Split Tech City je zajednica sastavljena od tvrtki, udruga, institucija, meetupa i pojedinaca koji su posvećeni razvoju tehnološkog sektora u Splitu i regiji.
Postani član
Naš mjesec učenja i obrazovanja zaključen je jednim od najinspirativnijih predavanja kojima sam prisustvovala zadnjih godina.
Priču i stavove profesora Dejana Nemčića trebala bi poslušati barem svaka osoba zaposlena u obrazovnom sustavu!
Čast mi je što je izdvojio dio svog slobodnog vremena kako bi našoj zajednici putem Zoom-a i Facebok Live-a 31.1.2022. održao predavanje “Učitelj 21. stoljeća”.
Dejan je cijenjeni profesor geografije, koji je za svoj rad osvajao prestižne domaće i svjetske nagrade.
Za mjesec dana putuje u Dubai na najveću obrazovnu konferenciju na svijetu, gdje će prvi put naša zemlja imati predstavnika; četiri će dana Dejan predstavljati Hrvatsku i naše obrazovanje!
Lijepo je dobiti nagrade, priznao je, posebno priznanja na svjetskoj razini, no najvažnije mu je ostati čvrsto stajati na zemlji.
“To nastojim prenijeti i svojim učenicima: bez obzira na velike stvari koje nam se dogode, bitno je da i dalje budemo svoji i cijenimo male stvari, da i dalje pokazujemo ljudskost. Na nagrade se uhvati prašina, ali na naše životne vrijednosti nikad se ne bi trebala uhvatiti! Kad se malo i uhvati, trebamo počistiti i nastaviti kročiti svojim putem, prema svojim ciljevima.”
Zanimljivo je kako je Dejan još u petom razredu osnovne škole, točnije na svom prvom satu geografije, shvatio da želi biti učitelj koji će predavati upravo taj predmet.
I zaista, mnogo godina kasnije, u svom je rodnom gradu, u školi koju je i sam nekoć pohađao, zamijenio upravo učiteljicu koja je njemu usadila ljubav prema geografiji.
Napokon postavši učitelj, poželio je “začiniti” nastavu na sasvim drugačiji način; naumio je tijekom nastave odvesti učenike na sve kontinente!
Prešavši odmah s misli na djela, pokrenuo je projekt “Uživo sa svih kontinenata”.
Iako je pri realizaciji projekta naišao na brojne prepreke, ni jedna mu nije bila nerješiva.
“Nakon 10 godina projekta, moji su učenici virtualno proputovali cijeli svijet!”
Zahvaljujući brojnim Dejanovim kontaktima, učenici na njegovim satima geografije imaju priliku uživo doživjeti gradove iz drugih dijelova svijeta i razgovarati s našim iseljenicima.
“Uključujemo sva osjetila na nastavi geografije: degustiramo tradicionalnu hranu, slušamo glazbu, srećemo se virtualno s ljudima iz te zemlje i razgovaramo s njima uživo. Ukratko, imamo osjećaj da smo tamo, u čemu i jest poanta!”
Možete li vjerovati da su uspjeli ostvariti čak i uživo javljanje s Antarktike?!
“Kad radite nešto lijepo, humano i za djecu, zvijezde se uvijek poslože!”
Nakon što se pročulo za njihov projekt, Dejan je dobio pozive iz cijeloga svijeta za širenjem svoje priče. Prihvatio je priliku i jedno cijelo ljeto proveo u SAD-u, održavši brojna predavanja u hrvatskim školama. Kako kaže – nevjerojatno iskustvo!
Motivirani uspjehom svog projekta, stalno su pokretali nove aktivnosti, što ih je dovelo do brojnih novih avantura.
Ako mislite da su ih oduševili pozivi naših eurozastupnika za održavanjem govora u Bruxellesu (a jesu!), što biste tek rekli na to da su uspjeli dobiti ekskluzivno javljanje uživo iz svemira?!
“Mi školu za život učimo u praksi. Želim da sat geografije ima smisla za njihov život. Ocjena zaista nije najbitnija!”
Možda ste primijetili kako Dejan stalno govori ”MI”?
Da, i ja sam shvatila kako sve projekte koje je pokrenuo uopće ne svojata, već smatra – NJIHOVIMA!
Kako je istaknuo, učenici su vjerovali u njegove ideje kad nitko drugi nije. Međusobno se motiviraju i oduševljavaju. Zajedno rade i sve su to – NJIHOVI PROJEKTI!
“Radimo i vikendom, u komunikaciji smo i svetkom i petkom i praznicima, izgubili smo osjećaj za jedan školski sat, želimo provoditi vrijeme zajedno, graditi ovu priču i graditi sebe jer tako postajemo bolji ljudi”, pokušao je objasniti predavač.
Osim projekta “Uživo sa svih kontinenata”, koji je zapravo postao njegov modus operandi, u Dejanovom se radu ističe još jedan značajan iskorak.
Sve je počelo naizgled slučajno – redovitom anonimnom anketom koju je provodio među učenicima, a koja mu je služila kako bi doznao što u svom radu treba popraviti.
Kako kaže, sablaznilo ga je to što su učenici masovno napisali da “učitelj predaje Afriku drugačije od svih ostalih kontinenata i kao da plače dok predaje o Africi”.
S obzirom na to da se u njemu zaista dugo “kuhala” ideja o odlasku u Afriku, tada je shvatio:
“Da, trebaš ići u Afriku! Čekaju te afrička djeca i afričke škole, trebaš dati sebe za taj narod.”
Prisjetio se kako te noći oka nije sklopio, već je odmah prionuo na izradu skice za novi pothvat.
Sutradan je obznanio djeci da će odsad na nastavi geografije početi graditi bolju priču na najsiromašnijem kontinentu i da će zajedno mijenjati svijet.
Djeca su bila začuđena pa im je objasnio kako će skupa prikupljati školski pribor, a on će preko ljeta odlaziti u Afriku, opremati škole, predavati i spašavati živote od malarije.
Učenici su se oduševili idejom, kao i mediji, zahvaljujući čijoj su im se podršci odmah javile brojne škole koje su se htjele uključiti u projekt.
“Tada je krenula jedna od najljepših priča u našem obrazovanju i mom životu – projekt ‘Afrika – Možemo zajedno’. Osnovali smo udrugu, povezali se s našim ljudima koji žive u Africi i doznali što je tamošnjoj djeci najpotrebnije.”
Nije bilo jednostavno pokrenuti takav projekt; bilo se teško nositi s predrasudama, a i mnogi su mu ljudi nabijali strah, no nije odustao:
“Strah je dobra stvar ako ga pretvorimo u saveznika, ali nikada ne smije biti prepreka da ostvarujemo svoje snove i učinimo svijet boljim!”
U proteklih nekoliko godina prikupljene su tone školskog pribora i lijekova za malariju, a Dejan je u Africi bio već pet puta i stekao nevjerojatna iskustva.
“Svaki put mi je predivno tamo. Novi život! Uvijek mi se teško vratiti u Hrvatsku”, priznao je, pokazavši fotografije kojima nam je pokušao dočarati sve što je tamo doživio.
Fascinantno je što danas Dejan i njegovi učenici iza sebe imaju humanitarne projekte na svim kontinentima!
Kad bi barem svaki profesor o svom poslu razmišljao kao Dejan! Divno je bilo slušati ga s kolikim žarom priča o onome što radi.
“Ja sam svjestan da radim najljepši posao na svijetu. Počašćen sam i privilegiran što imam priliku raditi ovaj posao. Meni je ovo uistinu poziv i smatram da sam došao na ovaj planet raditi ovaj posao najbolje što mogu.”
Kako je rekao, uvijek se trudi biti što bolji i vjeruje da će se cijeli život tako truditi. Mnogi ga, kaže, pitaju kad će mu popustiti entuzijazam i kad će biti “samo običan učitelj”, a on im objašnjava:
“Ja jesam običan učitelj, samo ne mogu zamisliti da sebe dajem površinski u ovom poslu. Rekao sam da ću, kad prvi put prijeđem prag škole i pomislim kako mi se tog dana ne da raditi, otići iz sustava obrazovanja i nikad se više neću vratiti.”
Srce ga boli, priznao je, kad vidi kako mnogi ljudi danas ne žele ići raditi u školi “jer je to bezvezan posao”.
Kod njega je upravo suprotno: ono što ga najviše veseli kad legne u krevet je što zna koliko je svojih učenika usrećio tog dana, koliko ih je potaknuo da se odluče na učiteljsko zanimanje, kolikima je od njih pomogao da se izvuku iz teških situacija…
Iako svoj posao obožava, nije zadovoljan sustavom u kojem radi i načinom razmišljanja u istom. Smatra kako je pogrešno što je gotovo sav fokus stavljen na obrazovnu komponentu, dok je odgojna vrijednost u drugom planu.
“I onda se pitamo zašto su nam djeca takva, zašto nemaju emocije, zašto su stalno na mobitelima… Moramo se upitati jesmo li mi učitelji krivi za to!”
Svjestan je da učitelji nekad teško priznaju vlastite greške. I on često griješi na svom putu, ali tvrdi kako često i priznaje svoje pogreške: “Mene su pogreške izgradile u jako dobrog učitelja.”
Istaknuo je kako je od iznimne važnosti da učitelji na nastavi razgovaraju s djecom, pitaju ih jesu li dobro i imaju li problema. Važno im je dati do znanja da im profesori, kao odrasle i iskusne osobe, mogu i žele pomoći.
“Uvijek učim svoje učenike da ne stavljaju probleme pod tepih, nego da ih rješavaju. Želim odgovorne učenike, koji će i kad završe školu i odrastu biti odgovorni, imati obraz i priznati ako pogriješe. Smatram da bi takve moralne vrijednosti škola morala posebno graditi kod djece.”
Dejan je istaknuo kako na svojim predavanjima, koje održava diljem Hrvatske i svijeta, učitelje uvijek potiče na razmišljanje sljedećim riječima:
“Jeste li uopće sretni? Jeste li ispunjeni svojim životom? Jeste li vi ispunjen i sretan učitelj? Radite li posao koji vas ispunjava ili ovo radite zato što vas je netko nagovorio? Odražava li se vaše nezadovoljstvo životom i poslom na vaš rad pa zato imate nesretne učenike i nemate autoritet? To bi svatko od vas sam sa sobom trebao riješiti!”
Promjene kreću od učitelja, zaključio je.
“Uvijek se neka reforma provodi, a nigdje napretka. Ja se više ne nadam promjenama u sustavu, već jednostavno radim kako mislim da je najbolje. Trebamo sami raditi promjene jer ih inače nećemo doživjeti! I zapamtite – jedino učenici mogu biti mjerilo vašeg rada!”
Moram priznati da smo dobili brojne pozitivne komentare na Dejanovo predavanje, i to mahom od profesora koje je njegovo izlaganje potaknulo da razmisle na koji bi način i oni u svojim učionicama mogli mijenjati svijet. Nije li to predivno? Nije li se onda ovo predavanje doista isplatilo?
Pozivam vas da pogledate i snimku predavanja te zaključujem predavačevim riječima koje bismo svi trebali uzeti u obzir:
“Ne možeš promijeniti cijeli svijet, ali svakako možeš dio svijeta!”
Podijeli
