Bio sam na konferenciji AdWorld Experience u Bologni da iz prve ruke provjerim što danas zaista funkcionira u PPC-u, analitici i AI-u — kad maknemo hype i marketinške mantre.

Umjesto “tajnih gumbića” i “instant rješenja”, razgovaralo se o procesima, signalima i okvirima odlučivanja. Ovaj tekst je moj sažetak onoga što ostane kad se buka stiša.

AI nije čarobni štapić, ali zna nositi težinu

AI je dobar radnik kad mu se jasno kaže što smije, a što ne smije. Ako mu daš maglu, dobit ćeš maglovit ishod. Ako mu daš granice i namjeru, odradit će dio posla koji te koči godinama. Što točno radi? Reći ću ovako: skida sa stola ono što ti krade fokus. Što ostaje tebi? Ono što i vrijedi — odluke.

“Sve u jedan” zvuči lijepo. U praksi: modularno.

Na papiru, jedan alat za sve probleme je primamljiv. U životu, preživljavaju modularni stackovi: svaki dio zna svoju ulogu, a ti imaš prekidač nad svakim segmentom. Kad se nešto poremeti, ne ruši se krov — samo popraviš ciglu. Tko to razumije, ne boji se promjena platformi ni algoritama.

Signali prije svega: bez njih nema ni “pametnog”

Možeš imati najskuplje kampanje i najbolje kreativce, ali bez čistih signala sve zvuči jednako. Ne radi se o tome tko je “uhvatio zadnji klik”, nego o tome što je stvarno pomaknulo iglu. Kad to shvatiš, budžeti odjednom počinju pričati smislenim jezikom. Kako do toga? Ima redoslijed. Nije za jedan paragraf.

Kreativa i brojke nisu suprotnosti

Najzanimljiviji dio Bologne bio je susret kreativnog i analitičkog: struktura poruke, ritam kadra, “sigurne zone” za pažnju — sve to ima mjeru.

A kad ima mjeru, ima i učinak. Tamo gdje su se prije prepirali “umjetnost” i “tablice”, sada rade dogovor: ti napraviš poruku, ja ću reći kada i kome.

Nekim formatima se vraća stara uloga (s novim pravilima)

Ništa nije “mrtvo” ako razumiješ namjenu. Postoje kampanje koje služe za filtriranje, a postoje one koje služe za zarađivanje. Kad ih pokušavaš natjerati da budu sve, dobit ćeš malo od svega i ništa do kraja. U Bologni se manje pitalo “koji format je najbolji”, a više “koju ulogu ima u ovom sustavu”.

“Modeli” koji donose mir

Riječ koja je provirivala kroz svaki drugi razgovor je model. Ne kao akademska vježba, nego kao način da se smanji buka i donesu odluke koje imaju smisla i sutra, ne samo danas. Kad imaš model, ne paničariš kad brojke poskoče ili padnu — znaš zašto i što testirati sljedeće. Je li to složeno? Onoliko koliko dopustiš. Krene se malim koracima.

Zašto 2026. neće nagraditi brzinu prstiju

Zato što će ju svi imati. Ono što neće svi imati je jasnoća: što zapravo mjeriš, zašto nešto radi, i kada treba reći “ne”. Sljedeća godina bit će dobra za one koji standardiziraju svoj način rada: imaju ritam, pravila i “revert plan”. Ostali će i dalje tražiti “savjete” svaka dva tjedna.

Kome je ovo namijenjeno

Timovima kojima se čini da stalno “gasne požare”, umjesto da planiraju.
Brendovima koji osjećaju da ulažu, a ne znaju što točno donosi prihod.
Agencijama koje žele proziran framework i razlikovati se činjenicama, ne sloganima.

Što NEĆEŠ naći ovdje

Nećeš naći “klikni ovdje, postavi ono, garancija +37%”. Toga ima dovoljno na internetu. Ako tražiš checklistu za jučer, promašio si adresu. Ako ti treba okvir za sutra, tu se možemo razumjeti.

Ako ti ovo zvuči “preopćenito”, to je namjerno

Prava vrijednost je u kontekstu — tvoje tržište, tvoj ciklus, tvoja marža, tvoja data higijena. Ista taktika na dva različita računa daje dva različita ishoda.

Zbog toga u Bologni nismo dijelili recepte, nego načine razmišljanja. Recepti se ionako brzo potroše.

Zaključak

Bologna mi je potvrdila da ne trebamo “više tipkati”, nego bolje uređivati uvjete pod kojima tipkamo. AI odradi dio posla, modeli smire buku, kreativci i analitičari napokon razgovaraju istim jezikom. Tko to posloži — ne treba plakati za algoritmima.