Tko (ne) riskira, (ne) profititra?

Ovo je svima nama dobro poznata narodna izreka. Međutim, što stoji iza nje?

Što vam prvo padne na pamet kad čujete riječ rizik? Skok s padobranom? Davanje otkaza na trenutnom poslu u svrhu pokretanja vlastitog? Nešto drugo?

Strah i uzbuđenje

Bez obzira na to što za vas predstavlja ta riječ, vjerujem da u pozadini stoje strah i uzbuđenje istodobno; strah od mogućeg neuspjeha i uzbuđenje zbog nečeg novog, odnosno zbog koristi koju vam to može donijeti.

Koliko god da je (djelomično) opravdan, strah je čovjekov najveći neprijatelj. Strah blokira i sprječava postizanje uspjeha.

Tužno je svjedočiti velikom broju ljudi koji se radije grčevito drže za ono što već posjeduju, čak i ako im to ne donosi sreću, nego da iskorače iz vlastite komfor zone kako bi išli ususret onome što ih ispunjava.

Igranje na sigurno stvara lažan osjećaj sigurnosti i koči napredak.

Izgovori, izgovori…

Svi smo mi skloni traženju izgovora zbog kojih baš sada ne možemo nešto učiniti; krivimo situaciju u zemlji, male plaće, loše obrazovanje itd.

Koristimo frazu Ma samo nek ovo prođe pa, kad to prođe, nađemo nešto drugo za izgovor. Sve situacije u životu nisu jednako riskantne, tako da nam pri donošenju odluke može pomoći pitanje:

Što je najgore što mi se može dogoditi?

Korist vs. šteta

Moramo pravilno odvagnuti kolika bi bila eventualna korist riskiranja naspram eventualne štete ukoliko ne uspijemo u svom naumu.

Što je veći rizik, veća je i nagrada. ☺

U situacijama gdje nam je eventualna korist puno veća u odnosu na štetu itekako se isplati riskirati.

Isto tako, moramo imati na umu da je najgori scenarij prilikom doživljavanja neuspjeha rijetko kad onako strašan koliko smo se bojali da će biti.

Kad odlučimo riskirati i preuzeti odgovornost za vlastite poteze i u konačnici u tome uspijemo, dobit ćemo samopouzdanje i vjetar u leđa te na krilima toga u budućnosti bez straha zakoračiti u nešto novo i, možda, samo na prvi pogled nesigurno.

Životarenje zbog manjka hrabrosti

Smatram da onaj tko ne riskira i zadovoljava se već stečenim (bilo stvarima, poslovima ili vještinama) ne živi uistinu.

Ovo ne znači da vas želim potaknuti na slijepo i bezglavo srljanje u nepoznato, to nikako, već na dobro promišljen i hrabar ulazak u ono gdje vas srce vuče te na neustrašivost u suočavanju s izazovima pred vama.

Odluka je samo vaša – hoćete li igrati na sigurno i biti dobri ili riskirati da biste bili odlični?

Rizik nije vezan isključivo za posao, iako se u tom kontekstu možda najviše upotrebljava.

Ukoliko želimo položiti ispit – moramo preuzeti rizik od loše riješenog testa i pada ispita, ukoliko želimo smršaviti i početi trenirati – preuzimamo rizik neuspjeha i povrede, ukoliko želimo poboljšati odnos s nekom osobom – riskiramo još dublji nesporazum…

Rizik kao normalan korak do cilja

Dakle, što god radili, preuzimamo veći ili manji rizik, osim ako po cijele dane ležimo na kauču ništa ne radeći – tada nemamo rizik…ali nemamo niti išta drugo.

Svaka se osoba treba izložiti problemima i izazovima kako bi se izgradila i ojačala, a samim time rizik treba shvatiti kao normalnu pojavu na putu do cilja.

Što više prepreka uspješno svladamo, prije ćemo stići na cilj.

„Postoji rizik koji sebi ne možete priuštiti da ga poduzmete i postoji rizik koji sebi ne možete priuštiti da ga ne poduzmete.“

Rekao je to Peter Drucker, a ja apeliram na vas da razmislite o ovim riječima kad god se nađete na životnoj prekretnici.

Poslovi propadaju, veze se prekidaju, planovi se mijenjaju pa se ne mogu ne zapitati postoji li uopće ikakva sigurnost u ovom nesigurnom vremenu ili je jedino sigurno to da je sve nesigurno?

Ako je istina da je cijeli život jedna velika igra, haj’mo se onda igrati! ☺

A kakav ste vi tip?

Kad ste posljednji put riskirali i napravili nešto po prvi put?

Držim vam fige da se usudite!

Podijeli

O autoru

Tina Tomičić