Split Tech City je zajednica sastavljena od tvrtki, udruga, institucija, meetupa i pojedinaca koji su posvećeni razvoju tehnološkog sektora u Splitu i regiji.
Postani član
Koliko puta vam se dogodilo da ste poslali prijavu za neki posao i dobili odbijenicu?
Ili ste mukotrpno radili na nekom projektu koji u konačnici nije bio prihvaćen?
Barem jednom, sigurna sam, stoga vjerujem da vam je osjećaj odbijanja dobro poznat.
U ljudskoj prirodi postoji težnja za uspjehom i sasvim je normalno da odbijanje doživljavamo kao neuspjeh i automatski nas prožmu misli kako nismo dovoljno dobri.
Rijetko tko će iste sekunde nakon što doživi odbijanje promisliti da je to zapravo najbolja stvar koja mu se mogla dogoditi. S vremenskim odmakom, međutim, stvari se ipak nekako poslože pa progledamo i shvatimo da smo samo preusmjereni u nešto bolje.
U nastavku donosim nekoliko razloga koji mijenjaju perspektivu i zbog kojih će te odbijanje iskoristiti kao gorivo za vlastiti let:
Lekciju najbolje naučimo kad je doživimo ( i preživimo). Nemojmo se lagati; vrlo mali broj ljudi uči na tuđim greškama, većina ljudi nauči na vlastitim.
Kad slušamo od prijatelja ili kolega o njihovim greškama često mislimo da se to nama ne može dogoditi, a i ako se dogodi da ćemo znati reagirati na pravi način. I tu upadnemo u zamku; dogodi nam se slična stvar i reagiramo…pa vrlo slično… međutim kada sami udarimo glavom o zid onda tu lekciju dobro zapamtimo.
Jednako kao i malo dijete, sve dok mu vi vičete „pec pec“ ono će se smijati i neće biti svjesno opasnosti, ali kada se opeče zapamtit će to (u svoju obranu, ne kažem da trebate pustiti dijete da se doslovno opeče kako bi shvatilo). 🙂
Bilo da se radi o odbijenici za posao ili nam neka ideja/projekt nije prihvaćen, prirodno je da se zapitamo zbog čega je to tako (osim ako ste teoretičari zavjere pa mislite da vam je netko odbio projekt zato jer vas ne voli).
Dobivene konstruktivne kritike potaknut će nas na promjenu, na rad, dobit ćemo drugačiju perspektivu i nove, svježe ideje. Često nam odbijanje otvori nove vidike, obogati nas novim iskustvom, a svako iskustvo – bilo ono dobro ili manje dobro (namjerno ne želim reći loše) je vrijedno samo ako smo dovoljno zreli i prihvatimo da iz svake situacije možemo učiti.
Zato, zgrabite to iskustvo i reciklirajte ga u priliku.
Nakon svakog neuspjeha shvaćamo da nije kraj svijeta, svakim neuspjehom shvaćamo da rastemo i da nas gradi, čvršći smo i imamo snage za izazove koji su pred nama.
Kad god nas je netko odbio u većini slučajeva nam je napravio uslugu, jer smo naučili da najčvršće stojimo oslonjeni samo na sebe. S drugim ljudima možemo napraviti puno, ali isto tako tek kada smo prepušteni sami sebi spoznat ćemo koliko znamo i možemo učiniti.
Kritiku ćete najbolje izbjeći ne radeći ništa (ili ne radeći nove stvari), ali ako ne radimo nove stvari ostat ćemo zaglavljeni na istom poslu, s istim vještinama i istim obrascima razmišljanja.
S druge strane, kada doživimo odbijanje to samo znači da trebamo raditi nešto što trenutno ne radimo, učiti nove vještine ili samo promijeniti način na koji trenutno radimo.
Analizirajući sebe dajemo si priliku za razvijanje, a izlazeći iz zone komfora činimo sebi ogromnuu uslugu. 🙂
Da, radeći nove stvari riskiramo da nas netko odbije i umanji vrijednost našeg rada, međutim to ne smijemo shvaćati osobno i dopustiti neuspjesima da pobjede i uvjere nas da je bolje ne ustrajati. Odbijanje boli trenutno, žaljenje za propuštenim prilikama boli zauvijek.
Osobna, životna priča J.K. Rowling dokaz je da smo svojom upornošću i snalažljivošću sposobni učiniti nevjerojatne stvari, da je većina prepreka savladiva i da gotovo svatko može biti uspješan.
Kad je 1997. završila prvu knjigu (Harry Potter i Kamen Mudraca), u potrazi za izdavačem bila je odbijena čak 12 puta! Potraga je trajala punih godinu dana!
Strpljenje je ključ uspjeha.
Za neka zatvorena vrata se trebamo zahvaliti.
Svi koji su nam rekli “ne” tim su nas činom gurnuli na put na kojem smo danas… a taj je onaj pravi…
“Every single “no” will make that one “yes” more meaningful.”
Podijeli
