Možda će uskoro i moći, ali bilo bi ti žao da ga pošalješ na Split Tech City Festival. Evo i zašto.

Dok slušaš „Lito je prošlo“, kreće sezona ozbiljnih konferencija. Ja se radujem jer znam da mi za ovu konferenciju ne treba ozbiljni poslovni outfit. Dolazim na Bačvice uz zvuk cvrčaka, još uvijek u ljetnoj odjeći.

I iako mogu prezentirati pred koliko god ljudi, niti jedan networking event mi ne pada lako. U glavi su uvijek ista pitanja: Kako ću prići nekome? Što da pitam ljude? Što me čeka na predavanjima?

Nisam ni stigla završiti svoj krug panike, a već sam dobila festivalsku vrećicu i upala na prvi panel.

Naravno, i ovdje se pričalo o AI-ju. Zaključak s prvog panela provlačio se kroz cijeli Festival i dao mi vjetar u leđa da komunikacija još nije izgubila smisao:

„Dok AI radi 24/7, samo je čovjek taj koji može pronaći rupe i greške. Bez ljudi napredak neće biti moguć.“

Drugi panel me potpuno uvukao u slušanje. Kako sam i sama mentorirala startup za pitch, jedva sam čekala čuti što je investitorima „red flag“ kad im dođu novi timovi.

U međuvremenu srećem poznata lica i pitanja „što ću i kako ću“ polako nestaju.

Glavna pozornica na kojoj su se izmjenjivala predavanja i paneli ne može te ostaviti ravnodušnim. Ma koliko puta da sam sjela uz more. To je ujedno i jedina fotografija koju sam uspjela napraviti, jer sam ostatak oba dana provela u razgovorima i slušanju predavanja.

Od ponovnog naglašavanja koliko je emocionalna inteligencija bitna u svijetu AI-ja, preko osobnih financija i školstva, pa sve do savjeta za osobni brend – nosim sa sobom pregršt informacija i ideja.

Od početnog straha „kako ću se obratiti nekome“ do odlaska s festivala malo prije 1 u noći – sve govori o ljudima i atmosferi koju ovo okupljanje stvara.

Na drugi dan dolazim s potpuno drugačijim mislima – jedva čekam čuti što ću novo naučiti i koga upoznati.

Bilo je posebno vidjeti prilike koje festival otvara startupovima. Gledam poznanika kako razgovara s Paulom Bragielom i mislim se – pa di ovo ima?

Uz to, prezentacije su mi dale toliko argumenata protiv tvrdnje da se u Splitu živi samo od turizma da će me teško netko ušutkati.

Za kraj sam pokupila i nekoliko korisnih savjeta za LinkedIn.

Kad ti je dio posla upoznavanje ljudi, čuješ svakakve priče. Ja sam upravo zbog priča koje sam čula o Toniju Trivkoviću i Split Tech City-u očekivala puno. Nakon ova dva dana jasno mi je zašto ih toliko lijepih riječi prati. 

On je prije 10 godina, na svom prvom eventu, rekao: „Nema veze što je došlo malo ljudi, netko je došao. Nekoga zanima.“

Danas, 10 godina kasnije, moji dojmovi s petog jubilarnog festivala su da ovaj festival daje ruku poduzetnicima, ne samo iz tech industrije. Omogućuje im da upoznaju buduće kolege i klijente. Otvara prozor u svijet porukom: „Da, moguće je – samo se usudi.“

Drago mi je što je Toni s pozornice istaknuo da ne može biti odmah i sad. Ako je ideja dobra, treba imati strpljenja. U Splitu postoje ljudi koji imaju sluha za nju.

A ako ne znaš gdje ćeš ih naći – dođi dogodine na Festival!

P.S. 

Lucija hvala što si me nagovorila da dođem.