju njihove ideale. Posljedično, postaju cinični, ljuti i deprimirani.”, kaže nam Helena, i sama majka darovitog djeteta. Po podacima MENSE od 20 darovitih učenika, samo 3 završe kompletno obrazovanje!

U udruzi se bave djecom od 1. do 4. razreda osnovne škole

Problemi zapravo nastaju između prvog i četvrtog razreda osnovne škole jer daroviti učenici prečesto lagano ispunjavaju svoje obveze. Činjenica da bi mogli puno više uglavnom ostaje neprimijećena, osobito ako su djeca pristojna, a oni se uljuljaju u mišljenje da nikakav napor nije potreban. Kada konačno dođu do nivoa da više ne znaju sve informacije, a to je uglavnom u četvrtom razredu, najčešće više ne znaju kako učiti. Nisu savladali organizacijske vještine, vještine učenja i upornost. Tada počinju problemi. Stoga se u Udruzi bave djecom od 1-4 razreda osnovne škole jer smatraju da je to najosjetljivije doba za razvoj darovitog djeteta. “Dokle god sustav ne prepoznaje i ne pruža pomoć darovitoj djeci, postojanje naše Udruge je od velikog značaja, jer organiziranjem radionica, pružamo mogućnost djeci da otkriju područja u kojima imaju prirodnu prednost. Ako samo jedno darovito dijete otkrije svoju strast, okupira se i usmjeri svoju energiju u pravcu znanosti, umjetnosti ili nekog drugog područja, mi smatramo da je naš zadatak ispunjen.”, dodaje Helena.

2500 volonterskih sati, 50 radionica, 500 djece

U posljednjih godinu i pol dana udruga je odradila preko 2500 volonterskih sati, 50 radionica, u koje je bilo uključeno 500 djece. Radionice pokrivaju područja arhitekture, kemije, fizike, modelarstva, likovne, glazbene i dramske umjetnosti, geografije, matematike, logike, medicine, kulinarstva, fotografije, šaha, itd. Njihove radionice vode sveučilišni, srednjoškolski i osnovnoškolski profesori, inženjeri, znanstvenici, liječnici, i svi ostali koji su voljni dati doprinos u njihovom radu. “Napominjem da su svi naši predavači, jednako kao i mi osnivači, volonteri, te da su radionice za svu djecu potpuno besplatne.”, kaže Helena.

Na njihove radionice su dobrodošla sva djeca, bilo da roditelji primjećuju elemente potencijalne darovitosti, bilo da su samo zainteresirani za određeno područje. Najčešće im dolaze djeca koju su školski ili izvanškolski psiholozi, pedagozi ili učitelji uputili na našu adresu.

A kakvi su im planovi? “Što se tiče budućnosti, naša Udruga ima za primarni cilj osigurati sredstva za edukaciju barem jednog ECHA specijalista za rad s darovitom djecom. Edukaciju provodi Nizozemski Radboud University ove jeseni iznimno u Varaždinu. Samim tim troškovi edukacije su znatno niži. Na osamnaestomjesečnu specijalizaciju se mogu prijaviti osobe pedagoške struke s aktivnim znanjem engleskog jezika. Troškovi edukacije su 7 500 eura a moguće ih je podmiriti u dvije rate. Ukoliko bismo uspjeli prikupiti sredstva, budući specijalist imao bi zadatak osim rada s djecom u Udruzi, educirati zainteresirane učitelje i nastavnike te stručne suradnike s našeg područja. Smatramo da bi to bio veliki korak ka napretku kvalitetnog obrazovanja darovitih.”, objašnjava Helena.

Udruzi su potrebni laptopi

Kao i većini udruga, tako su i ovoj financije problem. Opreme uvijek nedostaje. Tako trenutno pokušavaju osigurati dobar projektor, te 10 laptopa za MicroBit radionice. “Za ove radionice vlada veliki interes, a već smo nabavili mBotove, setove za male izumitelje, setove za šivanje i programiranje.”, dodaje Helena.

Nedavno su potpisali ugovor sa Sveučilištem u Splitu, te postali nastavna baza Filozofskog fakulteta. “Studenti pedagogije već cijelu prošlu akademsku godinu redovno hospitiraju u našoj Udruzi, a sada će im biti pružena prilika da kod nas obavljaju i stručnu praksu. Grad Split i dogradonačelnica Jelena Hrgović su prepoznali kompleksnost potreba darovite djece, te nam pružili podršku te osigurali prostor u gradskom kotaru Lučac-Manuš, dok se za materijale i opremu snalazimo sami.”, objašnjava Helena tko im sve pomaže.

A što bi Helena savjetovala roditeljima potencijalno darovite djece? “Ako imate problem, obratite nam se, uputit ćemo vas nekom od naših stručnih suradnika. Ako ste sretnici pa nemate problema, uživajte u vašem darovitom djetetu i dođite na druženje.”, zaključuje Helena.

Više o udruzi Darovita djeca možete pogledati na njihovoj web stranici.