Pozdrav svima, dugo se nismo čuli.😊

Današnja tema i način na koji ću obraditi istu više će sličiti na nekakav blog post, ali imala sam ogromnu potrebu podijeliti svoje mišljenje sa vama pa krenimo redom. 🙂

Velika očekivanja za 2020.

Neopisivo sam se veselila 2020. godini. Tako lijep i okrugao broj; trebala je biti posebna jer je za nju vezano toliko želja, ciljeva i planova.

Trebala je biti prepuna avantura, no kako doživjeti avanturu života zatvoren u sobi u svoja četiri zida? Dopustite mi da vam pomognem; ako dođete do kraja ovog članka, već ste na pola puta!

Što je čovjek bez društva?

Znate li kako glasi definicija čovjeka? Idemo uzeti neku najbanalniju.

„Čovjek je živo biće koje je, u usporedbi s drugim oblicima života, na Zemlji postiglo najveći razvojni stupanj.”

Ili:

„Čovjek (lat. homo sapiens − umni čovjek) je živo biće koje ima visoko razvijen mozak sposoban za apstraktno razmišljanje, govor, rješavanje problema, introspekciju i sl.“

Razlikujemo se od svih ostalih bića po tome što nam je, osim svih bioloških potreba za preživljavanjem, potrebna i komunikacija sa drugim ljudima, odnosi, socijaliziranje, društvo…

Pa kako funkcionirati kada ti se sve to, zbog globalne pandemije, oduzme? Ne možeš izaći van ni u teretanu, pa ni na faks/školu/posao, osim ako si liječnik/-ica, prodavač/-ica, farmaceut/-kinja ili kojim god poslom se baviš, a primoran si ići na njega?

Ako spadaš u ovu skupinu, pozdravljam te puno i iskreno ti zahvaljujem i nadam se da se čuvaš! Znam da nismo svi u tom luksuzu da sjedimo doma za laptopom i sve obaveze rješavamo od kuće, zato se divim svim onim ljudima koji riskiraju svoje zdravlje za dobrobit cijele zajednice.

Vrijeme za (poboljšavanje)sebe?

Prvih tjedan dana karantene mi je bilo super, eeej doma sam, nikakvih obaveza, posla, ničega! :D.

Introvertni dio mene je došao na svoje. Konačno sam mogla pročitati neku dobru knjigu ili ‘binge watchati’ La casu de papel (nije za one osjetljivog srca, ali svakako iznimno kvalitetna, muy bien serija :D).

Ipak, teško mi je padalo to što se ne mogu vidjeti sa svojim kolegama i prijateljima, što ne mogu nigdje otići i izbaciti tu negativnu energiju koju prikupim tijekom dana ili nakon obaveza.

Kolegice s faksa i ja smo imale toliko planova za putovanja, da bi nam sve samo preko noći propalo u vodu. Međutim, svo zlo bilo u tome, mi smo dobro i prošle.

Ne mogu se ne osvrnuti na ljude koji su ostali bez krova nad glavom, žrtve samog virusa, njihove obitelji, žrtve potresa u Zagrebu i okolici… Našli smo se u specifičnoj situaciji, koja nam je pokazala da ništa ne traje dugo i da zaista vrijedi ona izreka ‘ne ostavljaj za sutra ono što možeš učiniti danas‘.

Doma smo, puno je prostora za razmišljanje i preispitivanje. Kafići su nam zatvoreni (što je, vjerujem, ipak nama Dalmatincima najteže palo), stoga nam ne preostaje ništa drugo nego početi se baviti samima sobom. 🙂

Što ja znam, mene su učili da iz svake situacije u kojoj se nađem probam izvući nešto pozitivno. Pozitivna stvar u vezi svega ovoga je što konačno imamo vremena provesti ga kvalitetno u krugu vlastite obitelji. Možda i riješiti neke nesuglasice iz prošlosti.

Konačno imamo vremena za posvetiti se nekom hobiju ili nečemu što volimo, a za što dosad nismo imali vremena pa smo to uvijek ostavljali sa strane za neke druge dane.

Čuvajmo svoj planet!

Naš planet je prodisao, dupini radosno skaču u moru, priroda se budi, zrak je čišći…

Moramo, ali moramo, više nego ikada do sada, biti ekološki osviješteni te paziti na svoj planet, sve svoje bližnje i, naravno, na sami sebe. Prošlo je tek nekoliko tjedana, a priroda nam već daje rezultate i pokazuje svoju zahvalnost. Nije li to divno?

To me podsjetilo na jedno pismo indijanskog poglavice, na koje sam slučajno naletjela na Wikipediji, koji svim ljudima koji su željeli otkupiti njegovu zemlju i njegov narod poručuje sljedeće:

 „Ta sjajna voda što teče brzacima i rijekama nije samo voda, već i krv naših predaka. Ako vam prodamo zemlju, morate se sjetiti da je to sveto i morate učiti vašu djecu da je to sveto i da svaki odraz u bistroj vodi jezera priča događaje i sjećanja moga naroda. Žubor vode glas je oca moga oca. Rijeke su naša braća, one nam utažuju žeđ. Rijeke nose naše kanue i hrane našu djecu. Ako vam prodamo svoju zemlju, morate se sjetiti i učiti našu djecu da su rijeke naša braća, i vaša, i morate od sada dati rijekama dobrotu kakvu biste pružili svakome bratu.“

Nadalje, osvrnuo se i na razlike između ‘bijelih’ i ‘crvenih’ ljudi, odnosno na razlike u načinu života i razmišljanju:

„Naš način je drugačiji nego vaš. Izgled vaših gradova boli oči crvenog čovjeka. A možda je to jer je crveni čovjek divlji i ne razumije. Nema mirnog mjesta u gradovima bijelog čovjeka. Nema mjesta da se čuje otvaranje listova u proljeće ili drhtaj krilaca kukaca. A možda je to jer sam divlji i ne razumijem. Buka jedino djeluje kao uvreda za uši. I što je to život ako čovjek ne može čuti usamljeni krik kozoroga ili noćnu prepirku žaba u bari? Ja sam crveni čovjek i ne razumijem. Indijanac više voli blagi zvuk vjetra kad se poigrava licem močvare, kao i sam miris vjetra očišćen podnevnom kišom ili namirisan borovinom. Zrak je skupocjen za crvenog čovjeka jer sve živo dijeli jednaki dah – životinja, drvo, čovjek. Bijeli čovjek ne izgleda kao da opaža zrak koji diše…“

Tehnologija olakšava #ostanidoma period

Danas smo blagoslovljeni i internetom i društvenim mrežama, tako da je cijela ova situacija barem malkice podnošljivija. Videopozivi, poruke, memeovi, a posebice toliko besplatnih sadržaja po raznim edukativnim stranicama, od online posudbi knjiga do raznih webinara… (Primjerice, pogledajte samo ove besplatne tečajeve iz digitalnog marketinga!)

I moja draga ekipa iz Split Tech Cityja odlučila se okušati u Instagram live ‘ćakulama’, tako da imate priliku naredna dva ponedjeljka (a možda i duže) sudjelovati u zanimljivim temama iz svijeta tehnologije i digitalnog marketinga, dok srijedom imamo već tradicionalni Women in tech meetup. Ponuda je raznolika, tako da si svatko može pronaći ono što ga zanima.

Kreirajte svoje avanture!

Iskoristite ovu priliku maksimalno koliko možete, recite osobama koje su vam drage da su vam drage, pročitajte konačno tu knjigu, naučite taj recept, pokrenite se!

Uvijek sam se držala one da je čovjekova najbolja, a ujedno i najgora, odlika da se na sve navikne. Zato idemo svi zajedno naučiti nešto iz ovoga i izaći ponovno u vanjski svijet kao bolji i kvalitetniji ljudi!

I ne zaboravite, stvarajte sami sebi svoje avanture, ja sam svoju započela. 😉

Do idućeg puta,

Vaša Ivona.

“Opći potop nije uspio, ostao je čovjek!” – Henri Becque.