Split Tech City je zajednica sastavljena od tvrtki, udruga, institucija, meetupa i pojedinaca koji su posvećeni razvoju tehnološkog sektora u Splitu i regiji.

Postani član

Od Splita do MIT-a: Održali smo zanimljiv panel o STEM obrazovanju

Romana Ban

Romana Ban

31.01.2022.

Naš prvi ovogodišnji panel, održan 27.1. putem Zoom-a i Facebook Live-a, bio je posvećen STEM obrazovanju u Splitu, a čuo se sve do Amerike!

Kao paneliste smo okupili vrlo zanimljivu ekipu:

Luka Bulić Bračulj student je druge godine na prestižnom MIT-u (Massachusetts Institute of Technology), Nikolina Smilović profesorica je u splitskoj Školi za dizajn, grafiku i održivu gradnju, a John Rogošić je ravnatelj noovosnovane međunarodne privatne škole Split International school.

U raspravi je sudjelovao i Marko Matijević, osnivač i glavni urednik portala srednja.hr, koji je ujedno obavljao ulogu moderatora panela nazvanog “STEM i Split – Ima li ljubavi?”.

Što je uopće STEM?

Marko nam je na samom početku otkrio da je jedan od najčitanijih tekstova na portalu srednja.hr upravo onaj koji objašnjava značenje kratice STEM.

Da kratko ponovimo – STEM je akronim koji na engleskom jeziku predstavlja različita područja:

S (eng. science) – znanost,

T (eng. technology) – tehnologija,

E (eng. engineering) – inženjerstvo,

M (eng. mathematics) – matematika.

Sve se više u ovaj akronim počinje ubacivati i slovo “A”, koje označava umjetnost (eng. arts).

Marko Matijević
STEM (ne) isključuje druga područja?

Lukin upis na MIT ne iznenađuje ako znamo da je za vrijeme osnovnog i srednjoškolskog obrazovanja osvojio čak 14 Oskara znanja, od čega prvi već u petom razredu osnovne škole. 

Marko je istaknuo kako mu je zanimljivo što Luka spomenute nagrade nije osvojio iz samo jednog predmeta, kako to obično biva, nego iz matematike, biologije, kemije i logike.

“Iako sam se na natjecanjima većinom natjecao u STEM područjima, pogotovo iz matematike, ovdje na MIT-u kombiniram predmete iz matematike i politologije jer me zanima i društvena sfera. Stvar koju jako cijenim kod STEM-a je primjena znanstvene metode u dolasku do spoznaja o svijetu oko nas”, objasnio je Luka.

Ono što ga je najviše privuklo američkim sveučilištima i MIT-u je, kako kaže, što je sam mogao birati predmete koje će slušati.

John, rođen u New Yorku, također se obrazovao na MIT-u. Prisjetio se kako je svojevremeno uvjet za diplomu na tom fakultetu, desetljećima cijenjen kao jedna od najboljih inženjerskih obrazovnih institucija, bio položiti četvrtinu predmeta van STEM područja.

Naime, shvatilo se kako inženjerska znanja i rješenja malo vrijede ako ih se ne zna iskomunicirati i predstaviti, zbog čega su veći fokus stavili na stjecanje i razvijanje mekih vještina (eng. soft skills). Upravo takav pristup nedostaje na hrvatskim fakultetima, smatra John.

Uloga školskog sustava u postizanju izvrsnosti

Povuklo se pitanje o tome koliko je školski sustav pridonio Lukinim izvanrednim natjecateljskim uspjesima pa smo još jednom zaključili kako snaga (nažalost ili nasreću) leži u volji pojedinaca.

Luka Bulić Bračulj

“Od profesora se praktički očekuje da odvoje svoje slobodno vrijeme za pripremu učenika za natjecanja, zbog čega ne začuđuje da neki od njih nisu zainteresirani za to. Međutim, moram istaknuti kako su pojedini profesori bili spremni dati i puno više nego što bi netko očekivao od njih. Sjećam se da me jedne večeri u 8. razredu mama vozila kod profesorice doma, gdje smo se cijelu večer spremali za natjecanje. Neki profesori su se zaista mnogo trudili, dok se drugima podrazumijevalo da ću se ja sam pripremati, da sam sposoban za to, a da po potrebi njih mogu pitati za pomoć.”

Gdje je nestala učenička znatiželja?

Nikolina je pohvalila učenike koji se upisuju u školu u kojoj predaje, posebno one koji su dio eksperimentalnog smjera “Web programer”. Istaknula je kako se svake godine upisuju sve uspješniji učenici, koji su puni motivacije i želje za učenjem:

“Ne trebam im ni zadavati domaći koliko su ‘ludi’ sami od sebe; svaki dan oni meni šalju dodatna pitanja i materijale, tako da mi je zaista gušt raditi s njima. Ne znam gdje im je granica! Naravno, uvijek ima i manje motiviranih pojedinaca. Srećom, u manjini su oni koje nazivam linguzama.”

Međutim, čak i kad se učenici doimaju nezainteresiranima, ističe Nikolina, treba se potruditi i razmišljati izvan okvira

Nikolina Smilović

“Držiš se plana i programa, ali nekad se i malo odmakneš. Najgora stvar je kad učenici rade dosadne projekte. Treba im omogućiti odlaske na natjecanja, posjećivanje konferencija i različitih zbivanja, uvesti ih u svijet za koji se zapravo školuju. Bit je u tome da profesor donese dobar projekt na nastavu, što znači da se najprije doma mora ‘satrat’. Ako projekt ne valja, gubiš učenike.”

Luka je istaknuo kako je problem što se matematika zna prikazivati vrlo dosadnom. Zbog toga nije ni čudno što je teško potaknuti učenike da misle kako će im se jednog dana isplatiti i kako će znanja iz matematike moći koristiti u ‘stvarnom životu’.

“Nažalost, u nastavi matematike obično nema buđenja znatiželje. Zadovoljavanje znatiželje, koju bi se uvijek trebalo poticati, samo po sebi pruža zadovoljstvo zbog kojeg se taj rad isplati.”

Učenje kroz igru i individualizirani pristup

John je kao veliku razliku između američkog i hrvatskog obrazovnog sustava istaknuo upravo komponentu poticanja znatiželje i učenja kroz igru.

U Split International School rade po “američkom principu” što se tiče individualiziranog pristupa. 

John Rogošić

Primjerice, djeca već u višim razredima osnovne škole uče programiranje, ali proces učenja se odvija kroz interaktivnu igru s robotom:

“Da im predajem Python na standardan način, oni bi umrli od dosade. Ovako jedva čekaju doći na sat! Nitko se ne dosađuje i ne gleda u mobitel jer nitko od njih učenje zapravo ne doživljava kao školski predmet. Važno je istaknuti i kako svaki učenik uči svojim tempom i kroz igru. Nakon dva mjeseca svi će oni znati osnovne stvari o Pythonu – neki malo bolje, neki malo lošije, ali svi će to savladati.”

Prilike za razvoj

“Da postoji lako rješenje, vjerojatno bismo ga već implementirali. Imam osjećaj da razvoj spada većinom na pojedince, profesore i organizacije koji su više entuzijastični od ostalih i koji ulažu trud da promoviraju STEM. Nadam se da će takvih entuzijasta biti sve više”, odgovorio je Luka na pitanje gdje vidi priliku za razvoj STEM obrazovanja.

Zanimljiv zaključak iznio je John:

“Tužno mi je što je vrhunac STEM obrazovanja u Splitu – otići iz Dalmacije!”

Pojasnio je: “Možemo mi obrazovati koliko god djece i razvijati IT područje, ali ako će programer u Splitu zaraditi 1500 eura, a u Americi 10 tisuća, oni će otići pa neće biti ovdje i pomoći da se sektor i dalje razvija. To se treba mijenjati i treba se stvoriti više prilika za mlade zaposlenike i za studente. Mislim da to svi moramo gurati!”

Mnoge smo teme još prošli – od razlika u stavu prema obazovanju između Hrvatske i SAD-a, preko studentskog života i načina rada na MIT-u, do prednosti studiranja u Splitu naspram Zagreba.

U svakom slučaju, zaključili smo kako ljubavi između STEM-a i Splita itekako ima te kako će ista, uz naše zalijevanje, samo još više cvjetati! 🙂

Ako želite saznati više, pogledajte snimku predavanja!

Podijeli


O autoru:

Romana Ban

Voli strastvene i dobronamjerne ljude koji stvaraju promjene za dobrobit cijele zajednice te se nada ostaviti pisani trag o što više njih na Split Tech City portalu.

Pretplati se Pretplati se

Povezane novosti